On je moj heroj”, oduševljeno je tijekom prošlotjednog posjeta Italiji mađarski premijer Viktor Orbán govorio o talijanskom ministru unutarnjih poslova Matteu Salviniju. Vođa talijanske desnice, s druge strane, Orbána je nazvao svojim političkim uzorom. Ta dva populistička političara i nova prijatelja na europskoj političkoj sceni prošloga tjedna u Milanu objavili su manifest kojim bi se migracijska politika Europske unije trebala preobraziti u politiku izolacije i odbacivanja izbjeglica. Glavni cilj šefa talijanske desno-radikalne stranke Liga i “liberalnog demokrata” iz Mađarske jest da na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. osvoje dovoljan broj zastupničkih mjesta kako bi Anti-migracijska koalicija mogla imati odlučujuće glasove koji bi utjecali na izbor i sastav nove Europske komisije. Naredna Europska komisija se, kako su naglasili, mora pobrinuti za to da se migranti iz Afrike, koji se nalaze u Italiji ili nekoj drugoj članici EU-a, ponovno vrate u Afriku. Nacionalistima Orbánu i Salviniju nije više dovoljno što se migranti koji se morskim putevima nastoje dokopati Europe vraćaju, nego bi željeli skovati “Koaliciju voljnih protiv migracije”.

Viktor Orbán u Europskoj uniji vidi dva tabora – jedan, predvođen njime, protiv je doseljavanja. Drugi je, kako kaže, za “beskonačno useljavanje” i na njegovom čelu su, istaknuo je, njegov novi omiljeni protivnik, francuski predsjednik Emmanuel Macron i američki milijarder mađarskog podrijetla George Soros. Na obojicu Orbán gleda svojim nacionalističkim pogledom i smatra ih glavnim krivcima za trenutno stanje u Europi, odnosno za ugrožavanje kršćanskih vrijednosti u europskim državama. I novi talijanski ministar unutarnjih poslova kritično gleda na Macrona koji ga je optužio za nehumanu migracijsku politiku i ucjenu svojih EU-susjeda. Salvini Macronu sada uzvraća i traži od Francuske da primi migrante, azilante i izbjeglice iz Italije. Prema jednom sporazumu između Francuske i Italije, Francuzi mogu sa zajedničke granice vraćati izbjeglice koji su prethodno registrirani u Italiji ili nekoj drugoj EU-zemlji. I to pravilo obilato koriste. Salvini i Orbán u Macronu vide glavnog neprijatelja unutar Europske unije i to se nisu ustručavali reći tijekom susreta u Milanu. Orbán kaže:

“Trenutačno postoje dva tabora u Europi, a jedan je predvođen Macronom. On je na čelu političkih snaga koje podržavaju imigraciju. S druge strane, mi želimo zaustaviti ilegalnu imigraciju”, rekao je Orbán. Po njemu, Mađarska je prva zemlja u Europi koja je dokazala da je moguće zaustaviti migrante na kopnu, a Italija s vicepremijerom i ministrom Salvinijem upravo postaje prva zemlja koja će dokazati da migranti mogu biti zaustavljeni i na moru. Dosad to nikome nije uspjelo, a Salvini je prvi i jedini koji to pokušava i zbog toga njegova hrabrost inspirira naše poštovanje”.

Orbán dodaje da su i Mađarima “prije svi govorili da je nemoguće” pravno i fizički zaustaviti ilegalne migrante, pa je Mađarska dokazala da je moguće. Macron je prihvatio ulogu predvodnika suprotnog tabora, kako ga je opisao Orbán. Macron mu odgovara:

“Ako oni smatraju da u Francuskoj postoji neprijatelj nacionalizma i politike mržnje, onda su u pravu. Ako me vide kao glavnog suparnika, u pravu su. Jasno je da se stvara snažan sukob između nacionalista i progresivaca. Ja neću odstupiti ni za milimetar pred nacionalistima i onima koji zagovaraju govor mržnje”.

Ovaj verbalni rat, u koji su se upustili samoproglašeni predvodnici dvaju tabora, još jednom pokazuje da je pritisak migranata na Europu upravo ono pitanje koje izaziva najveće podjele unutar EU-a. Te podjele mogle bi biti još razornije ako se ne pronađe zajedničko europsko rješenje za reformu europskih propisa o azilu, a izbori za Europski parlament već se približe i uđu u fazu vatrenih predizbornih skupova, na kojima će jedan tabor privlačiti birače obećanjima o tzv. tvrđavi Europi, praktički neprobojnoj za tražitelje azila, a drugi obećanjima o zaštiti vrijednosti i borbi protiv nacionalizma i ksenofobije.

Kako bi ostvario svoj plan o preuzimanju značajne uloge u Europskom parlamentu mađarski premijer, koji je sa svojom strankom Fidesz u ovome trenutku član Europske pučke stranke i u tom bloku stranaka je i u Europskom parlamentu sa zastupnicima njemačkih demokršćanskih stranaka CDU i CSU, želi sada sestrinske stranke pridobiti za isti kurs. “Nadam se da će se Europska pučka stranka (EPP) staviti na stranu europskih naroda”, rekao je Orbán u Milanu. Šef Kluba zastupnika EPP-a Manfred Weber (CSU) dosad je podržavao Orbána kao stranačkog kolegu, ali nakon njegovih posljednjih ispada upitno je koliko dugo će njemački konzervativci tolerirati Orbánove napade i okupljanje radikalne europske desnice u jedan jaki blok.

Međutim, šanse za novu anti-migracijsku koaliciju u EU-u i bez podrške njemačkih konzervativaca imaju podlogu za mogući uspjeh. Već sada se može reći da u nju spadaju zemlje poput Poljske, Češke, Slovačke i Austrije. Salvini i Orbán čak mogu računati na popularnost i u nekim drugim zemljama. U Francuskoj je desno-populistička stranka Marine Le Pen bila vrlo uspješna na europskim izborima 2014. godine i osvojila najviše mandata, a trenutni loš rejting Macrona u Francuskoj mogao bi rezultirati u novom trijumfu desničara na europskim izborima. U Njemačkoj desno-populistička AfD u svim anketama postiže vrlo dobre rezultate, a u Danskoj, Finskoj, Švedskoj i Nizozemskoj desni populisti su relativno jaki.

Zanimljivo je da se prije nekoliko tjedana sa Salvinijem i ministrom unutarnjih poslova Austrije, populistom Herbertom Kicklom sastao i njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU). Oni su dogovorili zajednički pakt u pogledu migracijske politike čiji su glavni ciljevi zatvaranje vanjske granice EU-a i koliko god je više moguće odvratiti migrante od Europe. O raspodjeli izbjeglica po zemljama EU-a ili reformi Dublinskog sporazuma tri ministra se u Innsbrucku nisu mogli dogovoriti. Tu su interesi dijametralno suprotni jer nitko ne želi primiti izbjeglice iz druge EU-zemlje. Upravo je to najveća zamjerka Mattea Salvinija prema ostatku Europske unije jer talijanski ministar unutarnjih poslova smatra da bi druge europske države trebale pomoći Italiji te bi trebale primiti određeni broj migranata. No očito da ga to ne smeta kada je u pitanju Mađarska i premijer Orbán kojemu ne pada na pamet primiti migrante iz drugih zemalja. Takav mađarski stav je i razlog zašto su Salvinijevi koalicijski partneri iz Pokreta 5 zvijezda uoči sastanka u Milanu poslali priopćenje u kojem naglašavaju kako taj susret nije bio službeni te su prigovorili Salviniju što se sastaje s čovjekom koji direktno odbija ispuniti uvjete koje je talijanska vlada postavila drugim državama članicama Europske unije.

Salvinija ta činjenica previše ne smeta i on nastavlja voditi svoju radikalnu politiku kada su u pitanju migranti, a u Orbánu ju pronašao savršenog partnera. Salvini na pitanju migranata neprestano nastavlja voditi predizbornu kampanju, iako su aktualne brojke pristiglih osoba miljama udaljene od kriznih vremena, a vraćanjem, odnosno zabranom uplovljavanja u talijanske luke svih brodova na kojima ima migranata on pod svaku cijenu želi podići “ogradu” oko Italije. “Najprije Italija”, to je slogan koji Salvini želi provesti i u praksi, bez obzira na cijenu koju se pritom mora platiti. Činjenica je da su Salvini i njegovi istomišljenici u jednoj talijanskoj luci kao taoce uzeli migrante koji su se nalazili na brodu talijanske obalne straže Diciotti, bila je previše čak i za talijansko pravosuđe. Ono je pokrenulo istragu zbog “oduzimanja slobode”, istragu koja vjerojatno neće baš otići predaleko, ali je barem mali, vidljivi znak otpora protiv smjera u kojem Salvini vodi Italiju populista u Rimu. Tužitelj Luigi Patronaggio svoj dio istrage i optužnicu protiv Salvinija i njegova šefa kabineta uputio je nadležnom tužiteljstvu u Palermu, koje u roku od 15 dana predmet mora uputiti Sudu ministara, organu koji je nadležan za eventualna kaznena djela premijera i ministara. To sudsko vijeće sastavljeno je od trojice članova koji su svake dvije godine izabrani izvlačenjem imena među onima koji su najmanje pet godina u službi. Nakon što će oni razmotriti dosje moći će slučaj ili arhivirati ili uputiti republičkom tužitelju koji će zatim dozvolu za nastavak istrage morati zatražiti od jednog doma Parlamenta, u ovom slučaju od Senata jer je Salvini izabran u taj dom. Salvinijeva reakcija je bila očekivana te je on istražni postupak nazvao “sramotnim”, a istovremeno je rekao da je istragom i “počašćen” jer ona samo odaje priznanje njegovoj borbi protiv sustava.

Istina je da zemlje članice EU-a ni nakon tri godine još uvijek nisu uspjele postići dogovor oko reforme sustava azila i prihvata migranata i to je bolna točka koju populisti, i to ne samo u Italiji, sad obilno koriste. To je i jedan od glavnih razloga zbog kojih i opći pravac europske migracijske politike danas nije toliko daleko od smjera koji zastupaju Salvini i Orbán. Šefovi država i vlada 28 članica EU-a više puta odlučili su vanjske granice držati zatvorenima i sprječavati nove priljeve izbjeglica. Također bi se izvan i unutar EU-a trebali podići prihvatni centri s brzom obradom zahtjeva za azil i brzom vraćanju izbjeglica, ali šanse da se to ostvari su minimalne jer nijedna zemlja ne želi podići takve centre. Talijanskom ministru unutarnjih poslova sve se odvija presporo i zato je zatvorio talijanske luke, drži posade brodova i izbjeglice pokupljene u moru taocima kako bi druge zemlje EU-a ucijenio da ih prime.

Europska komisija u Bruxellesu kritizira ove metode pa europski povjerenik za migracije Dimitris Avramopoulos kaže da je potrebno dugoročno rješenje za raspodjelu migranata, a ne prihvat od broda do broda. “Italija puca sama sebi u nogu”, rekao je Avramopoulos za jedan talijanski list. Ali ta njegova reakcija je i najveća kritika na Salvinijevu politiku, dok je reakcija iz drugih zemalja većim dijelom izostala kao što su izostali i pravni koraci zbog kršenja Dublinskog sporazuma.

Baš zato Salvini i njegov mentor Orbán mogu tvrditi da su njihove politike uspješne. Činjenica je da dolazi sve manji broj migranata, a Europska komisija potvrđuje da je broj novih dolazaka daleko ispod onog iz prethodnih godina. Međutim, smanjenje broja izbjeglica je počelo mnogo prije nego što je nova talijanska vlada stupila na dužnost, a populisti koji čine tu vladu su baš tu navodnu krizu iskoristili kako bi podgrijali emocije, a zatim impresionirali publiku svojom politikom navodnog suzbijanja krize. No i u Italiji savez između Orbánove stranke Fidesz i desničarske Lige također nailazi na skepsu, pa je nekoliko tisuća ljudi demonstriralo protiv Anti-migracijske koalicije u Milanu koji su na tom skupu tvrdili da solidarnost među nacionalistima koji se natječu pod motom “Prvo moja zemlja” ne postoji.