Ante Pezo ravnatelj je Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koja je ove godine prvi put iz europskih fondova refundirala više od polovice sredstava uloženih u te privredne sektore. Isplate u iznosu od rekordnih 2,1 milijardu kuna Agencija je ostvarila kroz IPARD projekt te kroz IAKS mjere ruralnog razvoja, potpore ribarstvu i intervencijama na poljoprivrednim tržištima. Iz državnog proračuna za poljoprivredu i ribarstvo uplaćeno je još 1,6 milijardi kuna, što čini ukupna ulaganja od 3,7 milijardi kuna.

No te rezultate zasjenile su nedavne prozivke ljudi iz ORAH-a i Hrvatske seljačke stranke koji optužuju resornog ministra Tihomira Jakovinu, ali i Pezu za pogodovanje „velikim igračima“ i za zanemarivanje malih i srednjih tvrtki u ovim privrednim sektorima.

U intervjuu za Nacional Pezo se brani od napada, ali i govori o stanju u poljoprivredi i ribarstvu, radu Agencije i problemima s kojima se susreće u povlačenju sredstava iz fondova.

NACIONAL: Nedavno je Kristijan Mavrek iz stranke ORAH najavio da će vas i ministra Jakovinu prijaviti USKOK-u zbog, kako je nazvao, “najveće pljačke EU fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj u Republici Hrvatskoj od kada Hrvatska koristi te fondove za poljoprivredu”. On tvrdi da ćete 50 posto ukupne alokacije sredstava od 861 milijun kuna koje Hrvatska ima za temeljnu podmjeru 4.1.1. dati malom broju odabranih. Kaže da će njih 200 od 1280 dobiti potpore i do 5.000.000 eura, pa traži ograničenje maksimalnog iznosa potpore na 2.000.000 eura i redefiniranje uvjeta iz natječaja da bi veći broj malih i srednjih OPG-a, obrta i tvrtki dobio barem 50 posto za svoja ulaganja. Kako to komentirate?

Mavrek je privatni konzultant i njegovi klijenti su između ostalih i poljoprivrednici. On radi projekte za poljoprivrednike i to im „masno“ naplaćuje . U Mjeri 4 kojoj je cilj ulaganje u materijalnu imovinu, a radi se o natječajima za tri operacije, 4.2.1., 4.1.2 i 4.1.1., za prve dvije bilo je novca za sve projekte, prošli su oni koji su ispunili sve rigorozne uvjete natječaja, a koje Agencija validira po strogo zadanim procedurama. One proizlaze iz pravilnika Ministarstva poljoprivrede, a oni pak iz Programa ruralnog razvoja koje je potvrdila Europska komisija.

U operaciji 4.1.1. može se očekivati da će 90 posto Mavrekovih projekata pasti. On svoje usluge naplaćuje i sada se boji za sudbinu projekata koje je napisao i naplatio. Stoga sada radi neviđene pritiske na Agenciju, mene i resorno Ministarstvo.

Smatram i da je krajnje nekorektno da se Mavrek, kao član predsjedništva političke stranke ORAH, u predizborne svrhe služi mojim imenom, a dobro zna da sam ravnatelj Agencije koja je tehničko tijelo. Sustav u Hrvatskoj je isti kao i drugim zemljama članicama jer je naša zemlja kao uvjet u pretpristupnim pregovorima morala osnovati Agenciju.

Mavrek nije korisnik, nego osoba koja poljoprivrednicima naplaćuje izradu projekata u poljoprivredi. Žalosno je što sada roni krokodilske suze za malima, a od više desetaka projekata koje je aplicirao za natječaj bilo je velikih, srednjih i malih.

Uostalom, za Mjeru 4 ukupno je alocirano 3,1 milijardu kuna, pa je za ostale cikluse natječaja ostalo preko 60 posto novca. Ti su natječaji upravo objavljeni i korisnici se mogu javljati na njih.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da nema dovoljno novca za sve koji su se prijavili za natječaj za Mjeru 4.1.1.?

U operaciji 4.1.1. trenutno imamo raspoloživih 860 milijuna kuna, a tražena potpora je 1,77 milijardi kuna. Ministarstvo poljoprivrede određuje visinu proračuna po operacijama. Za tu operaciju je nedostajalo novca.

Pri resornom Ministarstvu već godinama postoji savjetodavno tijelo, Odbor za praćenje koji se sastoji od 50 članova i u njemu je oko 70 posto poljoprivrednih proizvođača, predstavnika njihovih udruženja i saveza, a 30 posto su ljudi iz Ministarstva, Agencije, HGK, Hrvatske poljoprivredne komore, stručnjaci znanstvenih institucija i drugi. Ja nisam član tog tijela.

Taj Odbor se nakon pristiglog velikog broja prijava sastao i trebao je donijeti prijedlog rješenja tog problema, što je u suglasju s procedurama Europske komisije.

Oni su birali između tri varijante: može ostati omotnica kakva je bila, mogu je povećati koliko se dogovore ili je povećati za cjelokupni iznos traženih poticaja. Tajnim glasovanjem odlučili su da operaciju 4.1.1. povećaju za 500 milijuna kuna. Stav Agencije i mene bio je taj da ima novca za sve pristigle prijave, pa ne bismo morali raditi rangiranje prijavljenih projekata zbog njegova manjka. Tako bi nam bilo lakše. Nama odgovara optimalna omotnica zato što rangiranje traži dvostruko više posla po istom broju prijava. Ovako moramo obraditi i sve one prijave koje ćemo odbiti, ali tako je definirano po našim procedurama koje revidira EK. U Agenciji ne kreiramo poljoprivrednu politiku i ja se u to ne mogu petljati. Agencija je tehničko tijelo i njome upravlja Ministarstvo poljoprivrede.

NACIONAL: Je li bilo lobiranja da odaberete pojedine velike projekte?

Uvijek ima lobiranja, u kojem ga poslu nema? Ali uopće ne sumnjam da je ranije netko s političkom moći mogao utjecati na to da se dobije novac iz državnog proračuna, a dokaz su Operativni programi u poljoprivredi, kojih je od isplaćenih oko 17.000 projekata ostalo jedva pet posto. Ali sad je riječ o obaveznom sustavu EU-a koji je takvu situaciju sveo na iznimku u svim zemljama članicama, pa tako i u nas.

Treba imati i na umu da velike tvrtke za pisanje prijava kojim apliciraju za subvencije imaju svoje zaposlene stručnjake. Oni imaju veliko iskustvo jer su dosad uspješno pripremili i do pet prijava za IPARD program, pa im nije problem izraditi kvalitetnu prijavu i za ruralni program.

NACIONAL: Iz vrha HSS-a optužuju Jakovinu da pogoduje velikim proizvođačima, a da zanemaruje male i srednje OPG-ove. Je li to točno i što biste vi zaključili prema do sada podijeljenim poticajima?

Smatram da to ne stoji. Pogledajte primjer Agrokora, ta kompanija dobiva sve manje novca za poticaje iz godine u godinu, a resursi su im sve veći i veći. Sustav je pravičan i prema velikima i prema malima jer je gotovo preslikan iz drugih članica EU-a.

Smatram da u Hrvatskoj imamo sličnu situaciju kao u Njemačkoj. Među korisnicima fondova je oko 90 posto malih i srednjih tvrtki, ali ima 10-ak posto velikih. Oni su igrači za velika tržišta i smatram da moramo pomoći i velikima da bi bili konkurentniji među drugim velikim igračima na globalnom tržištu. Smatram i da je Hrvatskoj potrebna poljoprivreda obujma, odnosno veće količine proizvodnje.

Kao dobar primjer toga može nam poslužiti Grčka koja je vrlo zadužena, ali ju Hrvatska u ovom stoljeću teško može dosegnuti u poljoprivredi. S oko 10 milijuna stanovnika i dvostruko većom površinom od Hrvatske, ima 98 milijuna pobrojanih stabala maslina. Hrvatska ih nakon svih Operativnih programa provedenih do sada ima samo oko 7 milijuna. Mi imamo 700.000 ovaca i koza, a Grčka 11,5 milijuna. Grčka ima puno suroviju klimu i oskudijeva vodom, ali zato imaju arteške bunare i neki su duboki 1000 metara, iz kojih crpe vodu. Samo na otoku Kreti registrirano je 2,1 milijun ovaca i 2,3 milijuna stabala maslina, a naša poljoprivreda još uvijek se bori s poplavama i sušama. Prema Arkodu, digitalnom registru poljoprivrednog zemljišta, u Hrvatskoj se navodnjava svega 0,7 posto površina od 1,1 milijun hektara koliko ih je registrirano.

Ako želimo napraviti značajniji posao od naših autohtonih poljoprivrednih proizvoda kao što su kulen, pršut, paški sir i drugi, ne možemo uvoziti sirovine za te proizvode iz drugih zemalja, nego ih sami moramo proizvesti. Nećemo moći ponuditi na tržište EU-a konkurentni poljoprivredni proizvod dok ne stvorimo dovoljnu sirovinsku bazu.

NACIONAL: Dakle, ipak smatrate da su veliki najvažniji?

Ne smatram. Smatram da su veliki važni, ali da sustav uvijek treba voditi brigu i o malima i o srednjima i o velikima. Trebamo učiti i iz austrijskog modela. Oni imaju sličan sustav poticaja i potiču velike, male i srednje, a mala gospodarstva s nekoliko krava nadopunjuju ponudu turističkim uslugama, nudeći vlastite poljoprivredne proizvode na gospodarstvu te niz drugih sadržaja. Ta gospodarstva nemaju veliku proizvodnju, ali imaju zaokruženu priču za seoski turizam. Austrija čak i ljeti ima bolje turističke rezultate od Hrvatske, a kamoli zimi.

NACIONAL: Je li vam EK pronašla do sada neke nepravilnosti u poticajima za projekte?

Primjerice, na IPARD projektima imamo ugovorenih 777 i isplaćenih oko 500 projekata, a propala su samo tri jer je OLAF (Europski ured za borbu protiv prijevara) utvrdio da je bilo malverzacije oko nabave. Svi ostali IPARD projekti još i danas žive i rade. Za razliku od onih famoznih 17.000 hrvatskih projekata iz hrvatskih Operativnih programa u kojima Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG) danas plaća garancije za njih 93 posto propalih. Po tome smo svjetski rekorderi u neuspjelim Operativnim programima u poljoprivredi.

NACIONAL: Nedavno ste na internetskoj stranici Agencije objavili da ste ove godine ostvarili najveći uspjeh u povijesti korištenja EU fondova u poljoprivredi, o čemu se radi?

Od početka ove godine Agencija je isplatila ukupno 3,7 milijardi kuna potpore poljoprivrednim proizvođačima. Od tog iznosa iz EU proračuna refundirano je više od polovice sredstava, točnije 2,1 milijardu kuna. To je najviši do sad isplaćeni novac kada je riječ o EU fondovima u poljoprivredi. Lani smo iz fondova povukli 846 milijuna, a 2013. 141 milijun kuna. Kad sam preuzeo ravnateljsku poziciju 2012. povukli smo 94 milijuna, a samo godinu prije rezultat je bio svega 16 milijuna.

NACIONAL: Kakvo ste stanje zatekli kad ste preuzeli upravljanje Agencijom?

Osnivanje Agencije bio je jedan od uvjeta ulaska Hrvatske u EU. Agencija je provedbeno tehničko tijelo koje je uredbama EK obligatorno u svim zemljama članicama. Na funkciju sam došao 2012. nakon raspisanog javnog natječaja i do konca te godine uspješno smo završili postupak dobivanja akreditacije za Agenciju od EK, bez koje se ne bismo mogli pridružiti Uniji i koristiti sredstva iz njenih fondova.

Inače, Hrvatskoj je tada bio dostupan IPARD pretpristupni fond, još od 2007. U prve tri godine povukli smo nula kuna i to je nezabilježen slučaj u EU. Prvi novac korisnicima je isplaćen 2011., a isplaćeno je svega 1,77 posto od ukupne omotnice. Za sada u ovoj godini imamo 47 posto stvarnih isplata, a ugovoreno je skoro 90 posto od ukupno alociranog novca. To znači da ćemo ovog prosinca kada dovršimo isplatu imati, vjerujem, do 55 posto stvarnih isplata. Sljedeće godine dosegnut ćemo oko 70 posto od ukupne omotnice, a prosjek iskoristivosti je, od svih 12 zemalja koje su koristile IPARD, oko 60 posto, jedino je Poljska imala 100 posto. Rast kakav imamo nije zabilježen u Uniji i, vjerujte mi, EK je u pozitivnom šoku zbog našeg primjera.

NACIONAL: Prije pretpristupnih fondova Hrvatska je značajno subvencionirala poljoprivredu iz nacionalnog proračuna, kakvi su efekti postignuti tim mjerama?

Posljedice tih mjera bile su izuzetno loše. Mi smo svjetski rekorderi u količini novca koji smo “pumpali” u poljoprivredu, a da nam je proizvodnja konstantno padala. To je, koliko znam, nezabilježen slučaj do sada u svijetu. Na primjer, s izravnim potporama u bilinogojstvu i stočarstvu pred ulazak u EU imali smo čak 203 mjere. Nemoguće je bilo pratiti učinkovitost tih mjera. Da bismo samo to mogli vidjeti, slikovito rečeno, kompjutorski zaslon morao bi biti veličine nogometnog igrališta, a da ne govorimo o sustavu praćenja i kontrole. Imali smo i među-telidbeno razdoblje koje je trajalo 427 dana, iako se krava teli nakon 9 mjeseci bređosti. Dakle, naše krave nisu svake godine davale tele, a onda ni mlijeko, pa smo i po tome fenomeni. Također smo svakog vlasnika krave registrirali kao proizvođača mlijeka. Danas u Hrvatskoj imamo 8200 farmi koje daju 520 milijuna kilograma mlijeka godišnje, a prije ulaska u EU čak je 57.000 mliječnih farmi proizvodilo skoro istu količinu mlijeka. Nadalje, davali smo poticaj za svaku ovcu koja se janjila, a da janjad nitko nije bilježio u klaoničkom sustavu. Imali smo najskuplju janjetinu na svijetu, zaštićenu carinama i drugim barijerama, a populacija ovaca nam je permanentno padala. Tek smo počeli ozbiljnije registrirati zaklanu janjad kad smo ušli u EU. Samo da smo racionalnije koristili vlastiti novac, da smo imali dvadesetak mjera umjesto 220, Hrvatska bi danas bila neprepoznatljiva u poljoprivrednom sektoru, naravno u pozitivnom smislu. U zadnji čas smo ušli u Uniju i doslovno se spasili od sebe samih, da se to nije dogodilo došlo bi do potpune autodestrukcije.

NACIONAL: Koje mjere pruža EU Hrvatskoj da bi postigla konkurentniju poljoprivredu na zajedničkom tržištu?

EU već 40-ak godina provodi zajedničku poljoprivrednu, ribarsku i pomorsku politiku. Reforma se provodi svakih sedam godina. Trenutno je aktualna reforma od 2014. do 2020. u kojoj egzistiraju dva fonda. Prvi fond ili stup namijenjen je za izravne potpore, tzv. potpore dohotku poljoprivrednika u kojem je za Hrvatsku osigurano 373 milijuna eura, i to na rok do 2022. kada ćemo koristiti 100 posto tog fonda. Prošle godine iz tog fonda isplatili smo 25 posto novca, a ove 30 posto. Ali smo uspjeli iz drugog stupa, fonda za ruralni razvoj realocirati na IACS – mjere ruralnog razvoja još dodanih 100 milijuna eura. Onda smo iz mjera zajedničke organizacije tržišta (CMO) i iz fonda za ribarstvo povukli sav raspoloživi novac, što ukupno iznosi blizu 300 milijuna eura.

Hrvatska koristi strukturne i kohezijske fondove samo zato što je nerazvijena i što je ispod 70 posto prosječnog BDP-a u EU. Te ćemo fondove koristiti dokle god smo nerazvijeni, a poljoprivredne, ribarske i pomorske fondove ćemo koristiti dokle god u EU postoji takva zajednička politika.

NACIONAL: Agencija je spona između fondova i korisnika, na koji način pomažete korisnicima da ostvare poticaje?

Volim reći da smo jedini javni servis u kojem Hrvat dobiva istovjetnu uslugu kao Nizozemac ili Nijemac. Osim središnjeg ureda u Zagrebu, imamo i 21 regionalni ured u županijama. Naši korisnici su većinom starije i slabije obrazovane osobe. Primjera radi, za izravne potpore u određeno doba godine pozivamo ih da dođu sa svojom ID karticom i daju punomoć našem djelatniku koji će im izraditi optimalnu prijavu za potpore. Redovito im šaljemo edukativne letke, oglašavamo se u svim medijima i pozivamo ih da dođu u naše urede da bismo im u njihovo ime i za njihov račun pružili najkvalitetniju uslugu. Taj sustav je obligatorno preuzet od EU-a i nije naš izum. Imamo i oko 23.000 korisnika koji preko aplikacije Agronet sami podnose zahtjeve, ali većina od njih ukupno 100.000 još uvijek to nisu u stanju učiniti i dolaze u naše urede.

Hrvatska u svim stupovima zajedno ima godišnje raspoloživo blizu 800 milijuna eura: 373 za izravne potpore, 333 za ruralni razvoj, 40 za pomorstvo i ribarstvo. Imamo još novac za Vinsku i minsku omotnicu te pčelarski program. Do sada smo objavili desetak natječaja iz programa Ruralnog razvoja. Njega je odobrila EK, što je uvjet za svaku zemlju članicu. Hrvatski Ruralni program ima 16 mjera i 64 operacije i to je sasvim široka lepeza mogućnosti za sve poljoprivrednike, bili oni veliki, srednji ili mali. Ovih dana sam primio sretnu vijest da nam je odobren i Operativni program za ribarstvo.

NACIONAL: Teško se oteti dojmu da su naše državne agencije osnovane samo za zbrinjavanje rodbine i prijatelja političke elite i da nemaju nikakvu korisnu društvenu ulogu, kako vi na to gledate?

Ja imam preko 70 rukovoditelja i kad mi netko od njih kaže da u svom timu ima neradnika, savjetujem mu da ga ne otpusti nego da se individualno s njim pozabavi. To znači da je neradnik također čovjek kojem je potreban osobni dohodak da bi platio račune, a njegov šef upravo prima plaću i zato da od neradnika napravi radnika. A ako to nije u stanju napraviti, odmah promijenim rukovoditelja. Usporedit ću to na primjeru roditelja koji imaju više djece, s onim problematičnim bavite se 24 sata na dan, a za drugog koji je dobar i ne pitate je li živ.

Što se broja zaposlenih u Agenciji tiče, trenutno nas je 679 od sistematiziranih 738, što znači da još uvijek imamo premalo ljudi. Spomenuo sam primjer Poljske koja povlači 100 posto novca iz EU fondova. U njihovu Ministarstvu poljoprivrede radi 2300 ljudi, a 11.800 ih radi u Agenciji. Što znači da im je omjer zaposlenih veći od 5 prema 1 u korist Agencije. Ako naše Ministarstvo ima 1200 zaposlenih, a Agencija 679, omjer je dva naprema jedan u korist Ministarstva, pa vi sami zaključite.

NACIONAL: Kakav je vaš stav o najavljivanom, ali nikad provedenom porezu na neobrađeno zemljište i kako se to stanje reflektira na poljoprivredu u Hrvatskoj?

U SAD-u, gdje sam bio dva puta, plaća se porez na sva poljoprivredna zemljišta, a na ono neobrađeno 100 puta više. Kada bi taj primjer primijenili u Hrvatskoj, vrlo brzo bi se aktivirala sva neobrađena poljoprivredna zemljišta i automatski bismo proveli njegovu komasaciju, odnosno okrupnjavanje.

Kako potaknuti mene koji sam rodom iz Imotskog i naslijedio sam nakon smrti roditelja desetak hektara zemljišta, a živim u Zagrebu i nemam pojma gdje se ono nalazi? Vjerujte mi da nisam usamljeni slučaj. Država bi me porezom trebala prisiliti da nešto napravim s tom zemljom, da je počnem obrađivati, prodam ili da se pronađe neko treće rješenje da one ne stoji zapuštena.