U zoru 4. kolovoza 1995, dakle prije punih 28 godina,  započela je vojno-redarstvena operacija Oluja. Zapovijed za napad izdana je u 5 sati.

U akciju je krenulo gotovo 200 000 hrvatskih vojnika, a u napad se išlo iz 30 smjerova.  Srpske snage odgovorile su granatama na Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac i druga okolna mjesta.

Akcija je napredovala munjevito, tako da je već drugog dana,  5. kolovoza provedeno  80 posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova opet je bila slobodna, a među njima: Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac i Drniš.

Ujutro 5. kolovoza, oko 9.30 sati, 7. gardijska brigada, zajedno s snagama 4.gardijske brigade ušla je u napušteni Knin, što je simbolički značilo kraj SAO Krajine.

Pripreme za proslavu 28. godišnjice Oluje u punom su jeku, a zbog najavljene mogućeg nevremena došlo je i do nekih promjena, prije svega lokacije na kojoj će se održati središnja proslava. Na proslavi se očekuje državni vrh, koji međusobno ne komunicira, pa će opet biti zanimljivo gledati kako će se ponašati na  dan koji bi trebali simbolizirati jedinstvo.
Kako iz današnje perspektive gleda na vojnoredarstvenu akciju kojom je oslobođena trećina Hrvatske i kojom je zapravo ostvarena pobjeda u Domovinskom ratu razgovarali smo s ratnim veteranom, bivši zapovjednikom specijalnih snaga Glavnog stožera Hrvatske vojske, Antom Kotromanovićem, umirovljeni brigadni general, bivši zapovjednik 126. Sinjske brigade, bivšim
vršiteljem dužnosti zapovjednika 4. gardijske brigade, te bivšim ministrom obrane u Vladi Zorana Milanovića.

Ante Kotromanović sutra neće moći biti u Kninu, ali će s svojim, kako kaže, dečkima iz Domovinskog rata i sa ljudima s kojima je proveo tih nekoliko ratnih godina proslaviti važnu obljetnicu. O tome što mu znači “Oluja” rekao je: “Mi smo tada bili mladi ljudi, imali smo tešku zadaću, teško breme izvršenja zadaće koja je bila slojevita, komplicirana. Ali uspjeli smo! Kao ratni zapovjednik koji je u “Oluji” zapovijedao operativnom grupom Sinj, ponosan sam da smo s obzirom na težinu zadaće i odgovornost dobijen zadatak izvršili korektno i po vojničkim pravilima”, rekao je.

O tome što je bilo najteže na pravcu koji je držala njegova operativna grupa brigadni general Kotromanović je rekao: “Taj teren ostao mi je u sjećanju kao jako težak. Visoke temperature, nadmorska visina koja je u prosjeku bila 1500 metara i nekoliko mjeseci prije “Oluje” mi smo boravili na Dinari. Ona nam je postala kao drugi dom, živjeli smo u improviziranim nastambama, jeli smo skromno, ali smo se borili žestoko. Kada se samo sjetim odgovornosti koja nam je stavljena na leđa! Ja sam zapravo bio tada klinac od 28 godina i sada dobiješ zadaću da koordiniraš tri brigade s oko šest do sedam tisuća ljudi, moraš izvršiti zadaću, to je bilo pitanje biti ili ne biti. Bili smo dobro organizirani, dobro smo se snašli, imali smo odlične inženjerijske postrojbe i logistiku. Na primjer, mi smo na Dinari probili 200 kilometara putova, bez građevinske dozvole da se našalim. Još jedan primjer. U samoj “Oluji” 126. brigada koja je bila dio operativne grupe s Dinare preko noć 4. na 5. kolovoza probila je skoro 2 kilometra puta do sela Uništa i to pod neprijateljskom vatrom”, istaknuo je. “Mi smo sljedeći dan prebacili čitavu pješačku bojnu, 13 tenkova i kompletni topnički divizion i bili spremni za napad dalje”, završio je Kotromanović.

O tome kako su djeca, postala ratnici, daljnjem tijeku operacija “Oluja”, o post ‘olujnom’ vremenu i današnjoj situaciji poslušajte čitav razgovor  koji je u emisiji “Gost dana” radio Nacionala dao brigadni general Ante Kotromanović.

Razgovor poslušajte na doljnjem linku: