Anita Matić Delić je glumica koja je obilježila 2023. Dugogodišnja članica ansambla Kerempuha izašla je iz komfort zone prihvativši glavnu žensku ulogu u nezavisnom autorskom projektu “Na dnu oceana postoje neki svjetovi” Romana Nikolića, u produkciji umjetničke organizacije Arterarij iz Zagreba.

Za ulogu Medeje (predstava nastala prema motivima Euripidove “Medeje”) osvojila je Marulovu nagradu, a prije nekoliko tjedana i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glavnu žensku ulogu, umjetnička ostvarenja Drama. Trenutno u kinima igra drugi dugometražni igrani film Vlatke Vorkapić “Sveta obitelj”, u kojemu tumači drugu žensku ulogu i suprugu Nikole Đurička, za koju dobiva odlične kritike. Nominirana je i za Zlatni Studio za najbolju žensku kazališnu ulogu kao Amelija u predstavi “Subota, nedjelja i ponedjeljak” de Filippa, u režiji Paola Magellija, u matičnom teatru. Sasvim dovoljno razloga za razgovor za Nacional.hr.

-Slažete li se da je ovo sa svim projektima i priznanjima bila baš Vaša godina?

– Kad se sve ovako pobroji ispada da ovo jest moja godina, iako na početku 2023. uopće nisam mogla ni naslutiti da će ovako lijepo završiti. Sve se nekako sumiralo u zadnjih mjesec dana. No, počelo je već u travnju na Marulićevim danima, gdje sam s predstavom “Na dnu oceana postoje neki svjetovi” kazališne družine Arterarij nagrađena s 2 Marula: nagradu za najbolje umjetničko ostvarenje dobili smo moj kolega i partner u predstavi Frano Mašković i ja, te nagradu za najbolju dramaturgiju kojom smo nagrađeni Romano Nikolić, Olja Lozica, Frano Mašković i ja. To je bilo zaista nešto lijepo i tim više jer smo svi četvero nagrađeni za ovaj autorski projekt u režiji Romana Nikolića. Očito je da smo napravili dobar posao, jer nas je i žiri Nagrade hrvatskog glumišta nominirao u 3 kategorije: za najbolju režiju, glavnu mušku i glavnu žensku ulogu. Velika je to stvar za jedan nezavisni autorski projekt i upravo zbog toga sam sretna i ponosna što sam baš za ovu ulogu dobila ovako veliko priznanje struke. A nominacija za Zlatni Studio – e tome se uopće nisam nadala! Jako me to iznenadilo, ugodno i pozitivno, naravno. A uz sve to i premijera filma “Sveta obitelj”…. puno lijepih stvari u samoj završnici ove godine.

“Na dnu oceana postoje neki svjetovi”: Anita Matić Delić kao Medeja / Arterarij

– Čini se da ste se usudili izaći iz komfort zone matičnog teatra i Universe je to prepoznao.

– Ne bih rekla da sam se usudila, to se možda tako čini jer sam u ovom trenutku medijski malo više vidljiva zbog svojih postignuća, no ja se nikada nisam niti dala uvući u tu zamku “komfort zone”. 25 godina radim u mom matičnom kazalištu “Kerempuh” ali svo to vrijeme radila sam i izvan matične kuće i to uglavnom projekte (predstave, filmove, serije) koji su se dosta razlikovali od žanra koje gaji moje kazalište. Za moj glumački razvoj i moju dušu to je itekako bilo potrebno. Mislim da je za umjetnika pogubno kad upadne u “komfort zonu” i nema potrebu pomicati sebe i svoje granice, jer na dnu naših oceana zaista postoje neki svjetovi koje trebamo otkrivati.

Nagrada hrvatskog glumišta u Hrvatskom narodnom kazalištu: Anita Matić Delić. FOTO: Tomislav Miletić/PIXSELL

– Kako doživljavate vlastitu zrelost i možete li danas ono što se niste ni usudili prije desetak godina?

– Jako volim svojih 48 i ovu zrelost. Ne znam zašto, ali još u 20-ima sam znala da je moje najproduktivnije vrijeme tamo negdje iza 40-te, ne znam kako i zašto, ali znala sam, osjećala. Kad sam imala 28 godina upoznala sam veliku glumicu Mirjanu Karanović. Zajedno smo u Sarajevu sudjelovale u vrlo važnom projektu za regiju “Dan borbe protiv nasilja nad ženama” i tom smo prilikom izvodile monologe američke dramatičarke Eve Ensler “Vaginini monolozi”. Nakon izvedbe Mirjana je ušla u moju garderobu i pitala me koliko imam godina, a kad sam joj rekla, ona je nastavila: “E, ti ćeš napraviti ozbiljnu karijeru, ali nećeš još sada, malo kasnije. Budi strpljiva i radi, samo radi.”  I eto, bila je u pravu i potvrdila ono što sam i sama osjećala. Da, danas se usudim napraviti ono što se možda nisam dovoljno jasno usudila napraviti prije desetak i više godina, a to je – zauzeti se za sebe, a da me pri tome nimalo ne dira “šta će svit reć’”. Ni u mladosti, pa tako niti sada u zrelosti, nisam se trudila da se svakome svidim, a još manje da nekomu, ili nečemu podilazim. Možda bi mi neke stvari u životu lakše tekle da jesam, ali ja sam odabrala put koji nikada ne bih mijenjala. Pogledam se u zrcalo bez ikakvog problema.

-S filmom niste imali sreće u karijeri, do sada, usprkos Areni za sporednu žensku ulogu. Obzirom da vas većina javnosti, publike, pa i redatelja doživljava kao urbanu, modernu glumicu, jeste li bili sami iznenađeni kad vam je Vorkapić ponudila ulogu seoske žene?  Jeste li prošli krugove audicija? Kakvu ste interakciju imali s Đuričkom, izravnim partnerom u i za njega netipičnoj ulozi?

-Vi kažete da nisam imala sreće, a ja to tako ne doživljavam, jer vjerujem da se sve događa s nekim razlogom i baš onda kada treba. No, možda je moja prva filmska uloga donijela upravo to da su me redatelji odmah percipirali kao urbanu i modernu. Naime, još kao studentica na 4. godini dobila sam glavnu ulogu u tv-filmu “Pet minuta nježnosti” redateljice Suzane Ćurić. U tom sam filmu igrala mladu, urbanu arhitekticu i ako su me redatelji već u prvom filmu svrstali u taj kalup, onda to nije do mene, nego do njih.

Znate, zanimljivo je, pa i pomalo žalosno, da nas glumce mnogi redatelji najčešće površno vide i zbog toga nas svrstavaju u neke kalupe, doživljavaju nas kroz neke uloge koje su vidjeli, pa prema tome nam dodjeljuju, ili ne dodjeljuju sljedeće.  I ne razumijem kakve veze s mojim poslom ima ostavljam li ja dojam urbane, moderne žene? Pa kakva bih trebala biti? Neurbana? (smijeh) Ja sam glumica, a svaka uloga je glumački zadatak koji treba napraviti. Svatko od nas radi ga najbolje što zna i može prema svojim mogućnostima i talentu. Nije mi bio nikakav problem prihvatiti ulogu seoske žene jer, zaboga, pa glumica sam. Zašto ne bih prihvatila ovako kompleksnu, duboku, emotivno prožetu i sjajno napisanu ulogu? To je uloga samo za poželjeti. Ali upravo zbog takvog viđenja mene kao glumice, kako ste naveli, iznenadilo me kad mi je Vlatka dala scenarij na čitanje. Iskreno, danas više nisam sigurna bi li mi koji drugi redatelj dodjelio ovu ulogu. No, nije se mene sjetila ni Vlatka, nego scenaristica Slavica Šnur, koja joj je rekla da u ulozi Ane vidi samo mene. Audicije za moju ulogu nije bilo, jer je Vlatka na prvom probnom snimanju, 8 mjeseci prije snimanja filma, bila prezadovoljna Slavičinim izborom. Kada mi je Vlatka rekla da će mi muža igrati Nikola Đuričko nisam mogla vjerovati! Ne mogu Vam opisati koliko sam bila sretna. Naša je interakcija od samog početka bila odlična i takva je bila sve vrijeme snimanja, kako na setu tako i izvan njega. Sjajan partner i kolega s kojim bih voljela još raditi.

“Sveta obitelj”: Anita Matić Delić i Luna Pilić u filmu Vlatke Vorkapić/ Interfilm

-Godinama ste u javnosti prepoznati kao food expert za makrobiotiku, koja ima mnoge fanove i održava radionice kuhanja. Jeste li s tom svojom strašću prema hrani kompenzirali dio onoga što vam je nedostajalo u profesiji zadnjih 15-ak godina?

-Ne znam zašto mislite da mi je u profesiji išta nedostajalo, jer meni osobno nije. Imala sam tu sreću da sam već na trećoj godini glume dobila prvu profesionalnu ulogu u kazalištu i do kraja studija paraleno studirala i radila ono za što sam se i školovala. Odmah po završetku studija dobila sam, među prvima u generaciji, stalni angažman u Satiričkom kazalištu Kerempuh, što mi je osiguralo kontinuirani rad, kovanje zanata i nenadoknadive “utakmice u nogama”. To što su mi sada uslijedile uloge koje su i javno primijećene, kao što sam već rekla, to samo odavno znala da će biti tako, a vjerujte mi, meni je i draže da mi se to upravo sada događa. Naime, u zadnjih 17 godina postala sam dva puta majka i posvetila sam se svojim sinovima, a to mi je bilo važnije od poslovnih uspjeha. Nisam ja ništa s ničim nisam kompenzirala. Previše volim svoj posao da bi mi ga išta moglo nadomjestiti.

To sa food bloggerstvom počelo je u pandemiji, za vrijeme prvog lock downa. Svi smo bili doma, imali smo vremena za stvari za koje obično nemamo. Tako sam i ja imala vremena za pisanje recepata, objavljivanje i dijeljenje svojih kulinarskih iskustava. Nisam ni u ludilu mislila da će to pobuditi toliki interes među ljudima. Ja sam se samo zabavljala kuhajući svojoj obitelji ono što inače kuham i dijeleći to na društvenim mrežama. Sve je išlo spontano, a onda su uslijedile i moje radionice u centru “Makronova” gdje sam prije 12 godina i završila Školu prirodnog kuhanja, prema makrobiotičkim načelima. Kuhanje, smišljanje novih recepata i igranje s namirnicama je moja druga strast, a prva je oduvijek bila i bit će gluma.

Ivan Čuić, Anita Matić Delić i Luna Pilić na premijeri “Svete obitelji” u Zagrebu/ Interfilm

-Projekti, planovi, želje u 2024.?

-Zahvaljujem 2023. na svemu što mi je dala, na ovim lijepim darovima s kojima ulazim u 2024. Trenutno sam u pripremi za novu radionicu u Makronovi koju imam već u siječnju, a bit će ih još tokom godine.

Veselim se beogradskoj premijeri filma “Sveta obitelj” i novim kazališnim projektima koji me čekaju. Ne planiram puno unaprijed jer, evo, nisam planirala ni 2023. pa je ispala bolje nego da jesam. Prepustit ću se Novoj. Baš me zanima kamo će me odvesti.