Premijera projekta „Predstava za žive u doba izumiranja“ u režiji Anice Tomić i produkciji Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu održat će se 26. lipnja u multifunkcionalnom prostoru kluba Peti kupe u Trnjanskoj. Predstava je dio europskog projekta STAGES, a bit će izvedena u deset europskih partnerskih kazališta. STAGES (Sustainable Theatre Alliance for a Green Environmental Shift) je nikad viđen kazališni eksperiment koji uključuje kulturni sektor u interakciju s konceptom održivosti. Hrvatska verzija predstave jedinstvena je po tome što u njoj sudjeluju djeca, kojoj je dramaturginja Jelena Kovačić u suradnji sa spisateljicom Mirandom Rose Hall posebno prilagodila tekst. Predstavu koja ukazuje na sve ekološke katastrofe današnjice i apelira na održivost planeta, igraju dvije djevojčice, 13-godišnja Zagrepčanka Eva Markulin i 12-godišnja Naomi Temitope Okoli, podrijetlom iz Nigerije, koja kao dijete doseljenika govori o katastrofi koja dolazi te klasnim i rasnim razlikama.

Redateljica Anica Tomić dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Zašto ste uloge povjerili dvjema djevojčicama? Što su one donijele predstavi?

Odluku da djevojčice igraju donijela sam još nakon što sam odgledala originalnu predstavu Théâtrea Vidy-Lausanne, u suradnji s Competence Centre in Sustainability. Sjetila sam se odmah djevojčice Grete Thunberg koja je obraćajući se UN-u strastveno govorila: „Kako se usuđujete? Kako se usuđujete?“ U mojem konceptu dvije djevojčice budućnost ekološke katastrofe dočekat će u svojoj zreloj dobi i one imaju puno pravo ozbiljno, strastveno, ali i zabrinuto govoriti o onome što nas čeka. One žele upozoriti, povikati, ako treba održati predavanje, da se svi sjetimo kako smo dio i neraskidivo tkivo tkanja jedinog planeta kojeg mi kao ljudi imamo, a to je Zemlja. Djeca su naša budućnost, ona već žive ekološku krizu koja će kulminirati u njihovim formativnim godinama.

‘Djeca su naša budućnost, ona već žive ekološku krizu koja će kulminirati u njihovim formativnim godinama. Djeca su najzahvalniji suradnici’, kaže redateljica projekta Anica Tomić

NACIONAL: Kako je raditi s djecom na sceni? Ovo nije vaše prvo iskustvo te vrste.

Djeca su najzahvalniji suradnici. Ona imaju ono brehtijansko očuđenje u kojem proizvode V-efekt, a da pritom nisu toga svjesna, njihova posvećenost ide iz dječje odgovornosti da ono što govore postane bitno i drugima. Također, u predstavi četrnaestogodišnji dječaci proizvode struju vrteći bicikle, a postoji i jedno malo iznenađenje jer se na kraju pojavljuje još dvanaestero djece. Osim toga, pedesetero djece slikalo je vrste koje izumiru i te slike koristimo u predstavi. Ova predstava je oda i vapaj da je zadnji čas za spas planeta, ali i svojevrsna balada djece o onome što smo im mi odrasli ostavili, odvevši ih u „šesto izumiranje“, kako kaže Miranda Rose Hall, za koje smo mi kao vrsta direktno odgovorni.

NACIONAL: Tema je sve aktualnija, sve je više uključenih u sve vezano za klimatske promjene, zašto je vama važna ta tema?

Svojevremeno je kružio jedan vic, dok se mi bavimo nacionalno ideološkim glupostima, prepirući se čiji je djed nosio koju vrstu odore, otvorit ćemo jednoga jutra prozor i voda će nam doslovce ući u domove. Tada ćemo se pitati što se događa, ali bit će prekasno. Zanimljivo je da su mladi nevjerojatno osviješteni oko te problematike. Kada sam radila audiciju, obje djevojčice vrlo su artikulirano i znalački s nama odraslima diskutirale o problematici, jako zabrinute za budućnost Zemlje. Ako pratite, vidjet ćete da globalne prosvjede vezane uz klimu organiziraju mladi, mislim na učenike i studente, jer sve vremenske katastrofe ne događaju se slučajno, već su većinom rezultat našeg razornog djelovanja na prirodu i kako se kaže, ne postoji Planet B.

Anica Tomić (lijevo). U predstavi igraju 13-godišnja Zagrepčanka Eva Markulin i 12-godišnja Naomi Temitope Okoli. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL, Press

NACIONAL: Predstava se bavi i rasnim i klasnim pitanjima, koja nažalost ne prestaju biti tema. Što je za vas najvažnija poruka u tom smislu?

Naš planet Zemlja ne radi razliku među rasama, klasama i geografijom, on poznaje samo ono ritmičko, prirodno otkucavanje onoga što se događa prirodnim tijekom. No, kako kaže spisateljica Hall, dogodio se prijelomni koncept hijerarhije rasa koji su smislili Europljani i prema kojem oni svijetle puti dominiraju planetom, a tamnoputi prestaju biti ljudi i postaju roba. I ta bjelačka supremacija uklopila se u zakonodavstvo, religiju i industriju i dugoročno je motivirala na ljudski i ekološki genocid i uvjerenje da možemo uzimati sve od svega, bez ikakve brige, jer to kako se brinemo ili ne brinemo jedni za druge mjerilo je toga kako se brinemo o Zemlji, a oni koji emitiraju stakleničke plinove i oni koji pate nisu isti ljudi – nažalost.

NACIONAL: Predstava će biti izvedena na novoj lokaciji, što mislite o novim lokacijama za izvedbene umjetnosti, kako one mogu osvježiti pomalo uspavanu kulturnu scenu?

Peti kupe u Trnjanskoj 5 sjajan je novi polifunkcionalni prostor prvenstveno namijenjen klupskoj i DJ sceni, a ideja vlasnika je da ostale termine posvećuju izvedbama, izložbama i koncertima. Osmišljen je kao black box koji se lako pretvara u kazališnu dvoranu ili plesni podij. Veselim se svakom novom prostoru i nadam se da će se u dogledno vrijeme otvoriti još niz prostora koji će tako podržati nezavisnu scenu, razne mlade grupe i autore kako bi imali prostor u kojem mogu izvoditi i pokazivati svoje radove, predstave, performanse, a za svaki početak to je krucijalno.