Nakladnik Fraktura ugostio je u srijedu u svojoj knjižari u zagrebačkoj Mislavovoj ulici Andrijanu Kos Lajtman i Damira Radića, koji su govorili o svojoj upravo objavljenoj zajedničkoj zbirci poezije “Zarazna zona” pisanoj u dva glasa tijekom prvog lockdowna i zagrebačkog potresa.

Knjigu je objavila Fraktura, a razgovor s autorima u Knjižari Fraktura vodila je pjesnikinja Monika Herceg. Istaknula je kako je riječ o bitnom umjetničkom dokumentu, po mnogočemu posebnoj autorskoj knjizi čija objava predstavlja neobičan događaj u hrvatskoj književnosti.

“Nastala tijekom nagle promjene svih okolnosti, početka pandemije dodatno pojačane potresom, ona predstavlja jedan od bitnijih trenutaka jer na jedan autentičan način progovara o novom vremenu, dok je s druge strane njezina kvaliteta zaista visokih dosega što se tiče domaće pjesničke produkcije”, rekla je Herceg.

Andrijana Kos Lajtman je pjesnikinja, znanstvenica i profesorica s dosad objavljenim nizom knjiga i znanstvenih radova, a ovo je njezina peta pjesnička zbirka. Damir Radić je pjesnik, filmski kritičar i esejist koji se bavi i režijom. Njihova knjiga “Zarazna zona”, po mišljenju Herceg, jedna je “na mnogo načina prekrasno komunikativna knjiga, puna homogenosti u motivima, koja je između ostaloga pokazala što se sve može s pjesništvom”.

Govoreći o okolnostima iz kojih je izrasla ta zbirka, Kos Lajtman je kazala kako je pisanje za nju bila prirodna reakcija na nagli prijelom koji joj se u ožujku prošle godine, s početkom pandemije te razornim potresom koji je pogodio Zagreb, dogodio na svim životnim poljima. “U toj začudnoj i šokantnoj situaciji osjetila sam potrebu umjetničkog, pjesničkog govora o tome”, pojasnila je.

Iz toga je proizašla i ideja o naizmjeničnom pisanju u suautorstvu s Radićem, njenim životnim partnerom s kojim je već ranije surađivala na filmskim projektima. Kos Lajtman je rekla kako tada nije ni pomišljala da bi se iz svega mogla roditi knjiga, već je to doživjela kao interni zajednički projekt kojemu je pristupila kao nekoj vrsti igre, što joj je, smatra, “dalo potrebnu rasterećenost” u pisanju, iako su te pjesme, budući da su njihovi motivi “ekstra stvarnosni”, jako “prezentne – prezentiraju čistu stvarnost koja se netom događa”.

Dok je za nju ideja planiranog suautorstva, kako je rekla, čak i “pomalo zastrašujuća”, Radić je projektu pristupio sasvim drugačije: “Ja ništa u sferi umjetnosti ne radim ‘interno'”, rekao je, pojasnivši kako mu se odmah činilo i logično i prirodno da zapravo pišu buduću knjigu.

Andrijana Kos Lajtman (1978.) izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je nositeljica različitih kolegija iz hrvatske i svjetske književnosti. Objavila je šezdesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene knjige, “Autobiografski diskurs djetinjstva” (2011.) i “Poetika oblika – suvremene konceptualne i hipertekstualne proze” (2016.). Autorica je pjesničkih zbirki “Jutarnji laureat” (2008.), “Lunule” (2012., nagrada Dobriša Cesarić), “Teleidoskop” (2018.) te “Stepenice za Stojanku K.” (2019.). Povremeno se bavi književnom kritikom, kao i filmom. Autorica je dokumentarno-eksperimentalnih filmova “Tihi rubovi” (2019.) i “Dan antifašizma” (2019.) u suautorstvu s Damirom Radićem.

Pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar Damir Radić (1966.) autor je šest knjiga i četrdesetak filmova, uključujući dugometražni igrani “Posljednji dani ljeta” (2019.). Objavio je knjige pjesama “Lov na risove” (1999.), “Jagode i čokolada” (2002., Nagrada Kvirinovih poetskih susreta), “Meko kao snijeg i toplo iznutra – najljepši hitovi i rariteti” (2006.), “Pokopana tajna” (2010.) i “Ranije” (2019.), roman “Lijepi i prokleti” (2007.), te knjigu filmskih kritika i eseja “Milenijsko kino – film na početku 21. stoljeća” (2018.).

Njihova zajednička zbirka pjesama “Zarazna zona” najavljena je kao rukopis iznimne snage i čistoga jezika koji na jedinstven, nježan i emotivan, ali nadasve pjesnički uvjerljiv i superioran način dočarava odnos dvoje koji su u procesu zatvaranja svijeta orijentirani jedno na drugo i građenje zajedničkog.

Autori su kazali kako im je bilo izrazito bitno zadržati jasno odijeljene autorske glasove, vidljivu autorsku individualnost i osobnost, što je razlog zašto knjiga ima dva distinktno različita glasa, unatoč činjenici da su neki motivi – kako su rekli, slučajno – isti. Pisali su relativno kratko, oko dva mjeseca tijekom prvog lockdowna – od konca ožujka do početka lipnja, a proces pisanja izgledao je tako da bi prvo odredili temu, pa bi svatko za sebe pisao, da bi potom jedno drugome mailom slali pjesme na čitanje.

Prve dvije pjesme koje su napisali bile su, tako, “Potres” i “Snijeg”, koje su autori, između ostalog, i pročitali  na promociji.