Film „Pamtim samo sretne dane“ redatelja Nevija Marasovića, koji je na Pula Film Festivalu imao svjetsku premijeru, a i nastavlja se njegov festivalski život, izazvao je veliku pozornost. Osim što u filmu igra čitav niz velikih glumačkih imena – Nina Violić, Alma Prica, Jelena Miholjević, Tihana Lazović Trifunović, Doris Šarić Kukuljica, Zlatko Burić-Kićo, Goran Grgić, Franjo Kuhar, Leon Lučev, Živko Anočić, Zdenko Jelčić, Milan Štrljić, Goran Bogdan – svoju posljednju ulogu upravo je u ovom filmu odigrao veliki Radko Polič.

Oko njegovog lika redatelj Marasović stvorio je priču jer Polič u restoranu koji predstavlja čekaonicu za drugi svijet promatra goste koji predstavljaju njega i njegovu najužu obitelj tokom bitnih trenutaka njegova života. Starac je prisiljen te događaje gledati objektivno, sa strane, kao svojevrsni sudac i porota tragičnog života punog žaljenja, gorčine i krivih odluka. U jednom trenutku, postaje jasno da je starac zapravo umro i promatra svoj vlastiti život.

A kako je Polič odigrao svoju posljednju ulogu, tako je čak šest mladih glumaca i glumica u „Pamtim samo sretne dane“ odigralo svoju prvu filmsku ulogu. Jedan od njih je 21-godišnji Zagrepčanin Andrija Žunac, student Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je završio prvu godinu studija glume, a trenutačno mu se cijeli život vrti oko kazališta i oko filma.

Debitantska uloga na dugometražnom filmu dok je još na Akademiji, velika je to stvar, i to još s ovako velikim glumačkim imenima. Kako je došlo do toga da igra u filmu „Pamtim samo sretne dane“ Nevija Marasovića?

„Ne znam zapravo kako je došlo do te uloge zato što je snimanje počelo još 2019. godine. Ali čini mi se da sam preko Dramskog studija Tirena došao na audiciju, snimili smo nešto kratko i Nevio je bio zadovoljan. Nakon toga sam s glumcem Zlatkom Burićem-Kićom kod Nevija doma imao čitaću probu i onda sam službeno dobio ulogu. Ja sam klinac koji se veseli svemu što radi. Žao mi je što sam tada bio još jako mlad i nisam uspio ‘uhvatiti’ sve savjete Zlatka Burića, nisam uspio sve to izanalizirati, što bih možda napravio da se to dogodilo sada. Većinu glumaca nisam ni vidio na setu, ali jako mi imponira što se moje ime nalazi na popisu onih koji su odigrali ulogu u ovom filmu. Biti uz Almu Pricu, Doris Šarić Kukuljicu, Stjepana Perića, Gorana Grgića, velika je čast.“

Film je, kaže, zamišljen kao omnibus i u svakom od njih Radko Polič vidi sebe u nekom trenutku svog života. Žunac ga igra u tinejdžerskim, srednjoškolskim godinama. Iako mu je ovo debi u dugometražnom igranom filmu, Žunac ima iskustva s filmom. Osim nekoliko sinkronizacija u animiranim filmovima, ističe da je snimio tri, četiri kratka filma, a na pulskom festivalu je već bio, i to zbog uloge u kratkom filmu „Slon“ davne 2012. godine, kad je bio 10-godišnji dječak. Ali ovo mu je prvi dugometražni film.

No uloga u kratkom filmu „Slon“ nije jedina koju je igrao kao dijete, jer nekoliko godina kasnije uslijedila je uloga u kazalištu, i to naslovna. Godine 2015., još dok je bio u osnovnoj školi, Žunac je u Zagrebačkom kazalištu mladih igrao Emila u predstavi „Emil i detektivi“, jednom od najpoznatijih i najpopularnijih naslova literature za djecu. To je bila vrlo hvaljena predstava, režirao ju je Milan Trenc, a uz polaznike Učilišta ZeKaeM-a, u njoj su igrali i profesionalni glumci, članovi ansambla, kao što su Zoran Čubrilo, Katarina Bistrović Darvaš, Nataša Dorčić, Damir Šaban. Žunac je pojasnio zašto je odlučio baviti se glumom, još odmalena:

„Tada, kao osmogodišnji dječak, upisao sam se u Učilište zato što sam u dnevnoj sobi bio jako opušten, neprestano sam zabavljao ukućane. Ali van kuće bio sam jako sramežljiv pa sam odlučio, u dogovoru s mamom, upisati se u Dramski studio jer bih na taj način radio ono što volim, a u isto vrijeme se opustio. Imao sam prije toga tremu i u javnom nastupu, ali i u druženju s vršnjacima. Bio sam zatvoren, ali kroz nekoliko godina Ines Škuflić, voditeljica Dramskog studija, jako me otvorila i uvjerila da puno toga mogu. Uloga Emila došla je kao rezultat rada u Učilištu. Gledali su nas polaznike Učilišta, promatrali kako radimo, i angažirali neke od nas u toj predstavi.“

Žunac na premijeri filma ‘Pamtim samo sretne dane’, s redateljem Nevijem Marasovićem i glumcima. FOTO: Privatna arhiva

Kad je kazalište u pitanju, Žunac se ne stigne baviti njime jer se u potpunosti želi posvetiti studiju. Odlučio je dati sto posto sebe u Akademiju:

„Studij je žrtvovanje i posvećenost u ovom trenutku, a kasnije ću se moći posvetiti glumi i ulogama. Ovo iskustvo koje sam dosad imao pomaže, ali to je zaista neki balans onoga što znaš i onoga što učiš. Često si govorim da ništa ne znam i slušam savjete profesora. To iskustvo mi je sigurno pomoglo da budem opušteniji na probama, ali mnogi glumu zamišljaju na pogrešan način. Meni je isto tako trebalo neko vrijeme da shvatim što je gluma, čime se točno želim baviti.“

Kao mladi glumac tek na studiju, smatra da je dobio priliku za rad. Mladim glumcima se, navodi, zaista pružaju dobre prilike i ima ih dovoljno:

„Tržište je postalo veće i puno toga se snima, ima puno koprodukcija, dosta je posla, dosta je prilika. Ali niti ne trebamo sve raditi, ja imam tek 21 godinu, mnogi žive pod utjecajem zapadnjačke kulture i žele sve i odmah. A zapravo je ponekad samo potrebno nasloniti se, prekrižiti ruke i pustiti da se neke stvari odvijaju same od sebe. Treba biti strpljiv i raditi sve da dođe do velikih stvari, ali ne previše ganjati.“

Iako mladi glumci dobivaju prilike, najviše si ih zapravo sami stvore. Nezavisna kazališna scena vrlo je aktivna i živa, mladi umjetnici puno rade, otvaraju svoje organizacije u kojima izvode predstave, pišu, glume, režiraju, produciraju, rade puno više, ali su zadovoljniji. Žunac, naravno, prati što se događa s njegovim kolegama samostalnim umjetnicima:

„Odlično mi je kako funkcionira ta nezavisna scena, kazališna gluma je nešto drugačija od filmske. Tu si sami moramo naći poslove jer nas neće baš tako lako čekati mjesto na sceni. Upoznao sam puno kreativnih ljudi i mislim da je to odlično za mlade – netko želi režirati i glumiti, pa pozove prijatelja koji će nešto napisati, pa će kolege glumci nešto odigrati. Meni se ta ideja jako sviđa. Tko želi na taj način raditi, mislim da je izvrsno, a neki žele ‹ganjati› ansambl i to je isto tako super. Nezavisna je scena, posebno Teatar &TD i KunstTeatar, stvarno cool i ima odličnih mjesta za pogledati predstave. Jako sam često, primjerice bio u &TD-u. Odličan primjer je trupa Ivana Penovića koja ‘dere’ već neko vrijeme i u &TD-u, ali i u Kunstu. Navodno &TD planira ‘skinuti’ njegovu predstavu ‘Proces’, meni najdražu, pa ih ovim putem molim da ju ostave na repertoaru.“

Iako je vrijeme godišnjih odmora, glumci puno rade, cijela obala vrvi kazališnim festivalima i gostovanjima. Stoga mnogi mladi glumci, a posebno oni koji su još na Akademiji, ljeti koriste priliku za obilazak festivala po obali i gledanja predstava. Tako je i Žunac odlučio pogledati predstavu „Krvava svadba“ na Dubrovačkim ljetnim igrama koju je režirala Franka Perković Gamulin, njegova profesorica na godini:

„To mi je važno, moram biti u toku, vidjeti što se radi jer u Hrvatskoj ne postoje agenti ili menadžeri koji će ti pronaći posao. Najbolje prilike za upoznavanje ljudi upravo su predstave, a i važno mi je podržati kolege u onome što rade. Ako se baviš glumom to znači da si ovisan o kazalištu i filmu tako da sve svoje slobodno vrijeme koristim upravo za to.“

Žunac je u veljači na akademiji snimio kratki film ‘Tvoj heroj’ redatelja Jakova Benčića. FOTO: Privatna arhiva

Da za Žunca neće biti pauze, bar kad je film u pitanju, pokazuje i navodna uloga koja mu je ponuđena. U filmu koji se uskoro počinje snimati mladi će glumac igrati s Almom Pricom. No, Žunac o tome nije želio puno:

„Moj je životni moto, koji sam naučio još od bake i djeda, da moram najprije pokositi travu, a tek onda dobiti ručak. Stoga i u poslu moram najprije neke stvari napraviti da bih mogao o njima pričati. Kad dođe vrijeme za to, i ako dođe, možemo razgovarati, ali u ovako ranim fazama projekta nemam potrebu za razgovor o tome.“

Kad su planovi u pitanju, Žunac će se kao i dosad posvetiti Akademiji jer smatra da ima smisla žrtvovati svoje vrijeme za to. Vidi svoj veliki napredak u samo godinu dana koliko studira, pa se jako veseli budućnosti. Iako se u posljednje vrijeme dosta kritizira rad na Akademiji, govori se da su metode poučavanja zastarjele, da se ne prate moderni tijekovi, Žunac ne misli tako:

„Tko neće studirati, zaista ne mora, svatko neka odluči za sebe. Ima nas samo 12 na godini i ja studiranje vidim kao privilegij, a ne da diktiram kako bi nešto trebalo izgledati ili kako bi se trebalo predavati. Meni se sviđa, iako naravno ovisi i o tome s kojim ćete profesorima raditi. Svaki student je drugačiji i svaki profesor je drugačiji, ima svoje metode i način rada, koji se ne moraju svima svidjeti. Ja sam imao ogromnu sreću da sam radio s kazališnom redateljicom Frankom Perković Gamulin i glumcem Nikšom Butijerom, a asistenti su bili glumci Dado Ćosić i Matija Čigir. Svi su redom fenomenalni, svi su nam davali toliko savjeta, toliko slobode. Na kraju dana na svakome od nas je da od njih uzme ono što nam odgovara.“