Andrija Jarak najavljuje projekt RTL-a ‘Dosje Jarak’, dokumentarni serijal u kojem obrađuje najteže zločine novije hrvatske povijesti i objašnjava zašto je prve dvije epizode posvetio ubojstvima Ive Pukanića i Nike Franjića. Prva epizoda je u četvrtak, 2. studenoga
U četvrtak, 2. studenoga, RTL televizija prikazat će prvi od četiriju nastavaka „Dosjea Jarak“, dokumentarnog serijala rađenog u maniri „true crimea“ kroz koji jedan od najpoznatijih hrvatskih televizijskih novinara Andrija Jarak obrađuje najteže zločine novije hrvatske povijesti. Prve dvije epizode, od kojih je jedna prošloga tjedna pretpremijerno predstavljena medijima, tematiziraju ubojstva osnivača Nacionala Ive Pukanića i njegova bliskog suradnika Nike Franjića, treća se bavi ubojstvom Ivane Hodak, a četvrta generalom Ivanom Koradeom koji je u svom krvavom pohodu ubio petero ljudi. Zanimljivo, svi ti zločini dogodili su se unutar kratkog razdoblja tijekom 2008. godine, koja se s petnaestogodišnje distance doima jednom od najkrvavijih u bližoj hrvatskoj prošlosti.
Jarak je nakon zvučnog prelaska s Nove na RTL televiziju naizgled pao u drugi plan i sve rjeđe se tog televizijskog novinara moglo vidjeti pred kamerama i u onome čime se uspješno bavi punih trideset godina – dakle, dnevnopolitičkom novinarstvu – a tek rijetki znali su da se u tom periodu bavio projektom koji mu je, kako sam priznaje, vjerojatno najzahtjevniji u karijeri i da je zbog njega „ostavio srce na terenu“, nogometnim rječnikom rečeno. „Dosje Jarak“ pripremao je punih četrnaest mjeseci s Dariom Todorovićem kao scenaristom i redateljem te Marijanom Čikić kao istraživačkom novinarkom. U ekipi su još direktor fotografije Lutvo Mekić i majstor tona Rudolf Sačer, a za montažu je zadužena Ivana Rogić.
Sam Andrija Jarak o svim je spomenutim zločinima prije petnaest godina izvještavao uživo, u realnom vremenu, a sada im se uz vremensku distancu i impresivan popis sugovornika vraća kako bi na određen način zatvorio priču. „Siguran sam da bi Ivo Pukanić istražio moje ubojstvo“, izjavio je prošloga tjedna, nakon sjajno primljenog prvog nastavka serijala koji se za širu publiku emitira ovoga četvrtka na RTL-u. O okolnostima tog ubojstva, između ostalih, govore današnji glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić, glasnogovornik u Sanaderovoj vladi Ratko Maček te Sara i Anka Pukanić, Ivina kći i sestra, koje smatraju da atentat, s nikad rasvijetljenim imenima naručitelja, nije djelo duhanske mafije, kako glasi općeprihvaćena verzija, nego „nekoga iz Hrvatske“.
O svom golemom istraživačkom projektu Andrija Jarak govorio je za Nacional.
NACIONAL: Na premijeri ste izjavili da je ovaj serijal „najkompleksniji i najzahtjevniji“ u vašoj tridesetogodišnjoj novinarskoj karijeri?
Apsolutno jest. Ako se samo na trenutak odmaknem od toga da sam s Darijom Todorovićem autor serijala i u glavi posložim samo dio toga za čim smo posezali da bismo sklopili cjelinu, priznajem, moram se uštipnuti da osvijestim da smo uspjeli. Ogroman je posao iza cijele ekipe. Najlakše je bilo staviti slučajeve kojima se želimo baviti na papir. Tada se otvorio niz situacija koje su zahtijevale vrijeme: iščitavanje materijala, biranje sugovornika, kontaktiranje, a u nekim slučajevima i pregovaranje u punom smislu te riječi. U jednom slučaju trajalo je tri mjeseca dok smo privoljeli sugovornika da govori za „Dosje“. Kad smo počeli snimati, vratila su se sjećanja na ono što sam vidio na terenu i proživio neposredno nakon događaja. A sada osjećam zadovoljstvo onim što ćemo isporučiti gledateljima i uzbuđenje zbog reakcija.
‘S ekipom sam dao sve kapacitete koje imam za priču o Pukanićevu ubojstvu. Ubijen je novinar, inzistiram na tome da je to bio atentat. Pazite, a-ten-tat! Imamo izvršitelje, u slagalici nedostaje nalogodavac’
NACIONAL: Koliko je hrvatska publika danas otklizala u smjeru zabave i reality formata, odnosno, lakših sadržaja? Smatrate li da ćete je uspjeti „navući“ na formu true crimea?
Publiku ne možete prevariti. Ljudi točno znaju što je istinita i autentična priča, a što je suprotno od toga. Nije nam cilj „navlačiti“ bilo koga, nego ih prikovati za ekran, da od nas doznaju ono što nisu znali, spoznaju, novu perspektivu slučaja i razbiju neko možda već stvoreno mišljenje. Donosimo okrutnu stvarnost na kvalitetan način jer poštujemo gledatelje. I pojavljivat ćemo se u dovoljnim razmacima da nas se zažele i da nas čekaju. Jako mi je drago što se sve odvija upravo na RTL-u, koji otvara prostor nečemu čega dosad u nas nije bilo. Hvala Upravi RTL-a koja nam je omogućila potpunu samostalnost i dala vrijeme da se to napravi. Rijetkost je da se na komercijalnoj televiziji neki projekt radi i čeka godinu dana. Ovdje se upravo to dogodilo i zato smo imali dovoljno vremena posložiti cijeli mozaik.
NACIONAL: Za početak, preciznije, za prve dvije epizode ovog mini serijala odabrali ste slučaj ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića. Zašto?
Zato što sam siguran da bi Ivo Pukanić istražio moju smrt i ne bi pretipkao policijsko izvješće s nekim slovima A. J., nego bi svim silama vlastite energije gurao priču. S ekipom sam dao sve kapacitete koje imam za tu priču. Ubijen je novinar, inzistiram na tome da je to bio atentat. Pazite, a-ten-tat! Imamo izvršitelje, u slagalici nedostaje nalogodavac. U prvoj epizodi otvaramo priču i gledatelje upoznajemo s akterima i mozaikom, u drugoj smo još zanimljiviji i konkretniji. Dvije epizode posvećene su Ivi jer u 60 minuta ne može sve stati. Previše je imena i uloga da bi mogli stati u jednu epizodu. Osim toga, prošlo je punih 15 godina, novim generacijama treba objasniti tko je tko u tom zamršenom slučaju. Dužno poštovanje odali smo i kolateralnoj žrtvi zločina Niki Franjiću, vašem direktoru marketinga, obiteljskom čovjeku, branitelju, koji je bio u krivo vrijeme na krivom mjestu. Kakva bezobzirnost egzekutora. A za dodatni nož u leđa toj krasnoj obitelji pobrinulo se naše pravosuđe. Ustvrdili su, naime, da to nije bio teroristički čin i samim time uskratili obitelj za nadoknadu štete. Bilo smo u Bošnjacima u Nikinoj rodnoj kući, snimili intervju s njegovim bratom Antom i uvjerili se na licu mjesta koliko je ta krasna obitelj povrijeđena i tužna. I to doživotno. Boli. Baš boli.
‘Ključno pitanje kojim se bavimo u objema epizodama o Pukaniću jest tko je u tadašnjem državnom vrhu, a osobito u obavještajno-sigurnosnom sustavu, okrenuo glavu’
NACIONAL: Što ste novoga saznali o tom slučaju i kako na njega gledate danas, 15 godina nakon atentata?
Gledam na njega s jednakom zebnjom zbog samog događaja, ali kad svemu dodate i okretanje glave i puštanje da zaborav otme slučaj i famozno skrene pozornost na nešto drugo, to stvara i osjećaj gorčine. I to je ključno pitanje kojim se bavimo u objema epizodama. Tko je u tadašnjem državnom vrhu, a osobito u obavještajno-sigurnosnom sustavu, okrenuo glavu? Baš tako, okrenuo glavu. Jer nemoguće je da nitko od njih nije znao da im se petorica okorjelih međunarodnih kriminalaca motaju po gradu i spremaju neko zlo. Ni prvi atentat na Pukanića nisu shvatili ozbiljno. Dapače, većina se podsmjehivala kad je na konferenciji za novinare opisivao kako je na njega pokušan atentat. I to stotinjak metara od stana tadašnjeg predsjednika Mesića. U našoj priči pojavljuju se sestra, gospođa Anka Pukanić, i kći Sara. Osjećam posebno poštovanje prema tome. I hvala im. Danima smo ih snimali i pokušali od njih dobiti baš sve detalje o tom zločinu. Znate, kad preko puta sebe vidite Saru Pukanić, koja vas prvo začuđeno gleda, onda teško diše pa odluči progovoriti, nije lako. Dapače, jako je teško, koliko god da sam stari profesionalac.
NACIONAL: Tu su i epizode posvećene ubojstvu Ivane Hodak te ubojstvima koje je počinio general Ivan Korade. Sve slučajeve pratili ste na dnevnoj razini kao novinar, no jeste li nakon istraživanja dobili dublji uvid?
Apsolutno sam dobio dublji uvid i hladnije glave pristupam svemu. Slučaj ubojstva mlade Ivane Hodak, koja do tog trenutka vjerojatno nije naglo zakočila na cesti da ne bi uplašila prolaznike, teško sam proživljavao i tada, ali i danas. Naime, za „Dosje“ su odlučili progovoriti Zvonimir i Ljerka Hodak, Ivanini roditelji. I opet – sto puta hvala. Izrazito emotivno i snažno. Donijet ćemo njihov pogled na to je li za sve kriv pokojni Mladen Šlogar. U slučaju Ivana Koradea možemo reći da zatvaramo krug od heroja do zločinca, jer njega pamtimo i kao čovjeka koji je podigao stijeg na kninskoj tvrđavi. Toga kolovoza vjerojatno je bio najpopularniji Hrvat. Trinaest godina kasnije počinio je svirepi zločin. Posebno istražujemo i analiziramo sve Koradeove incidente u tih trinaest godina. I propitujemo je li država mogla sve to spriječiti. Umiroviti ga i poslati na prisilno liječenje, jer taj je čovjek maltretirao cijelo Hrvatsko zagorje. I svi su to znali i šutjeli. Iz straha i neznanja.
NACIONAL: Koliko su održive teorije zavjere u slučaju Ivane Hodak, odnosno, mogućnost da službena verzija nije istinita?
Usudio bih se reći da 90 posto građana i danas misli da je nije ubio Šlogar. Uključujući i samu obitelj Hodak, koja i danas tvrdi isto. Većina javnosti uvjerena je da se radi o profesionalnom ubojici kojeg je netko unajmio kako bi se osvetio njezinu ocu. Svi koji su uključeni u priču tvrde da je na vrlo klimavim nogama, odnosno, da uopće ne stoji teorija da je Mladen Šlogar to učinio. Međutim, imamo čovjeka koji je vodio kompletnu policijsku istragu i tvrdi da nije imao čišći slučaj u 35 godina karijere. Kaže da deset od deset mogućih dokaza nedvosmisleno upućuje upravo na pokojnog Šlogara kao ubojicu. Epizoda donosi analize stručnjaka i sudskih vještaka koji su radili na istrazi. Sad kad malo bolje razmislim, budući da je Šlogar pokojni, mi smo jedini koji će se time baviti. Da, nažalost, jedini.
‘Atentat na Pukanića i ubojstvo Ivane Hodak toliko su snažno odjeknuli, a i dogodili su se gotovo istodobno, da to cijelu tu 2008. godinu čini vrlo traumatičnom i zastrašujuće zlokobnom, a tu je i podivljali Korade’
NACIONAL: Jeste li za prvi serijal planski odabrali zločine koji su se dogodili u jednom kratkom periodu 2008. godine ili se radilo o koincidenciji? Je li ta godina bila „krvavija“ od ijedne prije ili poslije?
Ta 2008. godina bila je najgora u povijesti. Barem što se kriminala i zločina tiče. Tri dana prije dolaska tadašnjeg američkog predsjednika Busha, ni trideset kilometara dalje od pozornice na Markovom trgu, podivljali general ubijao je ljude u zagorskim šumama. Možete li uopće zamisliti strah, paniku i nervozu u našim obavještajnim službama? I pritisak koji su im stvarali američki kolege. Atentat na Pukanića i ubojstvo Ivane Hodak toliko su snažno odjeknuli, a i dogodili su se gotovo istodobno, da to cijelu tu godinu čini vrlo traumatičnom i zastrašujuće zlokobnom. Smijenjena su dvojica ministara i ravnatelj policije. Tadašnji premijer Sanader govorio je da Hrvatska neće biti Beirut, a predsjednik Mesić da je ubojstvo Hodak i Pukanića klasični teroristički čin. Zahvaljujući sjajnim kadrovima Lutva Mekića, našeg direktora fotografije, ali i bogatoj arhivi, dočaravamo atmosferu. Lutvo je umjetnik kojemu nije teško satima namještati filmski set i snimati najsitnije detalje u svakom mogućem kadru. O tome se brinuo i suautor i scenarist Dario Todorović. Čovjek najminucioznijeg mozga i najtemeljitijeg pristupa novinarskom istraživanju kojeg sam upoznao i kojeg ćete naći u širem okruženju. Nemoguće je koliko čovjek temeljito radi. I koliko umirujuće djeluje na cijeli tim. Uključujući i mene, koji bih sve i odmah. I tako cijeloga života. Lutvo i Dario često su me prijekorno pogledavali jer bih govorio: daj! daj! A u ovakvim projektima nema požurivanja. Ubrzo sam to shvatio. Jednako tako temeljita je i Marijana Čikić, koja je pročitala tisuće stranica i upila milijardu podataka da bi ovaj „Dosje“ bio uvezan kako jest. Od hodanja i razgovora sa svjedocima po zagorskim selima do pregledavanja tisuća stranica sudskih spisa i videomaterijala. Ne ponovila se nikad ta 2008. godina. Želja nam je bila iz svog kuta gledanja i svojim resursima zatvoriti tu stranicu povijesti.
NACIONAL: Mnogi kolege iz novinarske struke bit će vam gotovo pa zavidni: rijetko gdje se može doživjeti da novinari dobiju toliko vremena, prostora i resursa za obradu teme?
Da, zaista treba odati priznanje RTL-u jer je osigurao i vrijeme i resurse, ali prije svega povjerenje. Serijali poput ovih nipošto se ne mogu „štancati“ na dnevnoj ili tjednoj razini niti se oni kao premium proizvod „tuku“ s reality programima. Da, rijetkost je imati ovakve uvjete i povjerenje u hrvatskim medijima danas, a još je značajnije što se ta razina produkcije može doživjeti na jednoj komercijalnoj televiziji.
NACIONAL: Dakle, možemo očekivati „Dosje Jarak“ i dogodine?
Da, već pripremamo nove priče. Ima posla za istraživanje.
Komentari