Nije stvar ‘samo’ činjeničnog stanja da momčad još nije našla ‘napadačku kemiju’, tečniju i za protivnika opasniju igru prema naprijed nego i stanjenog te rovitog kadra kad su klasični napadači u pitanju

Radomir Đalović i suradnici vjerojatno će do zimske pauze biti jednostavno prisiljeni počesto posezati za igrom s tzv. ‘lažnom devetkom’. Jer od nominalno tri napadača kako je to na papiru figuriralo do jučer, Rijeka je danas ostala na dvojici od kojih nijedan nije u idealnom stanju.

Najprije o Komnenu Andriću. U prvom dodiru svog prvog nastupa za Rijeku pokazao je kako se radi o igraču koji bi morao biti istinsko pojačanje. Kad uhvati formu. Jer iz francuskog je Clermonta došao tek 7. kolovoza i s vrlo malo utakmica u nogama u proteklih godinu dana.

Onda se prošlog petka dogodilo narušavanje klupske discipline. Detalji nisu ‘za javnu uporabu’ i pitanje je hoće li ikad biti. Recimo tek da se dogodila: neprimjerena komunikacija s glavnim trenerom.

I u ovom je trenutku Rijekina i Andrićeva realnost – rastanak. Trenirat će na Rujevici do daljnjeg no zapravo više nije dio riječkih planova pa će klub i igrač zajedno pokušati naći modalitet rastanka tj. rješenje koje bi zadovoljilo i Rijeku i Komnena (zimski transfer, sporazumni raskid…).

Naravno, nikad ne reci nikad, možda se dogodi promjena tj. ‘pomirba’, ali kako stvari danas stoje: Andrić je samo na papiru igrač kluba s Rujevice, a zapravo već – bivši igrač Rijeke.

Ostali su Stipe Perica i Dominik Dogan. Dovedeni još kasnije, u rujnu. Nije upitno da su Raić-Sudar i Čulina doveli odlične napadače no isto je tako činjenica da su dovedeni kad je sezona već počela. I ne samo to.

Perica je, baš kao Andrić, došao bez pravih utakmica u nogama, a Dogan bez ikakvih ljetnih priprema.

Pa Perica ima problema s leđima, a Dogan s minutažom u nogama pa će obojica onu baš istinski pravu fizičku spremu i formu akumulirati kroz zimske pripreme.

Dotad, Perica može probati stisnuti zube i igrati kroz bol, a Dogan tesati zanat u elitnom hrvatskom klupskom natjecanju tako da se kroz utakmice nauči dozirati da ne ‘izgori’ poslije cca. sat vremena igre.

I time se Rijeci pali ‘napadački’ alarm. Nema jednog nego dva napadača, obojica nisu na 100 posto, a još se traži i prava momčadska igra prema naprijed ili kako bi predsjednik Mišković rekao ‘napadačka i atraktivna’.

Pa se može osvojiti koji bod više ili manje, to nije toliki problem jer u nogometu jamstva ionako nema. Rijeka je prošle sezone bila i napadačka i atraktivna pa nije došla do trofeja.

Morat će Đalović češće igrati s ‘lažnim devetkama’ i koristiti ‘krila’ kao ‘devetke’…