Od početka ruske agresije na Ukrajinu mnoge su članice EU-a, a osobito Ukrajini susjedne zemlje, primile milijune ukrajinskih izbjeglica. Samo Poljska primila je preko 2,3 milijuna ljudi, a slijede Rumunjska, Slovačka, Bugarska i Mađarska.

Zbog takve situacije Europsko vijeće odobrilo je prošloga tjedna hitnu isplatu 3,5 milijardi eura zemljama EU-a koje primaju izbjeglice. Radi se o povećanom početnom predfinanciranju iz programa REACT–EU (Pomoć za oporavak za koheziju i europska područja) kako bi se olakšalo pružanje potpore izbjeglicama iz Ukrajine. U tu svrhu predfinanciranje iz tranše REACT–EU-a za 2021. povećat će se s 11 posto na 15 posto za sve države članice te s 11 posto na 45 posto za one zemlje EU-a u kojima je priljev izbjeglica iz Ukrajine na kraju prvog mjeseca od ruske invazije premašivao jedan posto njihova stanovništva.

Međutim, i Europski parlament izašao je sa svojim prijedlogom. Točnije, novoosnovana EPP Cohesion Monitoring Group, skupina Kluba europskih pučana za nadgledanje trošenja europskog novca iz kohezijskih fondova, zalaže se za to da se nepotrošeni novac kohezijskih fondova iz proteklog proračunskog razdoblja 2014-2020. preusmjeri kao pomoć članicama EU-a koje prihvaćaju veliki broj ukrajinskih izbjeglica. Tim bi se novcem financiralo pružanje prve pomoći, hrana, voda, lijekovi, smještaj osoba u europskim hotelima, prijevoz, kao i ostale hitne mjere. Namjera ove skupine je da zastupnici Europskog parlamenta posjete sve zemlje članice i upoznaju se s najboljim projektima koji se financiraju iz kohezije, ali i kontroliraju kako se novac iz kohezijskih fondova troši. Na plenarnoj sjednici prošloga tjedna u Strasbourgu Europski parlament je odobrio prenamjenu gotovo 17 milijardi nepotrošenih eura iz proračuna za razdoblje 2014-2020. za Program kohezijske akcije za izbjeglice u Europi (CARE).

Podsjećamo, u financijskom razdoblju 2014-2020. Republici Hrvatskoj je iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova na raspolaganju bila ukupno 10,731 milijarda eura. Nataša Tramišak, još uvijek aktualna ministrica regionalnog razvoja, nedavno se pohvalila da je, prema izvoru Cohesion data, Hrvatska od članice koja je 2020. bila najlošija u povlačenju europskih sredstava, u 2022. preskočila devet zemalja i trenutno se nalazi na 19. mjestu. Hrvatska je uspjela isplatiti 63 posto ugovorenih europskih sredstava, što je još uvijek ispod europskog prosjeka. Inače, ukupni iznos alokacije Hrvatskoj iz europskih fondova za razdoblje 2021-2027. iznosi 24,2 milijarde eura, od čega je 6,3 milijarde bespovratnih sredstava iz Mehanizma za otpornost i opravak, nastalog uslijed pandemije koronavirusa.

‘Ako Bugarska, na primjer, ima sedam milijuna stanovnika, mi moramo primiti i smjestiti više od 70 tisuća ukrajinskih izbjeglica. U tom slučaju imali bismo pravo aplicirati za taj europski novac’

Predsjednik EPP Cohesion Monitoring Groupa ovoga mjeseca postao je Andrey Novakov, bugarski zastupnik iz redova Europske pučke stranke. Ovo mu je drugi mandat u Europskom parlamentu, a kada je 2014. prvi put bio izabran, bio je najmlađi zastupnik u Europskom parlamentu i jedan od najmlađih u povijesti te institucije. Inicijator je i kreator programa za poduzetništvo mladih A.L.E.C.O., član Odbora za regionalni razvoj i zamjenski član Odbora za proračun i Odbora za proračunski nadzor. Laureat je ljestvice časopisa Forbes “30 ispod 30” za najuspješnije mlade ljude u politici. Andrey Novakov dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Predsjednik ste novoosnovane Grupe za monitoring kohezijskih fondova Europske pučke stranke. Vaš je prijedlog da se nepotrošeni novac iz kohezijskih fondova preusmjeri zemljama članicama koje primaju ukrajinske izbjeglice. Isticali ste i da mnoge zemlje ne uspijevaju potrošiti novac iz kohezije. Zašto je tako?

Većina zemalja ne uspijeva iskoristiti puni potencijal svojih nacionalnih omotnica iz kohezijskih fondova. Mislim da je prosjek unutar EU-a oko 75 posto, što znači da ostaje jako puno nepotrošenog novca iz proteklog financijskog razdoblja 2014-2020. Razlozi za to su kompleksni – nije bio samo jedan razlog. Kao prvo, zato što su programi za to razdoblje kasnili. Drugi razlog je vrlo komplicirana procedura prijavljivanja, kontrole i implementiranja projekata. Osim toga, razdoblje u kojem možete koristiti te fondove je ograničeno i većina zemalja nije stigla pripremiti projekte, a onda su se fokusirale na sredstva iz Fonda za oporavak nakon pandemije koronavirusa. I zato smo moji kolege i ja predložili Europskoj komisiji da se stvori instrument koji bi omogućio upotrebu europskog novca koji je već izgubljen. Ideja je da ga se preusmjeri u zemlje članice koje su uložile napor da prime i smjeste stotine tisuća, pa i milijune ukrajinskih izbjeglica.

NACIONAL: Prema kojim kriterijima bi se taj novac preusmjeravao?

Naravno da postoje uvjeti koji moraju biti ispunjeni. Kao prvo, moraju dokazati da su primile broj ukrajinskih izbjeglica koji prelazi jedan posto njihove vlastite populacije. Dakle, ako Bugarska, na primjer, ima sedam milijuna stanovnika, mi moramo primiti i smjestiti više od 70 tisuća ukrajinskih izbjeglica. U tom slučaju imali bismo pravo aplicirati za taj europski novac. To je način na koji bi EU ojačao svoje zemlje članice i nadomjestio troškove koje svaka od njih ionako već ima.

NACIONAL: Je li ova inicijativa EPP-a podržana od ostalih političkih grupacija unutar Europskog parlamenta?

O tome smo razgovarali prošloga tjedna i velika većina zastupnika na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta glasala je za taj prijedlog.

NACIONAL: Susjedne zemlje, a osobito Poljska i Rumunjska, primile su najviše ukrajinskih izbjeglica, a prima ih i Mađarska. Sada se EU nalazi u kontradiktornoj situaciji – s jedne strane bi na Poljsku i Mađarsku trebala početi primjenjivati novi mehanizam uvjetovanja korištenja europskih fondova vladavinom prava, a s druge bi im trebalo dati dodatna europska sredstva jer zbrinjavaju ukrajinske izbjeglice. Kako se te dvije mjere mogu istovremeno primijeniti?

Smatram da se navedene mjere uvjetovanja novca iz fondova EU-a vladavinom prava trebaju odnositi na vlade, a ne na obične ljude. Jer veliki broj ukrajinskih izbjeglica smješten je u privatnim kućama, primili su ih ljudi dobra srca, mnoge obitelji iz Poljske, Slovačke, Bugarske, Rumunjske otvorile su im vrata svojih domova. Zašto bismo kažnjavali one koji pokazuju najviše humanosti i solidarnosti prema onima koji su pobjegli kako bi spasili goli život? Smatram da Europska komisija treba primijeniti europske zakone i predložene mjere, odnosno, sankcije prema vladama koje ne poštuju vladavinu prava u svojim državama, ali isto tako sam uvjeren da time ne smiju kazniti obične ljude. Zašto bismo kaznili poljoprivrednike zato što neki ministar u toj vladi ne poštuje vladavinu prava? Mislim da moramo u tom smislu biti vrlo oprezni.

NACIONAL: Nažalost, problem zbrinjavanja milijuna ukrajinskih izbjeglica neće nestati preko noći. Ti ljudi bi, s obzirom na golema ruska razaranja njihove zemlje, mogli iz nje izbivati godinama. Ima li EU dugoročno rješenje za tu situaciju?

Slažem se da to što predlažemo sigurno nije dugoročno rješenje. Umnogome će ovisiti o tome koliki će broj izbjeglica na kraju ostati unutar zemalja članica. Među izbjeglicama je puno djece i nadam se da će se ona, kada se uspostavi mir, ipak s majkama vratiti u Ukrajinu. No što se tiče dugoročnog rješenja, ne mislim da je EU sada spreman prihvatiti pet milijuna ukrajinskih izbjeglica, koje trebaju posao, obrazovanje, zdravstvenu brigu, stanovanje… Ipak, u nekom trenutku neke će od zemalja članica imati i koristi od nove, obrazovane radne snage, pa čak i od popunjavanja područja koja su problematična zbog depopulacije i nedostatka stanovništva. Bugarska ima puno takvih područja, znam da ih imaju i Hrvatska, i Slovačka, i Slovenija.

‘Siguran sam da će Vlada Andreja Plenkovića riješiti problem obnove nakon potresa i da taj novac neće ostati nepotrošen’, kaže Novakov. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: U svojim izlaganjima u Europskom parlamentu naglašavali ste da bi trebalo pojednostaviti procedure za dobivanje novca iz kohezijskih fondova. To je problem s kojim se i Hrvatska suočava – naime, ljudi iz manjih mjesta, općina ili nerazvijenih regija često ne znaju ni ispuniti prijavu, a kamoli povući taj europski novac, koji zbog njih i postoji…

Nije sasvim jasno što se događa s tim problemom, ali se može jasno vidjeti na primjeru poput programa „Horizon“. On je kreiran u Bruxellesu, unutar njega nema posebnih alokacija za svaku zemlju, već novac dobiva najbolji projekt. Osamdeset posto novca iz tog programa odlazi u pet zemalja članica. To znači da pravila koja su kreirana u Bruxellesu nisu jednako implementirana u svakoj zemlji. Kao da imate učitelja u razredu u kojem 80 posto učenika ima loše rezultate. To nije ocjena učenika, već samog učitelja. Dakle, moramo usvojiti pravila koja će pomoći zemljama članicama da ispravno apsorbiraju europski novac. Taj novac postoji zbog zemalja članica, a ne obrnuto. Ako velika većina zemalja ne može pristupiti tom novcu i on ide u samo pet članica, to je onda problem Bruxellesa, a ne problem 22 zemlje članice koje dobivaju manje.

NACIONAL: Kako onda riješiti taj problem u siromašnijim i novijim zemljama članicama?

Mi kao nove zemlje članice morali bismo naučiti kako se bolje natjecati za taj novac sa zemljama osnivačicama EU-a, a pravila za pristup tom novcu morala bi biti puno jednostavnija, moralo bi ih se čitati jednako lako kao i novine. Moramo inzistirati na tome da je taj novac namijenjen „malim ljudima“, poljoprivrednicima iz nekog sela u Hrvatskoj, Bugarskoj ili Rumunjskoj, a ne Bruxellesu.

NACIONAL: Kad smo već kod povlačenja novca iz europskih fondova, postoji opravdani strah da će Hrvatska izgubiti novac iz Fonda solidarnosti koji je dobila nakon potresa, s obzirom na to da obnova ni dvije godine nakon potresa nije ni počela?

Siguran sam da će Vlada Andreja Plenkovića riješiti taj problem i da europski novac neće ostati nepotrošen.

NACIONAL: S druge strane, ne samo u Hrvatskoj, već i u mnogim zemljama članicama postoje zloupotrebe europskog novca. Vjerojatno ste čuli za slučaj bivše hrvatske ministrice regionalnog razvoja, koja je bila u istražnom zatvoru upravo zbog takvih optužbi OLAF-a. Kako to spriječiti?

Činjenica da postoji toliko slučajeva u različitim zemljama članicama pokazuje da sistem kontrole koji imamo funkcionira samo do određene razine. Međutim, zar nije nedavno u Hrvatskoj uhićen ministar graditeljstva? To nije bila operacija koju su provodili europski tužitelj ili OLAF, već hrvatsko pravosuđe. Dakle, ipak se nešto događa i u samim članicama, provode se istrage, slučajevi idu pred nacionalne sudove. To znači da su zemlje članice ipak, do određene razine, sposobne rješavati takve probleme. Međutim, izuzetno je važna uloga europskog tužitelja. To je veliki korak prema transparentnosti i kontroli načina na koji se troši novac europskih poreznih obveznika. Tako će se opravdati i povjerenje i nade europskih građana u EU. Naravno, postoji niz institucija koje se bave poslovima OLAF-a i zloporabom europskog novca, ali one su potplaćene, trebaju im veći proračuni kako bi mogle provoditi još više istraga. Osim toga, treba nam neko vrijeme kako bismo omogućili da sve te institucije rade zajedno i udruže svoje napore kako bi postigle zajednički cilj.

NACIONAL: Čini se da je posebno lako varati u poljoprivredi. Naime, dovoljno je imati dobar projekt, a nakon toga rijetko tko provjerava bave li se određena tvrtka ili poduzetnik doista poljoprivredom. Hrvatska ima velike potencijale u poljoprivredi, ali čini se da pravi poljoprivrednici propadaju dok se europski novac šakom i kapom dijeli prevarantima. Kako to komentirate?

Znam o čemu govorite. Član sam Odbora za proračun i proračunski nadzor. Čuo sam različite priče i vidio različite slučajeve, od najrazvijenijih zapadnih zemalja članica, preko centralne Europe, do najsiromašnijih zemalja na istoku EU-a. To je zajednički problem i doista jest činjenica da postoji veliki potencijal za prevare i zloporabu europskog novca na planu poljoprivrede. Smatram da bi Glavna uprava za poljoprivredu AGRI i Europska komisija morale razviti sistem u kojem tako nešto neće biti izvedivo. Ne mogu shvatiti kako je moguće u zemljama izvan EU-a proizvesti, na primjer, rajčicu, platiti transport i sve poreze i da ona još uvijek bude jeftinija od domaće, proizvedene u Hrvatskoj ili Bugarskoj? Istovremeno, poljoprivrednici dobivaju ogromne europske poticaje za svoju proizvodnju. Nešto je u cijelom tom sustavu pogrešno.

‘Zar nije nedavno u Hrvatskoj uhićen ministar graditeljstva? To nije bila operacija koju su provodili europski tužitelj ili OLAF, već hrvatsko pravosuđe. Dakle, ipak se nešto događa i u samim članicama EU-a’

NACIONAL: Mislite li da će ruska agresija na Ukrajinu prisiliti zemlje članice EU-a da se okrenu vlastitoj proizvodnji hrane i postanu samodostatne? Sada se vidi da ne smijemo toliko ovisiti o uvozu iz trećih zemalja…

To je problem koji se mora rješavati na razini cijelog EU-a. Nije dovoljno imati samo nacionalne mjere u svakoj zemlji članici. Praksa pokazuje da kada imamo problem koji se prelijeva preko granica zemalja članica, zajedničko rješenje mora doći iz Bruxellesa. I onda takve zajedničke mjere moraju biti jednako implementirane u svakoj zemlji članici. Jedino tako možemo prevladati ovu situaciju.

NACIONAL: U svojim obraćanjima parlamentima diljem svijeta ukrajinski predsjednik Zelenskij podsjetio je na činjenicu da su kancelarka Merkel i francuski predsjednik Sarkozy bili protiv primanja Ukrajine u NATO 2008., a istovremeno od EU-a traži da Ukrajinu hitno primi u članstvo, što je EU odbio. Nije li u ovoj situaciji mudro ubrzati procese pristupanja zemalja Zapadnog Balkana ili davanja Ukrajini statusa kandidata?

Mogu li vam postaviti jedno pitanje? Koliko dugo je Hrvatska čekala na punopravno članstvo u EU-u?

NACIONAL: Od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju do članstva – 13 godina. Ali te 2000. i Sjeverna Makedonija je potpisala Sporazum, a još uvijek nije članica…

Hrvatska je konstantno i ustrajno punih 13 godina radila na ispunjavanju uvjeta kako bi postala punopravna članica EU-a. Taj cilj je dostignut zahvaljujući naporima mnogih političara i nekoliko hrvatskih vlada, kao i generacija hrvatskih građana koji su radili u tom pravcu. Dakle, nije postala članica zbog nekog vanjskog pritiska ili prisile. Mislim da svaka država mora sama zaslužiti postati članicom EU-a. Kada je Bugarska aplicirala za članstvo, morala je zatvoriti četiri nuklearna reaktora jer nisu udovoljavala europskim kriterijima. Što znači da smo platili svoju cijenu. Zatvarali smo poglavlje po poglavlje, provodili reforme, pa i one financijske, stabilizirajući bankarski sustav kako bismo dostigli uvjete za uvođenje eura. A kao i Hrvatska, još uvijek nismo članica Schengena ni eurozone. Hrvatska je postala članica EU-a bez da je rekla ijednu ružnu riječ o svojim susjedima. Točnije, branili ste se, bez napada na bilo koga drugog. Ne mislim da ovdje imamo sličnu situaciju. Kao bugarski član Europskog parlamenta jednoga dana sigurno ću glasati za članstvo Sjeverne Makedonije u Europskoj uniji. Ali zasad, sve što vidimo su napadi koji svakodnevno dolaze iz njihovih medija, gdje Bugarsku optužuju da je okupator, fašistička zemlja i slično.

NACIONAL: Pustimo medije, oni mogu pisati što hoće. Međutim, i Sjeverna Makedonija i Albanija ispunile su sve uvjete za otvaranje pregovora, i to još prije dvije godine. Europski parlament o tome je izglasao rezoluciju, s time se slaže i Europska komisija. Onda je nastao problem s Francuskom, a nakon toga s Bugarskom. Zar nije bolje otvoriti pregovore i zemlje Zapadnog Balkana imati radije uz sebe nego protiv?

Puno puta je Europski parlament potvrdio da je Bugarska ispunila kriterije za Schengen, pa još uvijek nije unutar njega, kao ni Hrvatska. Osim toga, odluke u političkim institucijama prije svega su političke. Mislim da je Sjeverna Makedonija već sada na početku dugog puta prema Bruxellesu. Međutim, taj dugi put ide preko Sofije. Dakle, moramo riješiti naše bilateralne probleme prije nego što Sjeverna Makedonija postane punopravna članica EU-a.

NACIONAL: Nadam se da ćete ih uskoro riješiti.

I ja se nadam.