Koncertom 25. studenoga u Areni Zagreb, četiri godine nakon izuzetno uspješnog nastupa, André Rieu vraća se u Hrvatsku sa svojim Orkestrom Johanna Straussa – najvećim privatnim orkestrom na svijetu koji ima 50 glazbenika iz 13 različitih zemalja – gdje će nastupiti treći put u sklopu svjetske turneje. Ovaj nizozemski glazbenik koji svira na Stradivarijevoj violini izrađenoj 1732. godine, najuspješniji je svjetski violinist i najprodavaniji klasični glazbenik u povijesti. Otac mu je bio dirigent Limburškog simfonijskog orkestra, a André je počeo svirati violinu u dobi od pet godina.

Godine 1978. André Rieu osnovao je svoj prvi ansambl Maastricht Salon Orchestra, koji je 1987. postao Orkestar Johanna Straussa. Rieu je klasičnu glazbu učinio dostupnom milijunima diljem svijeta i pretvorio valcer u međunarodnu senzaciju. Njegovi romantični i veseli programi uključuju mješavinu lagane klasike, valcera, filmske i operne glazbe kao i pop pjesama. Koncerti su mu i vizualno atraktivni, od toga da Rieu i njegovi glazbenici ulaze kroz gomilu i penju se na pozornicu na početku koncerta, do raskošnih kostima i golemog ekrana iza orkestra na kojem se prikazuju prekrasne slike skrojene za svaku pjesmu. André Rieu nastupa za više od pola milijuna ljudi svake godine, njegove videosnimke na YouTubeu dosegle su milijardu pregleda, a više od osam milijuna obožavatelja na Facebooku prati „kralja valcera“, kako ga zovu.

Svake godine André Rieu, njegov Orkestar Johanna Straussa, zbor i međunarodni solisti obilaze cijeli svijet – od Meksika do Australije – nastupajući pred više od 600.000 ljudi. Tijekom godina Rieu je na svojim koncertima ugostio mnoge zvijezde kao što su Jermaine Jackson, Trini Lopez, Los del Rio, David Hasselhoff, Rocco Granata, Dame Edna, Lou Bega, a premijerno je izveo kompoziciju Sir Anthonyja Hopkinsa „And the Waltz Goes On“.

Tvrtka André Rieu Productions na platnom spisku ima sto ljudi, a oko sto freelancera radi za njega dok je na turneji. Rieu posjeduje kompletan studio za snimanje u Maastrichtu, gdje se održavaju sve probe i snimaju i produciraju njegovi albumi, TV i kino-specijali, DVD-ovi… Ima i vlastiti atelje za kostime, kao i četiri pozornice i scenografije za pokrivanje transporta između kontinenata. On i orkestar putuju s vlastitim kondicijskim trenerom, liječnikom i trima kuharicama.

Obitelj je za Rieua najvažniji čimbenik njegova uspjeha. Iz braka s Marjorie, koji traje više od 40 godina, ima dvojicu sinova, Marca i Pierrea. Upravo je Marjorien otac, židovski izbjeglica iz Berlina s opsežnom zbirkom operetne i glazbe 1920-ih i 1930-ih, inspirirao Rieuovu karijeru. U povodu skorog nastupa u Zagrebu Andre Rieu dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: U sklopu svjetske turneje nastupit ćete u zagrebačkoj Areni, već treći put pred hrvatskom publikom. Ima li ikakvih posebnih očekivanja ovoga puta, očekujete li ikada nešto prije koncerta?

Svake večeri nadam se da će moja publika imati fantastičnu večer. Prije svakog koncerta imam malu tremu, ali potrebni su mi ti osjećaji kako bih ostao fokusiran. Inače bi umjesto mene glazbu puštao automatski pilot!

NACIONAL: Predstavit ćete svoj novi album „Happy Together“, kako biste ga opisali?

„Happy Together“ je naziv albuma jer nismo mogli svirati skoro dvije godine zbog svjetske pandemije. Ne, mi slavimo činjenicu da smo ponovno zajedno. Zar nema većeg užitka od zajedničke igre i zabave? To je repertoar ispunjen prekrasnim melodijama, izvrsnim valcerima i još mnogo toga.

Na koncertima Andréa Rieua svira se, pleše, a najvažnija je zabava i interakcija s publikom koja je konstantna. FOTO: André Rieu

NACIONAL: Ovaj album, kao i svi vaši albumi, slavi život. Koliko vam je važno imati dobar duh, dobro raspoloženje, kada ljudima donosite klasičnu glazbu?

Vrlo je važno. Dobiješ natrag sve što zračiš, jeste li to znali? Kad sam dobro raspoložen, siguran sam da će i moj orkestar s jedne strane pozornice i moja publika s druge strane pozornice biti dobro raspoloženi. A budući da sam uvjeren da je stvaranje glazbe najbolja stvar na svijetu, uvijek se osjećam uzvišeno.

NACIONAL: Također ćete objaviti potpuno novi božićni album „Silver Bells“ s izborom svojim omiljenih i najromantičnijih pjesama svih vremena. Zašto ste odlučili objaviti taj album?

Božić je vrijeme kada treba biti sa svojim najmilijima; tijekom cijele godine sam na putu sa svojom velikom obitelji, članovima svog orkestra. U prosincu želim biti sa svojom malom obitelji – svojom ženom Marjorie, našim sinovima sa suprugama i našom unučadi. Baš kao svojevrsni hommage tim prekrasnim trenucima, snimio sam ovaj božićni album s melodijama koje mi daju dobar osjećaj kada završava jedna godina i počinje nova.

NACIONAL: Tu je i DVD tradicionalnog božićnog koncerta koji ste snimili uživo u rodnom Maastrichtu, o čemu se radi?

Da, „Silver Bells“ je CD i DVD pun bajki, melankolije, radosnih i sretnih trenutaka. Snimljen je 2019. u MEC Maastrichtu, kongresnom centru koji sam pretvorio u pravu zimsku zemlju čuda. Ima plesače, klizače, mnoge soliste, gospel zbor i puno vesele i romantične božićne glazbe.

NACIONAL: Što za vas znači klasična glazba?

To je za mene način izražavanja mojih unutarnjih osjećaja, a violina je instrument par excellence za to. Uz to sam odrastao jer je moj otac nekada bio dirigent simfonijskog orkestra. Naučio me da je klasična glazba važna, ona je odraz životnog stila od trenutka kad je nastala. Moja majka je odabrala instrumente za svih svojih šestero djece i mislila je da bi meni najviše pristajala violina – bila je u pravu, tako sam joj zahvalan!

NACIONAL: Vi ste dokaz da klasična glazba može biti toliko zabavna, da može biti cool i moderna, popularna, zanimljiva. Je li vam to važno?

Da, jest! Klasična glazba je namijenjena svima, a ne samo eliti kako neki misle. Strauss i Mozart bili su prave pop zvijezde u svoje vrijeme; kad bi živjeli u 21. stoljeću, valjda bi bili na Instagramu, a djeca bi radila video sa svojom glazbom na TikToku.

NACIONAL: Na turneji ste s orkestrom Johanna Straussa, najvećim orkestrom u privatnom vlasništvu na svijetu. Kako je došlo do toga da okupite glazbenike iz 13 zemalja?

Orkestar Johanna Straussa započeo je s radom davne 1988. godine, kao ansambl od samo 12 mladih glazbenika. Naizgled, naš osjećaj za harmoniju je zarazan, ali zaista je istina: glazba spaja ljude, imam nekoliko parova u svom orkestru i svi dijelimo isti san. Usrećujući ljude glazbom, vjerujemo da ima magičnu moć!

NACIONAL: Što vam znače ti glazbenici, olakšavaju li vam nastup? Pretpostavljam da je nakon svih tih zajedničkih godina užitak svirati s njima?

Zasigurno jest, neki su članovi u mom orkestru otkako smo počeli 1980-ih. Prijatelji smo, privatno i na sceni. To također znači da dijelimo svoje emocije: trenutke radosti, ali i tuge.

NACIONAL: Potječete iz glazbene obitelji, je li vam to olakšalo odabir da postanete glazbenik? Čega se najviše sjećate tijekom odrastanja?

Zapravo nije bilo izbora, moja braća, sestre i ja završili smo s glazbenom karijerom. Svi sviramo jedan ili više instrumenata, a sjećam se da se glazba mogla čuti svakoga dana – osim od nedjelje, na dan našeg posjeta crkvi. Također se sjećam da bih drugu djecu pitao “Kakvu violinu svirate?” zato što sam mislio da svako dijete svira violinu.

NACIONAL: Počeli ste svirati s pet godina, zašto baš violinu?

Mama je djeci birala sve instrumente i nekako je bila uvjerena da će meni najviše pristajati violina. Bila je u pravu, pogotovo kad je moja prva učiteljica violine postala 18-godišnja plavokosa djevojka s plavim očima. Bio sam navučen, i na djevojku i na instrument!

NACIONAL: Je li se vaša percepcija tog instrumenta promijenila tijekom godina? Otkrivate li nešto novo o violini što vas motivira da se igrate, da vježbate svakodnevno?

Uvijek improviziram melodije na violini. Ona ima melankoličan zvuk koji me dira u srce svaki put kad ga čujem. A kad me dirne, siguran sam da će i moja publika doživjeti isto. Glazba je moj život, jednostavno ne mogu bez nje. To je neka vrsta kisika, pretpostavljam.

NACIONAL: Po nazivu orkestra vidljivo je koji vam je skladatelj najdraži. Što najviše volite kod Straussa? Zvali su vas „kraljem valcera“, zašto toliko volite valcer?

Postoji samo jedan pravi kralj valcera, a to je doista Johann Strauss. Njegove su skladbe izvanredne, sasvim jedinstvene i sadrže sve što jedna dobra glazba mora sadržavati. Osim toga, tročetvrtinski ritam valcera ima magičnu i ljekovitu moć: jedan valcer svakog dana najbolja je zdrava hrana, uvijek kažem. Strauss je bio mađioničar, jednostavno: mogao je očarati publiku svojim zanosnim melodijama, a mora da je bio i pravi Casanova.

NACIONAL: Kako se osjećate kada vidite sretna lica u publici?

Osjećam se jako ponosno: sjajno je svake večeri zabavljati toliko ljudi samo puštajući glazbu koju volite! Nadam se da ću to raditi još mnogo godina. Izaberi posao koji voliš i u životu nećeš morati raditi ni dana, rekao je jednom mudar čovjek. I to je tako točno!

NACIONAL: Vi niste samo briljantan glazbenik, već i vrlo uspješan poslovni čovjek. Je li bilo teško napraviti „brand“ izvođenjem valcera i klasične glazbe tako kako vi to radite, uz toliko zabave, komunikacije s publikom, uživanja u predstavi?

Jedino „teško“ bilo je uvjeriti diskografsku kuću da klasična glazba, između ostalog i valceri, može biti vrlo uspješna; prije mnogo godina, 1995., snimio sam singl s „Drugim valcerom“ Dmitrija Šostakoviča. Moj sin Marc smislio je slogan “No house but Strauss” i to je postao jedan od najprodavanijih singlova u Nizozemskoj. U roku od nekoliko tjedana svi su pjevali uz taj prekrasni valcer.

NACIONAL: Osnovali ste tvrtku André Rieu Productions, posjedujete kompletan studio za snimanje u Maastrichtu, gdje se odvijaju sve probe i snimanja, imate vlastiti atelje za kostime, kao i četiri pozornice i set instrumenata, koji pokrivaju prijevoz među kontinentima, a vi i orkestar putujete s vlastitim kondicijskim trenerom, liječnikom i trima kuharicama. Kako to izgleda kada ste na turneji? Mora biti dobro organizirano, ali mora biti i jako zabavno, zar ne?

Zaista je vrlo dobro organizirano. Više volim sve sam dogovarati, samo tako znam da će sve biti u redu. Timski rad put je do ostvarenja snova. Naravno, moram provjeriti, ali ovi ljudi su stvarno pouzdani. Jako nam je zabavno gdje god dođemo; probe radimo u novom prostoru, ali nakon toga ostaje dovoljno vremena za opuštanje prije početka koncerta. Neki čitaju knjigu, drugi se kartaju, a jedan – to sam ja – zaspe!

Nizozemski glazbenik André Rieu svira na Stradivarijevoj violini izrađenoj 1732. godine. FOTO: André Rieu

NACIONAL: Što najviše volite na svojim koncertima?

Jedinstvenu atmosferu i interakciju s publikom. Znate, sve se emocije mogu doživjeti na koncertima i sve je to u redu. Kad se osjećate sretno, pokažite osmijeh; kada ste tužni, ne bojte se pokazati svoje suze. A plesati je tako lijepo! Diljem svijeta prijateljstva započinju na bisevima, među ljudima koji se na početku koncerta ne poznaju. Nije li to divno?

NACIONAL: Na svakom koncertu, ovisno o tome gdje nastupate, volite svirati nešto posebno, nešto domaće, kako publika na to reagira?

Muškarci i žene počinju navijati čim prepoznaju svoju lokalnu pjesmu. Prije turneje pokušavam pronaći posebnu pjesmu ili melodiju koju će znati cijela publika; aranžiram je u svom tonskom studiju i kad je pustimo na točno određenom mjestu, reakcija je dirljiva.

NACIONAL: Što biste rekli, je li klasična glazba izgubila čar? Opera, primjerice, ima dosta problema s približavanjem „običnim ljudima“ jer se nastoji predstavljati elitistički, iako je sve više opernih pjevača koji pokušavaju suprotno. Kako stoje stvari s klasičnim žanrovima, poput ovog koji izvodite?

Kao što sam već rekao, ljudi ne bi trebali misliti da je klasična glazba samo za elitu. Kakva šteta, izgubiti toliko entuzijastične publike… Zato ćete na mojim koncertima vidjeti sve uzraste, od male djece do starijih ljudi, i svi imaju fantastičnu večer. Srećom, sve više „pravih“ klasičnih umjetnika odstupa od te elitne ideje. Uzmite Gustava Duhamela za primjer, energija tog čovjeka je tako stvarna i tako zarazna! Divno je vidjeti kako očarava svoju publiku i svoj orkestar.