U Novinarskom domu u Zagrebu uskoro će biti predstavljena knjiga Anđelka Milardovića, znanstvenika sa zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti, „Pandemija covida-19 i rat Rusije protiv Ukrajine“ uz znakoviti podnaslov „Pandemije, ratovi, demografski lomovi, prisilne migracije“. Anđelko Milardović politologiju je studirao u Ljubljani i Zagrebu, diplomirao i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a doktorirao je u Beogradu. Govoreći za Nacional o svojoj novoj knjizi, Milardović se osvrnuo i na aktualni politički trenutak u Hrvatskoj. Nakanu premijera Andreja Plenkovića da kazneno progoni „curenje informacija iz sudskih spisa u medijski prostor“, prepoznao je kao ograničavanje demokracije, a prve žrtve, po njemu, bit će novinari. Milardović je tu premijerovu nakanu stavio i u kontekst svoje knjige, ocijenivši da je postojeća društvena atmosfera – ispunjena neizvjesnošću pa onda i strahom od rata i bolesti – plodno tlo za autoritarne modele vladanja. Dok je u ožujku 2020. godine na niči­joj zemlji na granici Turske s Grčkom bilo zaglavljeno stotine tisuća migranta s obiteljima na putu prema Europi, u zagre­bačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića bila je predstavljena Milardovićeva znanstvena internetska stranica Demos migrant portal, nastala s ambicijom sistematizacije znanja o demografiji i migracijama na jednom mjestu i na tri jezika: hrvatskom, njemačkom i engleskom.

NACIONAL: Pandemija i rat u Ukrajini. U čemu je poveznica između tih dviju činjenica iz naslova vaše knjige?

Knjiga govori o dva epohalna, dakle, velika fenomena. Pandemiji i ratu. Pandemija je omogućila jačanje nove iliberalne, odnosno, simulirane demokracije. Uslijed pandemije i rata u Ukrajini ljudi su u strahu, a u strahu su velike oči. Sloboda ih počinje manje zanimati. Stavljaju veći naglasak na osjećaj sigurnosti, ma koliko on bio lažan. Pojedine europske vođe to su iskoristili za jačanje svoje vlasti. Eklatantan primjer klizanja Hrvatske prema diktaturi najnovija je otvorena nakana premijera Andreja Plenkovića da zakonom ograniči „curenje informacija iz sudskih spisa“ u medijski prostor. Ako to Plenkoviću pođe za rukom, a potom prođe i u Saboru, onda ćete vi novinari biti prve žrtve takvog zakona. A bez slobodne riječi i slobodnih medija nema ni demokracije.

NACIONAL: Podsjeća li ta najava premijera Plenkovića na onu davnu ironičnu poruku „Zaustavite Reuters“?

„Zaustaviti Reuters“ simbolički znači staviti brnjicu medijima. Znači kontrolirati medije kao što ih Plenkovićeva vlada danas već u velikoj mjeri i kontrolira. To u Hrvatskoj kao državi sa snažnim kancelarskim sustavom, nemojmo se zavaravati, Plenkovićeva vlada doista i može učiniti. Prve žrtve tog klizećeg puta u diktaturu bit će mediji i novinari. Drugi će stradati politički oponenti, dakle, opozicija. Kao treći u tom redoslijedu stradat će i slobodno lebdeći kritičari i intelektualci poput mene i svih kolegica i kolega koji imaju kritički stav prema Plenkovićevu modelu vladavine. Ako društvo ne zaustavi te diktatorske nakane, onda će sljedeći korak biti jačanje represivnog sustava. Ljudi će biti zatvarani u Remetinec a da nisu ništa ukrali, da čak nisu ni korumpirani. Nakon 30 godina suvremene povijesti napravio bi se takav zaokret da bismo opet završili u diktaturi.

NACIONAL: Otkud takvi stavovi o, kako kažete, opakim nakanama Plenkovićeve vlade?

Zato što su pandemija i rat u velikoj mjeri deformirali demokraciju. U Hrvatskoj je Plenković, u Mađarskoj je Orbán, u Rusiji je Putin. Neću diktaturu. Ne podnosim u politici autoritarne osobe, tirane i diktatore. U pripremi mi je i nova knjiga o ratu u Ukrajini pod naslovom „Ruski svijet i ruski rulet“. To će biti panorama ruskih filozofskih i političkih ideja od sredine 19. stoljeća do Vladimira Putina kao realizatora ideja suvremenog ruskog ideologa Aleksandra Dugina. Putin baštini sve te ideje kao kupac u samoposluzi, a to je razdoblje od 150 godina. Bez te dimenzije ne možemo razumjeti ni što se danas događa u Ukrajini. Zapad je ostao zatečen. Pogriješio je zato što je zapadnim kodovima pokušavao interpretirati rusku logiku Vladimira Putina. Treba ući u ruski mozak. Na politologiji u Zagrebu postojao je kolegij kod profesora Branka Caratana, koji se bavio tom vrstom fenomenologije iako u drugačijim okolnostima. Profesor Caratan bio je jedan od najvećih sovjetologa, a zanimljivo je da je bio hrvatski veleposlanik u Švedskoj, a ne u Moskvi.

NACIONAL: Pandemija i ovaj rat između dviju najvećih europskih država, Ukrajine i Ruske Federacije, popularne su teme i među vama znanstvenicima. Kako to tumačite?

Tema nije samo popularna, nego je i egzistencijalna. Riječ je o nesrećama planetarnih razmjera koje u ljudima izazivaju tjeskobu i strah. I knjiga je pisana u određenom strahu i neizvjesnosti pred onim što nas čeka sutra. U odnosu na pandemiju razmišljali smo i o tome hoćemo li se sutra probuditi u jednoj od tužnih slika umirućih ljudi, poput onih iz talijanskog Bergama, a to je i snažna emocionalna dimenzija. Drugi dio knjige referira se na rat u Ukrajini. Početkom prošle godine, sve do 24. veljače i ruske invazije na Ukrajinu, nisam vjerovao da će u 21. stoljeću doći do takvog ispreplitanja pandemije i rata, što je također dio povijesti civilizacije. Tako postoje i procjene da je španjolska gripa odnijela više ljudskih života nego Prvi svjetski rat, a neke procjene govore i o 30 milijuna žrtava te pandemije u Europi. I mnoge ratove u Europi pratile su smrtonosne pandemije poput kuge i kolere. Pokazalo se da ispreplitanje pandemije i velikog rata ne samo da je moguće i u 21. stoljeću, nego se to i događa pred našim očima. Do 24. veljače prošle godine svjetskim medijima dominirala je pandemija, a od tog datuma dominira rat u Ukrajini, kao da je pred ruskim predsjednikom Putinom pandemija virusa nestala ko rukom odnesena. Tada se kao virus pojavio Putin 22, daleko opasniji od covida-19.

NACIONAL: Zašto je Putin opasniji od koronavirusa?

S pandemijom se može izaći na kraj.

NACIONAL: Može se valjda izaći na kraj i s Vladimirom Putinom.

To je puno teže jer ta osoba drži prst na okidaču atomske bombe. Veliki je strah i od mogućeg nuklearnog rata. I jedan i drugi virus, i pandemijski i Putinov, razvijaju strah, tjeskobu, neizvjesnost… To je i filozofski problem. Da nije bilo pandemije i ovog rata, moja knjiga ne bi nastala i kao jedna manifestacija sartrovske mučnine. Osjećaja nemoći da se na individualnoj razini išta učini. Naprosto, počeo je dominirati taj osjećaj nemoći.

NACIONAL: No morat ćemo i taj osjećaj prevladati…

Morat ćemo, jer to je uvjet opstanka civilizacije. Zato je prvi dio knjige i posvećen civilizacijama, a propale su samo one koje se nisu uspjele oduprijeti takvim iskušenjima. Civilizacije propadaju kada kreativne snage društva kapituliraju, odustanu od obrane. Rim nisu srušili barbari. Rim su srušili iznutra Rimljani, a barbari su tada samo došli i finalizirali postojeći proces.

‘Prve žrtve tog klizećeg puta hrvatske u diktaturu bit će mediji i novinari, a potom politički oponenti’, kaže Anđelko Milardović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako biste definirali današnju civilizaciju s obzirom na te, kako kažete, neizvjesnosti? Prijeti se ratovima i pandemijama, Rusija i SAD su antipodi, a Europska unija ponovo je nemoćna kao u ratovima na tlu Jugoslavije devedesetih godina.

Prema Fernandu Braudelu, francuskom povjesničaru koji je imao tri glavne preokupacije: Mediteran, civilizaciju i kapitalizam, Amerika je bila vodeća zemlja zapadne civilizacije. Rusija nije samo nacija nego i oblik civilizacije. Rusija tako sebe percipira zbog svog dvojnog identiteta. Osim što je površinom najveća zemlja u svijetu, ona je istodobno i Europa i Azija. To je najbolje opisao Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev u knjizi „Ruska ideja“. Tijekom povijesti u ruskoj filozofiji bilo je i sklonosti Zapadu, ali drugi su govorili da im Europa ne treba. Okretali su se prema Aziji. U tom je smislu Ruska Federacija doista i doslovno Euroazija. To su u pragmatičnom smislu definirali Amerikanci; u njihovu State Departmentu, ministarstvu vanjskih poslova, postoji odjel za Euroaziju.

NACIONAL: Kako ste pristupili toj središnju točki svoje knjige: isprepletenosti pandemija i ratova?

To sam pokušao prikazati na deset konkretnih primjera. Zašto se isprepliću? Ratovi su generirali bolesti. Naprimjer, u Peloponeskom ratu između Sparte i Atene, prvom većem ratu u Europi, pojavila se kuga u Ateni. Tako je bilo kroz cijeli srednji vijek zbog učestalih ratova, višegodišnjih i stogodišnjeg, pa onda i nakon Prvog svjetskog rata kada je španjolska gripa poharala Europu, a danas su tu u simbiozi covid-19 i rat u Ukrajini. U povijesnom kontekstu, slučajno ili ne, evidentno je ispreplitanje ratova i bolesti.

NACIONAL: Kako je to utjecalo na promjene u društvu?

To je utjecalo na promjene na globalnoj razini, ali i individualno. Na individualnoj razini promijenio se način svakodnevnog života, a na razini društva primjetni su demografski lomovi. Pojavio se nedostatak radne snage, a to je pokušala kompenzirati tehnologija. Pandemije su, s druge strane, pozitivno utjecale na razvoj medicinske znanosti. To je povijesna konstanta.

NACIONAL: Kako je virus covida-19 utjecao na svakodnevni život, o čemu govori i vaša knjiga?

Najprije je zbog lockdowna ograničio ljudima kretanje, a onda se svakodnevni život počeo prebacivati na društvene mreže. U virtualni svijet interneta. Ljudski život se intenzivno počeo prebacivati u virtualni prostor. Pandemija je prodrmala i ekonomsku dimenziju globalizacije. Tijekom pandemije ostajali smo kod kuće, letovi su bili ograničeni. Stale su i migracije s Bliskog istoka te iz Afrike i Azije, iako na obalama Mediterana i u ovom trenutku postoji migracijski potencijal od više od 10 milijuna migranata spremnih za novi pokret prema Europi. S druge strane, pandemija je ojačala tehnološku dimenziju globalizacije. Da nije bilo interneta, naš bi svakodnevni život doista zamro. Ovaj udar preživjeli smo zahvaljujući internetu i tehnologiji. To je bio pozitivan aspekt tehnološke dimenzije globalizacije. Ali zbog pandemije su bili ograničeni kontakti među ljudima i to je svakako bio negativan aspekt.

NACIONAL: No komunikacija nije prekinuta, samo se preselila u virtualni prostor.

Ljudi su naviknuti na izravnu komunikaciju pa su bili primorani mijenjati svoje navike. Nedavna istraživanja pokazala su i negativne posljedice te činjenice na djecu, na proces obrazovanja, ali i na organizaciju važnih konferencija i skupova jer su se počeli održavati putem Zooma. To nije inherentno ljudskoj prirodi koju smo poznavali. Pandemija je jednostavno promijenila i model svakodnevnog komuniciranja. U takvoj situaciji vlade su se različito ponašale. Na površinu je isplivao kineski totalitarni model, a u zemljama regije poludemokratski sustavi. Švedski model, s druge strane, bio je i ostao potpuno liberalan. U pandemiji su dovedena u pitanje i načela demokracije. Kada su konačno počele blijedjeti strašne slika iz Bergama, gdje je virus doslovce pokosio ljude, mislili smo da smo se napokon izvukli. Tako je bilo sve do 23. veljače 1922. godine, a nakon 24. veljače, eto novog rata u Ukrajini. Tako se pokazalo da se u povijesti civilizacija uvijek nekako isprepliću ratovi i pandemije kao društvena zakonitost.

NACIONAL: S kime ratuje Rusija: s Ukrajinom ili, prema narativu Kremlja, sa Zapadom i NATO-om?

Na terenu Rusija ratuje s Ukrajincima, to je politička fizika, a onda ratuje i sa Zapadom jer se on svrstao iza Ukrajine. To je kratak opis svakodnevnog iskustva posredovanog medijima. Tri su dimenzije rata u Ukrajini. Prva je metapolitička, u sferi ideja, ideologija i religija kroz povijest. U to spada i Putinov govor o jedinstvu ruske i ukrajinske nacije.

To je bilo njegovo poništavanje ukrajinske nacije na razini ideje, a na praktičnoj razini uslijedilo je totalno razaranje Ukrajine. Razaranje njene infrastrukture, energetskog i telekomunikacijskog sustava. Drugi je aspekt geopolitički, s otvorenim nastojanjem Rusije za uspostavom novog svjetskog poretka. Geopolitika se bavi prostorom pa tako Rusija podrazumijeva realni prostor Ruske Federacije, ali i zamišljeni prostor koji je krenula osvajati. Dio tog zamišljenog prostora je i Ukrajina. Ako se dogodi da Ukrajina u ovom ratu pobijedi, a osobno se zalažem za to da se ona vrati u svoje međunarodno priznate granice, onda ne treba isključiti ni mogućnost da Putin u očaju pritisne nuklearno dugme.

NACIONAL: Ruska invazija na Ukrajinu uzdrmala je i Europsku uniju.

Ruska invazija na Ukrajinu uzdrmala je Europsku uniju, ali je nije srušila. Europska unija slijedi Sjedinjene Američke Države zato što je Europska unija društvo nižeg reda u tipologiji realne moći. Zato je ona i defenzivnija. Problem je u tome što za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, Europska unija nije država da bi mogla imati i do kraja razvijene koherentne politike. Zato je Putin kada je krenuo u invaziju na Ukrajinu računao da će doći do velikih podjela u Europi, ali na njegovu žalost to se nije dogodilo.

Govori se i o geopolitici energije. Rusija ima taj instrument, bogata je energentima, a Europa je potpuno energetski ovisna. SAD, a i o tome se u knjizi govori, bio je i ostao protivan plinovodu Sjevernog toka 2 za ruski plin. Amerikanci su Sjeverni tok 2 smatrali geopolitičkim projektom Rusije kojim je Europa dovedena do potpune ovisnosti o ruskim energentima. Taj projekt to je realno i bio. U tom razmatranju ne treba previdjeti činjenicu da je jedan od ključnih ljudi u upravi ruskog Gazproma bio Gerhard Schröder, bivši njemački kancelar sve do studenoga 2005. godine, a i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel bila je pobornica tog projekta.