Anastasija Knežević, osnivačica zagrebačkog Muzeja 80-ih, govori kako su na prijedlog National Geographica uveli i ponudu nekada popularnih jela iz konzervi, a otkriva i da su u potrazi za nekadašnjim pionirskim kapicama koje su neki posjetitelji otuđili

Glasovi nedavno preminulog Akija i živućeg Žere čuju se u prostorijama. Nostalgičan miris uredno posloženog jugoslavenskog namještaja pridonosi čarima ambijenta punog starih potrepština i ukrasa dok Anastasija Knežević, osnivačica Muzeja 80-ih, pokazuje detalje i čari tog muzeja. Ona ga opisuje kao „interaktivni muzej“ – nema ograda, nema zabrana, samo neka se ništa ne lomi. S ciljem uvođenja novog sadržaja u ovu stalnu i bogatu, ali od građana stalno nadopunjavanu postavu, Anastasija je najavila kako će uskoro posjetitelji muzeja moći isprobati i jugoslavenske „delicije“ tog nezaboravnog desetljeća.

„Prvenstveno smo muzej zabave. Svake godine izmišljamo novi program, a do sada su bile najuspješniji ex Yu rekonstrukcije kućnih tuluma, imali smo DJ-eve te su posjetitelji mogli doći slušati i plesati na jugoslavenski rock. Sada uvodimo, u suradnji s Gavrilovićem i National Geographicom koji je radio seriju o 80-ima, ponudu jela koja su bila dostupna ljudima u 80-ima na našim prostorima. Tu su bile jako popularne konzerve – ribice, grah, fileki… Uspjeli smo dobiti grijač za konzerve, tako da svaki posjetitelj može za 10 kuna kupiti konzervu i sam si je ugrijati. Cilj nam je stvoriti emociju povratka u prošlost, a kroz taj ručak spremanja jela, podgrijavanja konzerve, mogu se sjetiti dijela svoje prošlosti ili doživjeti nešto novo“, rekla je za Zagreb News Anastasija Knežević, dodajući kako su posjetitelji tijekom ex Yu tuluma ukrali pionirske kapice pa traže nove.

Preko hrvatske PR kuće Anastasija je uspjela predstaviti svoju ideju National Geographicu koji su došli i pogledati muzej, a na natječaju za hranu odabrala je Gavrilović jer je „hrvatska tvrtka, a mi želimo predstaviti Zagreb kakav je bio u 80-ima“.

Anastasija je prije mnogo godina došla iz Sibira u Podravinu kao mala djevojčica. Od tada je mijenjala brojne poslove, a završila je kao samostalna poduzetnica. Kada je prvi put došla na ove prostore, najviše ju je pogodila promjena, jer „sve što je u Rusiji normalno ovdje nije“. Normalno nije ni bilo da se stranci dosele u Podravinu, pa su ih brojni susjedi s traktorima posjećivali kako bi vidjeli ta nova lica. Sjećajući se osamdesetih, najviše joj se vraćaju emocije bezbrižnosti, iako su svi nosili istu odjeću zbog nedostatka robe i čekali u redovima – ali čekali su je veseli.

„SFRJ je bila najmoćnija i najbogatija socijalistička zemlja koja nije oskudijevala ni u čemu. Bilo je bezbrižno, sistem te gurao u posao, samo se moralo poštovati par pravila. U SSSR-u konzerve su također prevladavale, ali naša ruska kuhinja je jako jednostavna – kaše, guste juhe. Dio Sibira iz kojeg dolazim puno je bliže Aziji, pa tako i azijskoj kuhinji“, naglasila je za kraj Anastasija Knežević ističući da joj je glazba Bajage, Štulića, Balaševića i Parnog valjka najdraža iz tog doba.