Francuska glumica Anamaria Vartolomei osvojila je nagradu Cesar – francuski pandan Oscaru – u kategoriji najveće glumačke nade. To je još jedna u nizu nagrada za film ‘Događaj’ koji obrađuje pitanje ilegalnog pobačaja, a koji je prošle godine pobijedio na filmskom festivalu u Veneciji
U petak su u Parizu dodijeljene najvažnije francuske filmske nagrade Cesar koje se smatraju francuskim Oscarima. Među nominiranim filmovima bio je i onaj „Događaj“ koji je prošle godine pobijedio na filmskom festivalu u Veneciju te skrenuo pažnju na Anamariju Vartolomei, 32-godišnju glumicu iz filma. Upravo je Anamaria Vartolomei u petak osvojila nagradu Cesar u kategoriji najveće glumačke nade, što je još jedna u nizu nagrada koju osvaja ovaj film i njeni autori.
Film se temelji na istoimenoj autobiografskoj knjizi Annie Ernaux. Radnja se odvija 1963. godine, kada mlada studentica Anne (Anamaria Vartolomei) zatrudni. Želi pobaciti, ali u to je vrijeme pobačaj u Francuskoj zakonom zabranjen. Iz tjedna u tjedan njezina zabrinutost je sve veća, roditeljima krije istinu, traži pomoć prijatelja te se odlučuje na ilegalni pobačaj koji može završiti ili njenom smrću ili odlaskom u zatvor.
Film „Događaj“ još uvijek se može pogledati u ponekom hrvatskom kinu, a ususret dodjeli nagrada razgovarali smo s Anamarijom Vartolomei ekskluzivno za Nacional. Ova glumica rođena u Rumunjskoj počela se pojavljivati u francuskim filmovima prije desetak godina, ali nikada nije imala tako značajnu ulogu kao u filmu „Događaj“. Stoga je bilo pomalo iznenađujuće kada joj je redateljica filma Audrey Diwan dala glavnu ulogu u svom filmu, što se na kraju pokazalo izvrsnom odlukom.
NACIONAL: Redateljica Audrey Diwan je rekla da vam je dodijelila glavnu ulogu u filmu „Događaj“ jer joj se dopala vaša glumačka suptilnost, kaže da ne pretjerujete dok glumite.
Da, odabrala me je zbog mog minimalističkog načina glume. Uvijek mi je govorila da će u filmu fokus biti na mom licu i na mojim emocijama, stoga ne trebam glumački pretjerivati.
NACIONAL: Vi ste mlada glumica, imate 32 godine, kakva je bila vaša reakcija na knjigu prema kojoj je snimljen film i iz koje shvaćate da je do prije 50 godina u Francuskoj abortus bio zakonom zabranjen? Jeste li se stoga bojali da će uloga u ovom filmu biti za vas prezahtjevna?
Ne, ono što me prestravilo jest činjenica da se sve to doista i dogodilo. Ja jesam mlada, ali sam svjesna svega što se događa na ovom svijetu, od položaja žena do socijalnih nejednakosti. Znala sam da je u to vrijeme abortus u Francuskoj bio ilegalan, ali ono što me ljuti jest činjenica da se tako nešto još uvijek događa u nekim zemljama svijeta. Možda neka djevojka mojih godina u ovom trenutku prolazi isto što je prolazila i djevojka koju glumim u filmu „Događaj“. I ta ljutnja me hranila, time sam bolje ušla u lik djevojke i odlučnije sam je glumila. To mi je bila motivacija. Znala sam da ovim filmom mogu istaknuti osobna uvjerenja, da mogu govoriti o temi za koju smatram da je važna. A tema abortusa je još uvijek tabu te sam je željela razjasniti.
NACIONAL: Redateljica Audrey Diwan otvoreno je pričala o svom iskustvu s abortusom. Kako se to prenijelo na vas, kako ste se zbližile tijekom snimanja?
Audrey Diwan i ja razvili smo vrlo čvrsto prijateljstvo. Nikada me nije bilo strah izreći svoje mišljenje na snimanju filma, a često se događa da se glumci ustručavaju jer ne znaju kako će redatelj reagirati. Osjećala sam se sigurno na snimanju filma „Događaj“. Audrey Diwan je briljantna osoba, vrlo pametna, pristojna, zna što hoće. Vrlo je zahtjevna, ali nikada neće od vas tražiti nešto što joj ne možete dati. Ja sam joj dala sve jer sam to željela, ona je bila moj saveznik, moj partner. Kada smo snimali scenu u kojoj prvi put pokušam napraviti ilegalni abortus, bila je uz mene kako bi se osjećala sigurnije. Međutim, počela je plakati. Plakala je toliko glasno da joj je majstor tona rekao „Audrey, oprosti, shvaćam da je ova scena za tebe možda preteška, ali zamolio bih te da izađeš jer se na snimci čuje kako plačeš“.
NACIONAL: Rekli ste da vam je po završetku snimanja filma bilo teško napustiti lik koji ste glumili. Zašto je tomu bilo tako?
Napustila sam lik nakon što smo završili snimanje filma, ali ono što sam željela reći jest da sam se hranila pričom djevojke iz filma koja se stvarno dogodila. Utjecala je na mene jer je ta djevojka iznimno hrabra, vrlo jaka, želi uživati u životu s prijateljima, želi biti poslovno uspješna te sam se na toj razini povezala s njom. Čitala sam puno o Annie Ernaux koja je napisala tu autobiografsku knjigu i to mi je u mnogome pomoglo da se oslobodim kao žena, da dobijem na samopouzdanju, da postanem još hrabrija. Odrasla sam zahvaljujući njoj.
‘Moj i cilj Audrey Diwan je odlazak s filmom u zemlje u kojima je abortus ilegalan. Ne želimo nikoga provocirati, samo želimo pokrenuti razgovore na tu temu’
NACIONAL: Na festivalu u Veneciji pričalo se kako biste mogli osvojiti nagradu za najbolju glumicu za ulogu ovom filmu, ali je tu nagradu na kraju dobila Penelope Cruz za ulogu u filmu „Paralelne majke“.
Ona ju je u potpunosti zaslužila. Velika je glumica. Ne znam smijem li vam to reći, ali prema pravilima festivala ako film osvoji Zlatnog lava, onda ne može osvojiti nagradu u nekoj drugoj kategoriji. Kada je završila ceremonija dodjele nagrada članovi žirija Bong Joon-ho i Chloé Zhao rekli su mi „da smo mogli, dali bismo ti nagradu za najbolju glumicu. No, nismo mogli“. Nema veze, film je pobijedio na festivalu u Veneciji i to je najvažnije. Pobjeda je važna zbog teme filma, ta nagrada nam je omogućila da putujemo diljem svijeta, istaknemo svoje ideje, suočimo se s ljudima kojima se film nije dopao, koji drugačije razmišljaju. I to je najbolja nagrada koju je ovaj film mogao dobiti.
NACIONAL: Kakve ste reakcije na film dobili putujući svijetom i promovirajući ga?
U većini slučajeva reakcije su bile pozitivne, komentari na film bili su pozitivni. No, sjećam se reakcije dvojice muškaraca koji su bili protivnici abortusa, jedan je bio iz Francuske drugi iz Italije. Rekli su nam da su protivnici abortusa, ali ih je ovaj film natjerao da još jednom promisle o tome. Francuz je bio moj vršnjak, možda dvije godine stariji, podigao je ruku i rekao „ja sam protivnik abortusa“, a cijela dvorana se okrenula prema njemu. Mislim da je napravio hrabar potez, ali rekao je da ima takav stav zato što je vjernik i zato što je tako obrazovan. Htjeli smo ići u Ameriku da vidimo tamošnje reakcije, bili smo pozvan na filmski festival u Sundanceu, ali on se nije održao uživo zbog pandemije koronavirusa. Nikada nisam bila u Americi i zato sam se veselila odlasku u Sundance. Moj cilj i cilj Audrey Diwan bio je odlazak u zemlje u kojima je abortus ilegalan. Ne želimo nikoga provocirati, samo želimo pokrenuti razgovore na tu temu. Nadam se da će se film početi prikazivati u američkim kinima tijekom travnja. Slična situacija je i s Poljskom.
NACIONAL: Vaš engleski je jako dobar, za razliku od većine francuskih glumaca. Gdje ste ga naučili?
U školi, učili smo ga odmalena. Želja mi je glumiti u filmovima na engleskom jeziku. Na međunarodnoj sceni postoji velik broj redatelja s kojima bih željela raditi, ima ih i u Engleskoj i Americi. Ne želim da me jezik ograničava te ću nastaviti raditi na usavršavanju. Na listi omiljenih redatelja nalaze se braća Joshua i Benjamin Safdie, jako volim njihov film „Uncut Gems“. Kako sam podrijetlom Rumunjka tako želim glumiti i u rumunjskim filmovima. Želim istražiti mnoge filmske svjetove.
NACIONAL: Kao ste došli iz Rumunjske u Francusku?
Moji su se roditelji doselili u Francusku kada sam imala tri godine. Došli su zbog posla, osnovali su u Francuskoj građevinsku kompaniju. Ja sam im se pridružila kada sam imala šest godina, do tada sam odrastala s bakom i djedom. Odrasla sam u Francuskoj, ali sam nostalgična prema Rumunjskoj, jako volim rumunjsku kinematografiju. Rumunjski filmovi su cijenjeni i nagrađivani, naročito u Francuskoj. Sviđa mi se način na koji se rumunjsko društvo opisuje u rumunjskim filmovima, postoji nešto u tim filmovima što mi se sviđa.
NACIONAL: S druge strane, već ste glumili u francuskim filmovima s glumicama kao što su Isabelle Huppert i Juliette Binoche. Što ste naučili od njih?
Od njih sam naučila da ostanem fokusirana. Svaka od tih glumica je drugačija. Tako sam u filmu „Događaj“ glumila i sa Sandrine Bonnaire, a suradnja s njom bila mi je poput plesa jer sam gledala dva njena filma koji su mi bila glavna referenca za ovaj film. Nakon uspjeha filma „Događaj“, mediji me neprestano spominju kao veliku nadu francuskog filma, novinari me pitaju koga smatram filmskim uzorom te im uvijek spomenem Sandrine Bonnaire. Jednom prilikom novinar je pitao Sandrine Bonnaire koji bi savjet mogao dati mladoj Anamariji Vartolomei, na što je ona rekla kako nema nikakav savjet jer svaki mladi glumac mora odabrati svoj put. Jedini savjet koji mi je u tom razgovoru dala bio je da glumim na svoj prirodan način te da ne brinem kako ću izgledati na filmskom platnu jer ako želim izgledati dobro, onda je bolje da se bavim manekenstvom. Rekla mi je da ne obraćam pažnju na sebe i to smatram najvažnijim savjetom. Bitno je vjerovati redatelju s kojim radiš, nepotrebno je razmišljati o svom izgledu na platnu.
‘Nakon uspjeha filma neka su mi se vrata otvorila, možda me redatelji više primjećuju. No bez obzira na sve moram se stalno dokazivati, pokazati da nisam dobra samo u ovom filmu’
NACIONAL: Do kakvih je promjena došli u vašoj karijeri nakon što je film osvojio brojne nagrade? Nude li vam ugovore ne samo u filmskom već i u modnom svijetu?
Nema novih ugovora, ali radim za Chanel. Nosim njihovu odjeću i nakon uspjeha filma vidim da, primjerice, novinari prepoznaju Chanelovu odjeću na meni. Pojavim se na nekoj premijeri ili sličnom događaju i novinari me prvo pitaju je li Chanel to što nosim. Moj odgovor glasi „Da, ali je li to važno?“. Glumica sam, volim se lijepo odjenutu, igrati se s odjećom, ali ne želim da je ono što nosim važnije od onog što jesam. Voljela bih da se ljudi koncentriraju na esenciju, a ne na vanjski izgled. No ponosna sam što surađujem s Chanelom.
NACIONAL. Kako se nosite s novostečenom slavom?
Ne znam, ne primjećujem da se nešto promijenilo. Možda su mi se neka vrata otvorila, možda me redatelji više primjećuju, možda ću sada lakše ostvariti suradnju s redateljima s kojima do sada nisam radila. Bez obzira na sve, morate se stalno dokazivati, moram pokazati da nisam dobra samo u ovom filmu, da to mogu biti i u mnogim drugim filmovima. Zato nastojim što više raditi kako bih dokazala da sam vrijedna angažmana.
Komentari