Nakon neuspješnog “marša za pravdu” šefa Wagnera Jevgenija Prigožina prema ruskoj prijestolnici prošlog vikenda, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko intervenirao je i ponudio šefu Wagnera sigurno utočište u egzilu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je očito bio bijesan jer bi se njegov stari štićenik mogao okrenuti protiv njega i malo je vjerojatno da će oprostiti ili zaboraviti Prigožinov navodni pokušaj državnog udara. U normalnim okolnostima, piše Sky, moglo bi se očekivati da će Prigožinovi izgledi biti ograničeni, ali Putin neće htjeti riskirati da ga pretvori u mučenika, tako da dok se prašina nad događajima od prošlog vikenda sliježe, Lukašenko je pružio neprocjenjivo kratkoročno rješenje.

Međutim, Prigožin je potencijalno vrlo opasan, pa će Lukašenko htjeti nastaviti s oprezom. Iako je ponuda egzila u Bjelorusiji mogla ojačati Lukašenkovu poziciju s Putinom, Prigožinova prisutnost u njegovoj zemlji predstavlja značajan dugoročni rizik ako je popraćena značajnim brojem u bitkama prekaljenih Wagnerovih boraca. To je dovelo do niza teorija zavjere o Prigožinovoj stvarnoj ulozi u Bjelorusiji.

U kontekstu, bez obzira na Prigožinovu očitu izdaju, Putinu još uvijek trebaju plaćenički borci koji su se pokazali vitalnim za uspjeh na ruskom bojnom polju. Međutim, on će htjeti “izliječiti” one borce lojalne Prigožinu i staviti ostatak pod bližu kontrolu ruskog ministarstva obrane kako bi se smanjila opasnost od daljnjeg državnog udara.

Ponuda borcima prilike da se pridruže Prigožinu u Bjelorusiji relativno je jednostavan način da se identificiraju oni koji su lojalni vođi plaćenika, što olakšava proces čišćenja Prigožinovih lojalista.

‘Relativno skromno’

Satelitske snimke velikih šatorskih kampova koji se podižu sugeriraju da bi se nekoliko tisuća Wagnerovih boraca moglo preseliti u Bjelorusiju.

Iako je Prigožin vjerojatno zahvalan na prilici koju mu je pružio Lukašenko, on također mora biti svjestan da Putin ima šire ambicije da pokori Bjelorusiju i postoji potencijal da bi se Prigožin mogao pokazati korisnim sredstvom za Putina kada to bude potrebno – možda kao put natrag u Moskvu.

Međutim, imajući na umu da većina Bjelorusa ne želi imati nikakve veze s ratom u Ukrajini i da će vjerojatno biti sve više sumnjičavi prema Lukašenkovom razvoju partnerstva s Putinom, Prigožinove aktivnosti u Bjelorusiji vjerojatno će biti relativno skromne, barem kratkoročno.

Moguće je da će ga Putin, otklonivši izravnu prijetnju od strane Prigožina, natjerati na pojačane operacije protiv glavnog ukrajinskog grada Kijeva s teritorija Bjelorusije. Kijev je znatno bliži Bjelorusiji nego Rusiji, što bi dalo značajnu logističku prednost napadačkoj sili.

Međutim, iako je Lukašenko marioneta Putinovog režima, on također vodi demokratsku zemlju i nastojat će izbjeći ponavljanje nereda koji su prijetili da će ga svrgnuti s vlasti nakon prošlih izbora. Ako bi Lukašenko osigurao lansirnu platformu plaćeničkim borcima za napad na susjeda, to bi se moglo shvatiti kao neprovocirana eskalacija i uvući Bjelorusiju u rat – nešto što će Lukašenko nastojati izbjeći.

No, s obzirom na to da su mnogi od Wagnerovih boraca veterani borbe za Bahmut, prekaljeni u bitkama, to bi moglo predstavljati snažnu prijetnju Kijevu – doista, izvješća sugeriraju da Ukrajina već jača svoju obranu protiv potencijalne prijetnje sa sjevera.

Izvanredni događaji proteklog vikenda ostavili su više pitanja nego odgovora, a što će se dalje dogoditi – ostaje vidjeti. No, šahovske figure su pomaknute po ploči, stvarajući nove prijetnje i prilike, koje će postati očiglednije u nadolazećim danima i tjednima.