Andrić, Perica, Dogan. Tri klasična napadača, jedina u kadru. Ili nisu bili u natjecateljskom ritmu cca. godinu dana ili dolaze iz niže lige ili nisu prošli pripreme… Sve to traži prilagodbu, uigravanje, navikavanje na urođene linije kretanja
U NBA ligi treneri često kažu da treba ‘pustiti ekipi i da sama nađe svoju momčadsku kemiju’. U HNL-u treneri počnu pripreme s jednim, ljetna europska pretkola s drugim, a HNL s trećim igračkim kadrom.
Rijeka je kiksala u Europi pa se podigla, ima trenera kojem je ovo prvi samostalni posao, u subotu je odigrala 0:0 kod posljednjeg na tablici stvorivši samo dvije prave šanse (u istoj akciji) i navijački puk odmah emitira skepsu, naslućuje kako treba mijenjati, ne vidi svjetlo na kraju tunela, pesimizmom prekriva jednu momčad i igru u stvaranju.
Istina, Radomir Đalović nije trener s iskustvom (ili PRO licencom), tek će pokazati koliko zaista vrijedi. Ali istina je i da od tri ‘devetke’ koje ima u momčadi, od tri klasična napadača ti isti napadači ili nisu bili u punom ritmu godinu dana ili dolaze iz niže lige ili nisu prošli pripreme… Sve to traži prilagodbu, uigravanje, navikavanje na urođene linije kretanja.
A Đalović rezultat i igru gradi od temelja: od obrane. Tu moraju rintati svi, kao jedan. Borbenost i taktička disciplina su ne samo elementarni minimum nego i baza (uz fizičku spremnost, naravno).
PERIŠIĆ OZLJEDA Trener PSV-a otkrio koliko je teško stradao: ‘Mjesto udarca je poplavilo’…
Lakše je i prirodnije složiti čvrsti blok nego uigrane linije kretanja prema naprijed i tečnu napadačku igru. I zato i Đaloviću i njegovom stožeru i momčadi treba dati ‘kredita’, vremena da pokažu ‘jel jesu, il’ nisu’.
Nešto je, naravno, i do kvalitete tj. igračkih karakteristika. Rijeka jednostavno nema ‘bekove’ koji donose ono što moderni nogomet traži u igri prema naprijed.
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Smolčić je više stoperski tip desnog bočnog, Devetak nije bez veze bio na posudbi u Istri umjesto da igra u Italiji, Čabraja zasad nije djelovao uvjerljivo prema nazad (kad se oporavio nakon duže ozljede), Bogojević je više ofenzivac, a Godin puni oporavak tek dolazi.
Pravu formu tek treba dohvatiti i neupitno pojačanje Gojak, u staro izdanje se vratiti karakterno čudnjikavi Selahi pa i zasad nekako ‘ispuhani’ Fruk.
Da riječki vezni red preuzme stvari u svoje ruke, da se nametne protivniku umjesto da, kao u Koprivnici, Belupova veza više izgleda da je dio prvoplasirane momčadi lige. Dok ih Riječani ‘love po Podravini’.
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Dakle: strpljenja i povjerenja. Rijeka ne igra bajni nogomet, ova Rijeka zna odigrati baš teško gledljivu utakmicu, ali nakon onog horora u Ljubljani ova je Rijeka i krenula prirodnim putem vraćanja stabilnosti kroz elementarne postulate nogometne igre. Sa svim vrlinama i manama svog igračkog kadra.
Ali i sa sigurno dovoljno dobrih ofenzivno orijentiranih igrača da se nakon ove reprezentativne pauze od squadre s Kvarnera očekuje daleko bolja napadačka igra.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Nitko ne implicira raskoš i stalnih 75 posto posjeda lopte s deset zicera i četiri-pet golova po utakmici, ali bolje: mora biti.
I treba se otresti straha od igranja s dva napadača (bar ponekad, a?) i neke fiksacije da bez Fruka nema kreacije. Sigurno je lakše s takvim majstorom nego bez njega, ali…
Automatizmi u linijama kretanja, zajedničko djelovanje prema naprijed, a ne ‘samo’ u defenzivi – također su imperativ. I također znaju biti ubitačni za protivnika kao i vanserijske asistencije.
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Nije sve u bogomdanom talentu. Pa nije Kek osvojio naslov s Murićem ili Pašalićem nego – Vešovićem i Ristovskim! Uigravaj, ponavljaj, uigraj i onda: grizi i ne puštaj.
Temelj. Ono što se i ‘morčiće’ uči.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
A kad smo već kod temeljnih postulata, bacimo malo oko i na one: sudačke. Mario Zebec jučer je svima dizao živac u Koprivnici. Ne namjernim suđenjem za jedne ili druge nego – elementarnim kiksevima.
Najeklatantniji je onaj kod gola Belupa čija validnost nije ni stigla do VAR provjere.
Je li Zebec oštetio Slaven Belupo? Nije. Na Smolčiću je zaista bio prekršaj. Povlačenje za dres, pogledajte screenshot:
screenshot: MAXSport
Ali majstore… Pusti akciju do kraja! Ne sviraj dok lopta iz kornera leti na peterac! Pa onda, ako treba, u miru odšeći do ekrana i pogledaj tu usporenu snimku.
Ako se pusti pet sekundi akcije nakon što igrač primi loptu u 5-metarskom, iz space-shuttlea vidljivom zaleđu pa tek onda pomoćnik maše offside… Pa pusti i taj korner da se akcija razvije do kraja.
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Ovako onaj čiji je posao da de-eskalira potencijalno opasne situacije napravi upravo suprotno: iznervira i igrače i trenere i publiku pa onda umjesto normalne utakmice ima vrući krumpir u rukama plus tu pogrešku koje brzo postane svjestan pa ga opterećuje do kraja utakmice, a neka eventualna podsvjesna kompenzacija visi nad glavom.
Onako, s kauča, s Kvarnera… Nije izgledalo kao namjera nego: pogreška, neznanje. Fućkanjem prije kraja akcije oduzeo je pravo VAR-u na reakciju. Sreća njegova da je ovaj put pogodio s odlukom.
Komentari