Iako je glazbeni publishing u Hrvatskoj prisutan već gotovo 100 godina, ta je djelatnost u glazbenom biznisu ostala gotovo nepoznata većini prosječnih konzumenata glazbe, a što je još žalosnije i određenom broju glazbenika. Za razliku od hrvatskih, nijedan glazbeni autor na globalnoj glazbenoj sceni i ne pomišlja na ikakvu ozbiljniju karijeru bez pomno odabranog publishera jer se upravo oni brinu za karijeru autora, ali i za njihove prihode.

Glazbeni nakladnik, odnosno publisher je osoba ili trgovačko društvo koji na temelju potpisanog ugovora s autorom upravlja njegovim djelima u svrhu ostvarivanja najvećeg mogućeg prihoda za autora. Glazbeni nakladnici zaduženi su između ostalog za pregovaranje za djela autora kako bi autor primio što veću moguću naknadu za određenu vrstu korištenja. Potom i za davanje dopuštenja za izdavanje licenci za prava mehaničke reprodukcije, izdavanje sinkronizacijskih licenci i upravljanje prodajom tiskane glazbe. Kada je riječ o kreativnoj strani rada glazbenih nakladnika, oni su aktivni sudionici u poticanju suradnji umjetnika te predlaganju pjesama svojih autora različitim glazbenicima i izdavačkim kućama. Oni se brinu oko onog komercijalnog djela nečijeg kreativnog rada. Publisheri isto tako prikupljaju neke prihode u ime i za račun autora, a bave se kontrolom i prikupljanjem individualnih prava autora koja se odnose na pojedinačno korištenje autorskog djela. Rade sav posao koji donosi novac, ali koji prosječan glazbenik sam niti može, a često niti želi sam obavljati.

Upravo zbog slabe informiranosti korisnika glazbe, ponekad i glazbenika, ali i zbog senzibiliziranja publike u srpnju je u sklopu Hrvatske diskografske udruge osnovan Odbor za glazbeni publishing, s ciljem učinkovitijeg poslovanja i poboljšanja poslovnog i pravnog položaja autora i publishera i to prvenstveno domaćeg kataloga te dodatne edukacije o ovom aspektu glazbene industrije. Za predsjednicu Odbora izabrana je Ana Škarica Lešić, voditeljica publishinga u tvrtki Dancing Bear Publishing, koju smo pitali zašto u Hrvatskoj glazbenici ne koriste više usluge publishera, iako je karijera na globalnom nivou bez publishera gotovo nezamisliva. „Publishing je u smislu menadžmenta prihoda vezan prvenstveno uz autore, ne uz sve glazbenike. Nemaju ni svi autori publishing ugovore, u Hrvatskoj čak ni mnogi značajni autori, što je kod vodećih glazbenih industrija u svijetu gotovo nezamislivo. Nije vjerojatno da bi primjerice Led Zeppelinov Robert Plant, uz umjetnički dio posla, mogao sam brinuti o svom katalogu. Publisheri su poput dioničara u autorskim pravima s različitim trajanjem tog statusa, ovisno o pojedinom ugovoru, te su ujedno i menadžeri upravljanja istim. Kao što su i autori manje eksponirani i često kreativci u sjeni, tako je i s njihovim publisherima.“

Zamolili smo je da nam to približi nekim primjerom. „U katalogu Dancing Bear Publishinga je pjesma ‘Mala djevojčica (Tata kupi mi auto)’ čiji su autori, nažalost, pokojni Milutin Vandekar i Mira Dupelj. Oni, odnosno njihovi nasljednici, nositelji su autorskog prava i njihov zastupnik je Dancing Bear Publishing. Javnosti je jako dobro poznata snimka pjesme u izvedbi Ive Robića i Zdenke Vučković koji su nositelji izvođačkih prava, tj. njihovi nasljednici, a vlasnik te snimke, diskograf je Croatia Records“, rekla je.

Nakon što autori odaberu svog publishera, on će najefikasnije pratiti karijeru tih autora i omogućiti im da njihov kreativan posao donese konkretnu zaradu. U Hrvatskoj ima priličan broj vrlo kreativnih autora i glazbenika, ali kada bi se trebali pobrinuti kako da svojom kreativnošću dođu do zarade, taj broj naglo pada. Stoga smo pitali Anu Škaricu Lešić kako publisher najefikasnije prati karijeru glazbenika i naplaćuje njihovu kreativnost. „Publisher vodi brigu da su djela uredno i ispravno registrirana u udrugama za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, da se poštuju imovinska i moralna prava autora, prati korištenje djela i upravlja, u suradnji s autorom, njegovim individualnim pravima od kojih su najunosnija sinkronizacijska prava, tj. plasiranje autorskih djela u razna audiovizualna djela, poput reklama, filmova, serija itd. Tu je i tradicionalna uloga publishera koja je danas u manjoj mjeri izražena, da publisher pronađe izvođača ili diskografa koji želi snimiti određeno djelo. Iako mnogi autori u svijetu pa i kod nas, imaju interesa i smisla za taj poslovni aspekt pa imaju svoje publishing tvrtke, poput Zrinka Tutića ili Tonča Huljića, autor je prvenstveno kreativac, umjetnik, a publisher je tu da mu svojim svakodnevnim djelovanjem za to educiranih ljudi uz primjerenu softversku podršku bude pravno, operativno, administrativno i računovodstveno uporište.“

Glazbeni autori bez podrške publishera u vezi individualnih prava gotovo su prepušteni sami sebi. Važno je odabrati diskografsku kuću koja će se pobrinuti za objavu neke pjesme ili albuma, ali uz dobrog publishera taj poslovni potez može biti još plodonosniji. Prodaja nosača zvuka posljednjih desetak godina uvelike se smanjila pa se zarada temeljila najviše na tantijemama ili nastupima uživo. Glazbeniku koji je autor svojih pjesama, sam ih izvodi i sam distribuira digitalnim putem, a ponešto i putem dostupne distribucije nosača zvuka, bilo bi preporučljivo da odabere publishera. „Oba subjekta, i publisher i diskograf se bave prihodima glazbenika, svatko na svoj način. Bave se različitim pravima; publisher autorskim, diskograf tzv. srodnim pravima. Za autora je važniji publisher, a za izvođača diskograf, a ako se radi o glazbenicima koji su ujedno i autori i izvođači, onda oboje. Gledajući općenito, od autora sve polazi, a kad autor stvori glazbeno djelo, ne događa se ništa ako ga netko ne izvede i ništa poslovno ozbiljnije ako netko to ne snimi i objavi“, pojasnila je Ana Škarica Lešić.

Tradicija publishinga je duga i seže od druge polovice 15. stoljeća. Prvi glazbeni publisheri su se bavili tiskanjem notnih zapisa. Fonogram se pojavio tek u drugoj polovici 19. stoljeća i promijenio poslovanje publishera. Obe djelatnosti proživljavaju stalne promjene uzrokovane prvenstveno tehnološkim napretkom i nastoje se prilagoditi novim uvjetima. „I ova pandemija mijenja poslovanje, u smislu da zahtijeva nove modele prihoda za umjetnike. Povećao se broj live streaminga, izvođači rade online koncerte i postavlja se pitanje kako to efikasno naplatiti“, ispričala nam je Ana Škarica Lešić. Nedavno su brojne svjetske rock zvijezde poput Micka Jaggera i Keitha Richardsa iz Rolling Stonesa, Stevena Taylora iz Aerosmitha, Elvisa Costela, Lorde, Green Day, Blondie, Lionela Richieja, Pearl Jam i mnogi drugi potpisali otvoreno pismo američkim političarima, u kojem ih mole da je krajnje vrijeme da se uspostavi jasna politika koja zahtijeva od svih stranaka i političara da su dužni dobiti pristanak od glazbenika, tekstopisaca pjesama i vlasnika autorskih prava prije nego što njihovu glazbu javno koriste u političkom ili predizbornom okruženju. Veliki broj glazbenika već je tužio ili uputio žalbu Bijeloj kući jer je aktualni američki predsjednik Donald Trump koristio njihove pjesme za svoje političke kampanje bez njihova pristanka, nakon čega su se autori morali javno opravdavati da na to nisu pristali. I u Hrvatskoj se u više navrata događalo to da su pojedine stranke posegnule za nekom pjesmom bez pristanka autora pa su morali intervenirati publisheri žalbom ili tužbom, nakon čega su neke pjesme u nekim političkim taborima utihnule. Jasno je to svima koji znaju da najčešće publisheri pregovaraju za djela autora kako bi primio što veću moguću naknadu za određenu vrstu korištenja ili pak neku drugu vrstu nadoknade.

Pitali smo novoizabranu predsjednicu Odbora za glazbeni publishing pri Hrvatskoj diskografskoj udruzi kako objašnjava da gotovo na svim dosadašnjim parlamentarnim pa čak i predsjedničkim izborima stranke i kandidati uzimaju određene pjesme i koriste ih za kampanje bez prethodnog dogovora s glazbenikom, odnosno njegovim publisherima. „Upravo to je važno, da korisnici budu svjesni da moraju za upotrebu glazbenog djela tražiti dozvolu nositelja prava. Ne mogu govoriti za pojedine slučajeve jer nemam informacije od drugih, a to je i poslovna tajna, ali mogu reći da su konkretno nas kao Dancing Bear Publishing za neke kampanje pitali za dozvole, a za neke nisu i takve upotrebe su bile stopirane.“

Na kraju smo Anu Škaricu Lešić pitali i zašto su publisheri u Hrvatskoj osnovali Odbor za glazbeni publishing pri Hrvatskoj diskografskoj udruzi. „Hrvatska diskografska udruga je osnovala publishing odbor jer mnogi njeni članovi imaju publishing djelatnost, u okviru matične kuće ili sestrinske tvrtke te se u svom poslovanju suočavaju s određenim zajedničkim problemima. Diskografija i publishing su odvojene djelatnosti jer se diskografi bave snimkama određenih izvođača, a publisheri autorskim djelima neovisno o tome gdje ih i tko izvodi, ali su im zajednički mnogi interesi poput zaštite intelektualnog vlasništva i što učinkovitijeg plasiranja glazbenih djela. Velike svjetske diskografske kuće, tzv. majori također imaju sestrinske publishing kompanije, poput Warnera i publishing kompanije Warner/Chappell koje imaju odvojeno poslovanje, ali i neke zajedničke odjele. Zato nije toliko čudno da je upravo HDU pokrenuo ovu inicijativu, osobito u maloj zemlji i malom tržištu poput našeg, gdje je sve još više međusobno povezano. Publisheri su inače, s autorima, članovi Hrvatskog društva skladatelja, a i Hrvatska diskografska udruga i Hrvatsko društvo skladatelja surađuju u određenim sferama.“

Glazbeni autori su kreativni umjetnici koji stvaraju glazbeno djelo koje potom zaživi među publikom kroz izvedbu nekog izvođača, interpretatora koji toj pjesmi udahnjuje život ili u izvedbi autora. Ti autori nekima su poznati, nekima nisu, ali su stvorili umjetničko djelo za koje zaslužuju pravičnu financijsku nadoknadu koju bi im, uz društva za kolektivno ostvarivanje prava, trebao osigurati upravo publisher. Stoga je i osnivanje Odbora za glazbeni publishing i dodatne edukacije o ovom aspektu glazbene industrije dobar potez za sve koji se bave glazbom ili to planiraju.