Pri čitanju neke knjige može se dobiti dojam da tu postoji veliki potencijal za ekranizaciju. Upravo to je slučaj s romanima „Krsnik“ i „Krasna zemlja“, prvim dvama objavljenim nastavcima povijesno-fantastične trilogije „Između orla i lava“, koji čitatelja naprosto uvlače u magični svijet Istre i Kvarnera pri čemu se miješaju narodna vjerovanja i povijesni fakti. Glavni lik svih triju nastavaka je Krsto koji je krsnik. Prema narodnoj predaji, krsnici su ljudi nadnaravnih moći, sposobni čudotvorno iscjeljivati ljude i stoku, skidati uroke i boriti se protiv zlih bića iz polusvijeta kao što su kudlaci, štrige i štriguni, more, urečljivci i druga nadnaravna bića našeg folklora. Radnja je smještena na područje Istre i Kvarnera, u vrijeme rata, početkom 17. stoljeća. Austrija i Venecija nadmeću se za prevlast nad Jadranom, a u njihovu sukobu običan puk s ovih prostora podijeljen je u dvije međusobno zaraćene skupine koje razvijaju trajni animozitet jedna prema drugoj. Krstina supruga Marija Lazarina predvodi lanac krijumčara koji uskocima dopremaju hranu kroz mletačku blokadu na moru, zbog čega je Mlečani, nakon napada na Lovran, odvode u zarobljeništvo. Slijedeći njezin trag, Krsto se upušta u potragu te putuje svojim zavičajem, zahvaćenim u krvavi sukob između austrijskog orla i mletačkog lava. Potraga će se pokazati dugotrajnijom nego je očekivao, ponajprije stoga što je svijet kojim prolazi duboko pogođen ratom, zbog čega i zla bića iz narodnog folklora jačaju i sve više ugrožavaju ljude. A dok on na svojim putovanjima rješava mistične slučajeve, kako za moćnike tako i za siromahe, Marija Lazarina bori se protiv mračnih tajni svoje prošlosti i nastoji spriječiti još veću prijetnju koja se nadvija nad njihov kraj.

Tako je Ana Cerovac, opatijska književnica i interpretatorica baštine koja je rođena 1989., a po obrazovanju je komparatistica književnosti i rusistica, sažela radnju svoje trilogije „Između orla i lava“. Roman „Krsnik“ pobijedio je na Natječaju za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman 2019. te je osvojio i nagradu „Artefakt“. U vrijeme pandemije nije bilo moguće predstaviti roman „Krsnik“ uživo pa je ova snalažljiva autorica, uz podršku nekolicine kreativnih promicatelja hrvatske fantastike, snimila putopisnu videopromociju po raznim lokacijama na kojima se odvija radnja, a koju se i danas može pogledati na YouTubeu. Treći dio voljela bi dovršiti do kraja ove godine. Iako još uvijek nema konačnog izdavača, u vidu ima neke opcije među kojima je i samoizdavaštvo za koje drži da ima neke prednosti. „Krsnik“ se može nabaviti direktno od nakladnika, a to je Naklada Bošković, te u knjižari Dominović u Zagrebu i Školskoj knjizi u Rijeci, dok je „Krasna zemlja“ rasprodana do reizdanja, koje će vjerojatno nastupiti za sve tri knjige zajedno.

Prvi dio trilogije ‘Krsnik’ koji je dobio brojne nagrade te drugi ‘Krasna zemlja’ koji je rasprodan. FOTO: Privatna arhiva

Kako je rekla naša sugovornica, dulje vrijeme je znala za ovaj narodni folklor prije negoli je uvidjela njegov potencijal za priču, dijelom i zbog toga što su ta vjerovanja do nas došla kroz jednostavne i često šaljive anegdote pučkog pripovjedača. Onda je, igrajući računalnu igru Witcher 3, shvatila potencijal koji predaja može imati ako se usidri u uvjerljiv povijesni ambijent. Potražila je taj ambijent i pronašla ga u historiografskoj knjizi „Istra u doba Venecije“ Miroslava Bertoše.

„Odjednom su narodna vjerovanja, smještena na mračnu pozadinu Uskočkog rata, izgubila podsmješljivu notu i poprimila crte akcije, mistike i horora. Inače, odrasla sam na selu, a to je milje koji vrvi takvim pričama. Sjećam se da su ljudi znali tu i tamo za nekoga reći da je štriga iako to nisu mislili doslovno. Ali, recimo, ako pada sumrak, a vi još uvijek sušite rublje vani, susjedi će vas upozoriti da ga maknete jer će na robu ‘doći Duhovina’. Moji nona i nono iz Istre znali su spominjati bića iz narodne fantastike, ali uvijek su težili racionalnim objašnjenjima. To je zapravo jako zanimljivo: njihova generacija, odrasla u vrijeme kada su ta vjerovanja bila još čvrsto ukorijenjena u kolektivnu svijest, nastojala su se saživjeti s modernim tekovinama i odbaciti praznovjerja, a moja pak generacija, koja je odrasla u znanstveno objašnjenom svijetu, opet otresa prašinu s ove teme ne bi li pod njom otkrila kolorit dobre priče“, istaknula je Ana Cerovac te otkrila kako je i koliko dugo istraživala prije početka pisanja:

„Prije pisanja pročešljala sam zavičajnu zbirku u opatijskoj knjižnici uz ljubaznu pomoć tamošnjih knjižničara i knjižničarki, a kad su mi ustrebali naslovi kojih u njoj nije bilo, učlanila sam se u Sveučilišnu knjižnicu u Rijeci. Također sam počela obilaziti spomenuta mjesta da ih mogu lakše vizualizirati, uvijek nastojeći dočarati njihov izgled u to doba. I dalje istražujem, to je neprekidan proces. Što dublje ulazim u povijest, to se manje fokusiram na pojedinosti, a dobivam bolji pregled nad cjelinom. Mislim da je to dobro – ono što je bilo prije i što dolazi nakon daju nam bolji uvid u trenutak u kojem jesmo. Jedna od stvari koje su me definitivno iznenadile već na samom početku istraživanja bilo je osvještavanje granica. Unutar prostora koji danas prijeđemo autom u roku sat-dva nekad smo mogli promijeniti i po nekoliko zasebnih država za čije su stanovnike oni drugi vječito predstavljali bandite i hulje. Pa i dan danas neke od tih stvari postoje u kolektivnoj svijesti u ovim krajevima.“

Kakav je omjer fikcije i zbilje u njenim romanima?

„Taj mi omjer uvijek predstavlja jedan od najvećih izazova. Nije uvijek lako odlučiti što uključiti, a što izbaciti. Ali i samo to vaganje povijesne faktografije s jedne strane i fikcije s druge poprilično je zabavna igra – to je kao kad igrate Tetris pa u dnu ekrana imate takve i takve konture popuniti, a odozgo vam pak padaju oblici kakvi već padaju pa to vrtite i razmještate tako da sve više-manje lijepo sjedne na mjesto. Onaj prostor dok su ti oblici u zraku – to je moj prostor umjetničke slobode. Kad je pak riječ o samom doziranju elemenata fikcije i zbilje, mislim da sam u početku i pretjerivala s faktografijom. Srećom, sad kad god procijenim da bi gomilanje nekih povijesnih činjenica i odlazak na stranputice narušili tijek radnje, odlučim da će izbačeni sadržaj ući u neku turističku turu i tamo dobiti prostor koji zaslužuje. Pisanje i interpretacijske šetnje definitivno su međusobno vrlo kompatibilni“, istaknula je Ana Cerovac.

Odrasla je, kako kaže, na knjigama kao što su „Pet prijatelja“, „Gospodar prstenova“, „Tri mušketira“ ili „20.000 milja pod morem“.

„Potraga, putovanje, intriga, bitke, mistika, fantastika – sve su to elementi koje sam preuzela i u svoje knjige. Kanadski pisac Guy Gavriel Kay otkrio mi je dobar način da povijest koju znamo postane povijest do koje nam je stalo jer njezin značaj možemo prepoznati u svijetu koji nas okružuje. Ipak, moj najdraži žanr je magijski realizam, s predstavnicima kao što su G. G. Marquez ili Isabel Allende, a najdraža knjiga hispanoameričkog booma svakako mi je ‘Terra Nostra’ Carlosa Fuentesa. Zbog te sam knjige, između ostalog, i odlučila da drugi dio trilogije u naslovu mora imati pojam ‘zemlja’. Moj uzor su autori i autorice koji pišu o dodirima civilizacija, o suživotu s drugim kulturama, o razumijevanju drugog i drugačijeg te naposlijetku o iznalaženju kolektivnog identiteta na razmeđi stvarnosti i mašte“, otkrila je autorica.

Interpretacijska šetnja ‘Podgorkine priče’ održava se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. FOTO: Privatna arhiva

Nakon što je završila studij, Ana Cerovac vratila se u Opatiju i počela raditi u turizmu sve dok se nije zaposlila u Parku prirode Učka gdje i sada radi. Često je obavljala sezonske poslove pa bi onda zimi pohađala neke edukacije, primjerice, seminare za turističke vodiče. Tako je dobila licencu za Istarsku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku županiju. Međutim, iako je već tada pisala serijal ‘Između orla i lava’, nije pretjerano razmišljala o spajanju turizma s književnošću. A onda je prije dvije godine igrom slučaja dospjela na edukaciju interpretacije baštine u organizaciji udruge Interpret Europe koja se održavala na Krku. Tom prilikom počela je više razmišljati o tome kako svoje omiljene teme iz povijesti i zavičajne fantastike učiniti dostupnijima široj publici kroz storytelling u turizmu.

Kaže da se i dalje u slobodno vrijeme planira baviti pisanjem knjiga i kreiranjem turističkih šetnji:

„Te dvije stvari lijepo se nadopunjuju: taman kada se zasitite sjedenja i pisanja, presiječete to jednom šetnjom gdje se zabavite i upoznate nove ljude. Što se tiče podrške turističkih zajednica i jedinica lokalne i regionalne samouprave, moram priznati da imam dobra iskustva s natječaja na koje sam se prijavljivala, što za knjige što za interpretacijske šetnje. Mislim da u ovim krajevima postoji svijest o potencijalu jedne napete priče za turizam i kulturu. Usmena tradicija koju zajednički baštini sjeverni Jadran, sa svojim krsnicima, morama, štrigama i kudlacima, može se pretvoriti u napeti roman ili predstavu kakva bi mogla osvojiti i mlađu publiku. Vjerujem da je i sama lokalna zajednica u većini slučajeva prepoznala potencijal ovih tema i čini mi se da se u Istri to poprilično njeguje. Pritom mi osobito pada na pamet udruga Istra Inspirit koja već godinama oživljava lokalnu povijest i legende, ali tu su i razne ustanove i pojedinci koji svojim radom doprinose valorizaciji ovog segmenta baštine. Rekla bih zato da krsnici na neki način i danas žive u svijesti ljudi i da su turistima zanimljivi – kad malo pogledate, oni utjelovljuju lik lovca na vampire davno prije Van Helsinga ili Buffy.“

Govoreći o interpretacijskim šetnjama po Istri i primorju na kojima radi, navela je da ove godine planira nekoliko interpretacijskih šetnji, a na prvo mjesto možda bi stavila kostimirano storytelling događanje „Veprinac Ghost Tour“ koje se odvija u srednjovjekovnoj jezgri Veprinca u kasnim večernjim satima. Šetnju je razvila uz pomoć članova udruge Kulturni front koji su utjelovili neka mračna bića iz narodnog horora i pretvorili obilazak staroga grada u uzbudljivu pustolovinu za posjetitelje.

„Njihove priče, inače zabilježene u etnografskim zapisima ovih područja, povezuje veprinačka plemkinja Ane Wallsee, koja goste vodi svojim kaštelom i oživljava vrijeme kad je sve u njemu bilo moguće. Ove godine bi se, u suradnji s TZ-om Grada Opatije, tura redovito izvodila tijekom sezone, a pripremamo i izvođenje na engleskom jeziku za strane posjetitelje. Osim ove predstave, u planu mi je ponoviti i interpretacijsku šetnju ‘Podgorkine priče’ koja se održava na lokalitetu Mirovo u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Tu se etnografska tema, umjesto s fantastikom, kombinira s ekološkim porukama i pripovijeda o suživotu čovjeka i te najveće hrvatske planine. Možda se ponovi i šetnja ‘Žene koje su tkale povijest Vrbnika’. Tura je nadahnuta legendom o tapiserijama jedne frankopanske nevjeste. Uzevši taj motiv kao predložak, šetnja pripovijeda o nekim stvarnim i fiktivnim ‘Vrbenčankama’ koje su, svaka na svoj način, ostavile svoj trag u ovom gradiću na Krku. Trenutno slažem i jednu turu Istrom koja će pratiti tok rijeke Mirne. Radeći istraživanja za svoj književni serijal, doznala sam da se duž te rijeke stoljećima odvijao zanimljiv život koji obiluje raznim pričama. Voljela bih da posjetitelji ove ture i sami postanu njihovi protagonisti“, zaključila je Ana Cerovac.