Objavljeno u Nacionalu br. 625, 2007-11-06

NACIONAL OTKRIVA rezultate nedavnog sastanka šefa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva s vojnim dužnosnicima SAD-a u Pentagonu

Sjedinjene Američke Države spremne su Hrvatskoj besplatno ustupiti rabljene borbene zrakoplove F-16, a sve dalje ovisi o hrvatskoj strani, doznao je Nacional sredinom prošlog tjedna od izvora bliskog vojno-diplomatskim krugovima u Hrvatskoj. Takva odluka ima veliku političku težinu, jer na taj način SAD pokazuje razmjere partnerstva i savezništva s Hrvatskom koja se, nakon nedavnog srbijanskog odbijanja približavanja NATO-u, neprihvaćanja UN-ova plana za Kosovo, te otvorenog suprotstavljanja srbijanskog premijera Vojislava Koštunice odlukama visokog međunarodnog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka, pokazala jedinom stabilnom i demokratski zrelom država u regiji.

Kao takva ona je za SAD postala jamac sigurnosti na Balkanu, a usto Hrvatska je američkim partnerima pokazala spremnost da u slučaju mogućeg ponovnog rata na Kosovu prihvati dio izbjeglica.

Novi rat na Kosovu malo je vjerojatan i posljednja je opcija koja se razmatra, ali se i takva mogućnost mora planirati na vrijeme. Osim toga, najviši američki vojni dužnosnici izrazito su zadovoljni svim zajedničkim hrvatsko-američkim vojnim operacijama u Afganistanu, pogotovo osposobljenošću Hrvata u sklopu OMLT timova koji obučavaju i mentoriraju afganistansku vojsku, kao i najavom da će Hrvatska poslati još jedan takav tim na proljeće iduće godine i povećati hrvatski vojni kontingent na 300 pripadnika, 100 više nego što ih sada ima u Afganistanu. Hrvatska je u posljednje dvije godine pokazala dosljednost u odnosima sa SAD-om, ono što je obećala, to je i ispunila, što je povećalo njenu vjerodostojnost kod dužnosnika američke vanjske politike. Nacionalovi izvori iz vojno-diplomatskih krugova poklanjanje F-16 Hrvatskoj smatraju realnom mogućnošću, jer je slično ponuđeno prije nekoliko godina Češkoj. Takav američki potez prema Hrvatskoj imao bi šire sigurnosno značenje, Hrvatska bi kao jamac stabilnosti na Balkanu prema američkom shvaćanju zrakoplovima F-16 nadzirala i dio bivše Jugoslavije, ali, naravno, ne i Srbiju.

Razloge zašto bi SAD poklonio rabljene F-16 upravo Hrvatskoj treba tražiti ne samo unutar političkih interesnih sfera, nego i izvan njih. Činjenica je, ako se Hrvatska odluči za kupnju novog borbenog zrakoplova, da je višenamjenski borbeni švedski zrakoplov Gripen jeftinije rješenje i u osnovnoj cijeni i dugoročno. Osim toga, američke kompanije poznate su po tome da po svaku cijenu žele izbjeći bilo kakav offset program, koji bi podrazumijevao ulaganje SAD-a u Hrvatsku u vrijednosti većoj od 4 milijarde kuna ili da Hrvatska izveze proizvode u toj vrijednosti u SAD, jer će toliko zapravo i koštati projekt nabave novog hrvatskog borbenog zrakoplova. Za razliku od Amerikanaca, Šveđani su poznati po tome da ispunjavaju sve svoje offset obveze prema kupcima Gripena, pa je vrlo teško očekivati da se bilo koja hrvatska vlada može odlučiti za skuplju i dugoročno nepovoljniju kupnju ako su oba zrakoplova jednako kvalitetna.

Umjesto toga, američko “poklanjanje“ F-16 Hrvatskoj bilo bi ne samo politički značajno nego i isplativo za američkog proizvođača zrakoplova Lockheed Martin. Amerikanci će se riješiti starijih, ali još uvijek dobrih zrakoplova, koji konzervirani ionako ne služe svrsi, a Hrvatska će za “poklonjene“ zrakoplove morati SAD-u platiti obuku pilota, pričuvne dijelove i njihovu vjerojatnu modernizaciju. Hrvatska će morati izgraditi za te zrakoplove nove poletne piste i aerodrome, odnosno cijelu infrastrukturu, pa će cijena biti znatno veća od vrijednosti “besplatnih“ zrakoplova. Štoviše, proizvodnja F-16 gasi se za koju godinu i sva se tehnološka znanja i mogućnosti nadogradnje okreću zrakoplovu F-22 koji košta 120-130 milijuna američkih dolara. Za deset do petnaest godina cijena F-22 bit će znatno niža. Kad se Hrvatska bude rješavala F-16, i dalje će zbog svega spomenutog morati odabrati opet američkog proizvođača, jer bi kupnja bilo kojeg drugog zrakoplova europskog podrijetla iziskivala velike troškove za preobuku pilota i promjenu infrastrukture na zemlji.

Ovakva američka neslužbena inicijativa došla je dva mjeseca nakon sastanka zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadnog generala Vlade Bagarića s američkim vojnim dužnosnicima. Nacional je doznao kako su Bagariću tijekom službenog posjeta hrvatske delegacije SAD-u od 10. do 19. rujna 2007. visoki američki vojni dužnosnici predložili da Hrvatska uđe u zajednički projekt 17 zemalja članica NATO-a i Partnerstva za mir koji se odnosi na kupnju četiriju transportnih zrakoplova C-17 Globemaster III američkog proizvođača Boeing, koji bi bili namijenjeni strateškom prijevozu vojnika, naoružanja, streljiva i oklopnih vozila za NATO-ove operacije udaljene od matičnih zemalja.

Kao protuprijedlog za tu ponudu Bagarić je od američke strane zatražio da lobira kako bi zrakoplovna baza Zemunik postala učilište za obuku pilota zemalja NATO-a, doznao je Nacional iz izvora bliskih hrvatskom pregovaračkom timu. Na sastanku nije bilo riječi o nabavi borbenih zrakoplova za potrebe HRZ-a, pa nije spomenuta ni mogućnost kupnje američkog zrakoplova F-16. To je sasvim razumljivo, jer su bilo kakvi razgovori o poklanjanju F-16 Hrvatskoj vezani za najvišu političku razinu. Američka ideja da Hrvatska uđe u zajednički projekt nabave C-17 s drugim članicama NATO-a došla je u trenutku kad su oba hrvatska transportna zrakoplova An-32B prizemljena zbog neispravnosti, zbog čega je otkazan najavljeni let za Afganistan koordiniran s američkom stranom. Uspostava strateškog zračnog prijevoza u udaljena područja borbenih djelovanja NATO-ovih snaga jedan je od najvažnijih ciljeva vojnih planera NATO-a.

Hrvatska je odlaskom transportnih zrakoplova u Afganistan htjela pokazati sposobnost transporta zrakom, prvenstveno opreme za potrebe hrvatskih snaga u Afganistanu, a u krajnjoj nuždi i sposobnost prevoženja vojnika. Međutim, na put dug 5000 km ipak nisu krenule dvije posade predvođene zapovjednikom eskadrile pukovnikom Brankom Sukom, kako bi upoznali afganistanski zračni prostor, procedure ulaska u zemlju te prilaze zračnim lukama. Trenutačno Hrvatska je ostala potpuno bez sposobnosti zračnog prijevoza transportnim zrakoplovima, što nimalo ne ohrabruje uoči dolaska NATO-ove komisije potkraj godine. Posve je jasno da se na An-32B, unatoč obavljenom remontu, ne može više računati jer se često kvari i nije pouzdan. Radi dugoročnog rješenja za postizanje sposobnosti za strateški zračni transport kakvu zahtijeva NATO, u lipnju 2005. pokrenuta je studija kupnje četiriju transportnih zrakoplova C-17, kojima bi se ispunili zahtjevi država koje nemaju ni potrebu, a ni dovoljno novca da samostalno razvijaju navedene sposobnosti nabavom jednog ili više takvih zrakoplova.

Međunarodni konzorcij 17 država, u kojem su Litva, Nizozemska, Bugarska, Estonija, Mađarska, Češka, Italija, Danska, Latvija, Norveška, Poljska, Rumunjska, SAD, Slovačka, Slovenija, Švedska i Finska, namjerava sklopiti ugovor s američkim proizvođačem zrakoplova Boeingom o kupnji četiriju transportnih zrakoplova Boeing C-17. U tijeku su pregovori zainteresiranih država o modalitetima suradnje u financijskim aspektima, popuni ljudstvom, zapovjednim ovlastima i razmještaju postrojbi. Cijena jednog zrakoplova C-17 iznosi približno 200 milijuna američkih dolara, što ukupno iznosi 800 milijuna dolara za četiri zrakoplova. Američki je plan da u projekt uđe dvadeset zemalja. Pet država članica NATO-a imalo bi na raspolaganju jedan zrakoplov C-17 za svoje potrebe međunarodnih misija ili za vlastite nacionalne potrebe. Trošak bi po državi u tom slučaju za jedan zrakoplov iznosio 40 milijuna dolara, što je cijena jednog višenamjenskog borbenog zrakoplova Gripen ili F-16, ali bez dodatne opreme, troškova obuke i sličnih izdataka.

U tom slučaju Hrvatska bi dobila zrakoplov s mogućnošću prijevoza čak 77 tona opreme, naoružanja i vojnika odjednom u bilo koji dio svijeta, jer je dolet C-17 neograničen zbog toga što se može nadopunjavati gorivom u zraku, a dijelila bi ga vrlo vjerojatno s Bugarskom, Rumunjskom, Slovačkom i Slovenijom.

Saveznici na Balkanu

Hrvatsko vojno izaslanstvo je početkom rujna ove godine boravilo u dvotjednom posjetu najvišim vojnim dužnosnicima SAD-a i Združenog stožera američke vojske, gdje je naišlo na vrlo srdačan prijem i zahvalnost američkih generala za ono što pripadnici Hrvatske vojske čine u mirovnim operacijama. Nakon nedavnog srbijanskog odbijanja da u budućnosti pristupi NATO-u, neprihvaćanja UN-ova plana za Kosovo te otvorenog suprotstavljanja srbijanskog premijera Vojislava Koštunice odlukama Miroslava Lajčaka, visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatska se pokazala jedinom stabilnom i demokratskom zemljom na Balkanu koja poštuje međunarodna pravila igre i ni jednom odlukom ne pridonosi razbuktavanju krize koja trese Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska je postala za SAD najveći partner s kojim se razrađuju svi scenariji mogućih kriza na Balkanu i uvažava se hrvatsko mišljenje.

Obuka NATO-ovih pilota kod Zadra

Američka je strana predložila Bagariću uključenje Hrvatske u projekt nabave transportnog zrakoplova C-17 zajedno s još 17 članica NATO-a, a Bagarić je zatražio od SAD-a da lobira kako bi zračna baza Zemunik postala središtem obuke NATO-ovih pilota.

Višenamjenski zračni div

Strateški transportni zrakoplov C-17 Globemaster III može prevesti odjednom 77 tona tereta što primjerice znači kako u njega mogu stati tri oklopna vozila Patria i satnija hrvatskih vojnika. Gdje god da krene nije potrebno slijetanje radi dolijevanja goriva, jer se C-17 dolijeva u zraku pa mu je dolet neograničen. Cijena mu je približno 200 milijuna eura.

U sklopu NATO saveza postoji svojevrsni klub dvadesetak zemalja koje su spremne radi razvijanja nužno potrebnih transportnih sposobnosti kupiti četiri zrakoplova C-17. Namjera je da jedan C-17 bude na raspolaganju pet zemalja najbližih jedni drugima, pa bi tako Hrvatska C-17 dijelila vjerojatno sa Slovenijom, Slovačkom, Bugarskom i Rumunjskom. Na taj način Hrvatska bi kao sudionik projekta trebala izdvojiti 40 milijuna američkih dolara što je i manje od cijene C-130 Herculesa, a osim za NATO operacije koristila bi ga i za UN misije, EU misije i humanitarne katastrofe.

Isto tako, zemlje koje bi kupile zrakoplov mogle bi ga i iznajmljivati.

Udarac Šveđanima

Američki prijedlog da pokloni F-16 Hrvatskoj mogao bi štetu nanijeti švedskom Gripenu, jer njegovi predstavnici marketinški agresivno, ali i netransparentno nastupaju u Hrvatskoj. Angažirali su i konzultanta u Hrvatskoj za kojeg nitko ne zna kako se zove, za razliku od, primjerice, finske Patrie koja je svog konzultanta predstavila medijima tri godine prije dobivanja natječaja. Ipak,puno više zabrinjava njihov pokušaj lobiranja kod hrvatskih vojnih pilota.