Konfederacijski spomenici se ruše, a Kolumbovi se uništavaju dok se Amerika pokušava nositi s duhovima robovlasničke i rasističke prošlosti koje je probudila smrt Georgea Floyda.

“Čini se da smo dosegli ključnu točku u preispitivanju priče tko smo to mi kao Amerikanci”, kaže David Farber, profesor povijesti na kanzaškom sveučilištu.

“Vidimo da se desetine, ako ne i stotine milijuna Amerikanaca muče s fundamentalnim pitanjem što učiniti s neugodnim i, budimo iskreni, nemoralnim aspektima naše povijesti”.

Smrt crnca Georgea Floyda, kojeg je bezobzirno gušio bijeli policajac u Minneapolisu pokrenula je masovne prosvjede protiv rasne nepravde i policijske brutalnosti diljem SAD-a.

Ali istodobno je potaknuto i nacionalno preispitivanje dijelova američke povijesti.

Prosvjednici su se u nekoliko gradova okomili na spomenike generalima i političarima s robovlasničkog juga i, na primjer, u Richmondu oborili kip Jeffersona Davisa, predsjednika Konfederacije u vrijeme Američkog građanskog rata.

“Simboli Konfederacije, mislim, izazivaju najviše podjela. Ali sve se širi diljem zemlje”, nastavlja Farber.

“U New Yorku su to spomenici Kolumbu, u Novome Meksiku kip konkvistadora koji je genocidna figura u očima tamošnjih Pueblo Indijanaca”, rekao je.

“Diljem SAD-a ima srednjih škola nazvanih po Johnu Calhounu”, sedmom američkom potpredsjedniku koji je bio veliki zagovornik ropstva, kaže Farber.

Javni gnjev

Farber napominje da se debata o simbolima Konfederacije odvija već godinama i da su borci za građanska prava 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća bučno prosvjedovali protiv činjenice da “hodaju ulicama nazvanim po rasistima i zagovornicima nadmoći bijele rase”.

Napori da se uklone konfederacijski spomenici dobili su zamah nakon što je bijeli rasist 2015. ubio devet crnaca u crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini.

“Sad je tempo brži zbog većeg pritiska javnosti i gnjeva”, rekla je Andra Gillespie, profesorica političkih znanosti na sveučilištu Emory.

“Ovo je trenutak kada je fokus na anticrnačkom rasizmu, ali nisu isključeni ni drugi oblici rasne opresije”, kazala je.

Laura Edwards, profesorica povijesti na sveučilištu Duke,  kaže da je “ljudima sve jasnije da ti simboli imaju političko značenje i da su problematični na način koji oni dosad nisu potpuno razumjeli”.

“Onda se to ne može olako nazivati nasljeđem”, rekla je Edwards, referirajući se na argumente protivnika micanja konfederativnih simbola koji tvrde da se time briše ponosna južnjačka povijest.

Trend ili početak sustavne promjene? 

Rušenje konfederacijskih spomenika i onih Kolumbovih “vrlo su povezani”, smatra Edwards. “Oboje utjelovljuju nasilnu kolonizaciju Sjedinjenih Država”.

“Prvi dio je dolazak Europljana i oduzimanje zemlje autohtonim narodima, a zatim sudjelovanje u genocidu nad njima”, kaže Edwards.

Nakon toga dolazi uvoz robova iz Afrike, što profesor povijesti Alan Kraut s Američkog sveučilišta u gradu Washingtonu naziva “istočnim grijehom koji nismo uspjeli prevladati”.

“Sad gledamo reviziju povijesti kao odgovor na politički trenutak”, kaže Kraut, “iako to preispitivanje već traje neko vrijeme”.

“O spomenicima se i prije razgovaralo i micalo ih se”, dodao je. “Smrt Georgea Floyda bila je katalizator da se to učini dramatičnije i brže”.

Steven White, profesor na sveučilištu Syracuse, rekao je da “ljudi sad šire razmišljaju o rasizmu u američkoj povijesti”.

“Svjedočimo nekoj vrsti šireg obračuna s rasizmom”, tvrdi.

“Mislim da raste broj bijelih Amerikanaca koji obraćaju više pozornosti na to zašto još uvijek u zemlji postoji rasna nejednakost”, rekao je.

“Ali tek treba vidjeti hoće li ta promjena u javnom mnijenju potrajati i hoće li ovo stvarno biti početak sustavne promjene”, zaključio je.