Christopher S. Chivvis, direktor američkog Statecraft programa iz neovisnog istraživačkog centra za međunarodne odnose Carnegie Endowment for International Peace, objavio je analizu mogućeg ishoda rata u Ukrajini.

Analizu je objavio britanski Guardian.

Ratovi ponekad počinju lako, ali je načelo strategije da su uvijek nepredvidivi i da ih je izuzetno teško završiti. Putinov rat u Ukrajini već eskalira brže nego što bi većina stručnjaka mogla zamisliti prije samo tjedan dana. Sada je svojom vojskom opkolio velike ukrajinske gradove i prijeti da će ih sravniti termobaričkim oružjem, kazetnim streljivom i navođenim projektilima. To će terorizirati civilno stanovništvo i moglo bi demoralizirati nadolazeći ukrajinski otpor.

“Sukob bi mogao eskalirati na Balkan”

Sukob bi mogao eskalirati na drugu regiju, kao što je Balkan, gdje traju dugogodišnji sukobi, a Rusija ima široku mrežu obavještajnih i sigurnosnih službi. U međuvremenu, NATO, G7 i niz drugih zemalja podigli su ekonomske kazne na neviđenu razinu. Nekoliko europskih nacija koje su prije oklijevale vojno se uključiti u sukob sada su to učinile, šaljući oružje i financirajući ukrajinski otpor.

Usred ove eskalacije, stručnjaci mogu razviti beskonačan broj scenarija o tome kako bi sukob mogao završiti. No moje iskustvo kao američkog nacionalnog obavještajnog časnika za Europu sugerira da postoje samo dva puta prema okončanju rata: jedan, nastavak eskalacije, potencijalno preko nuklearnog oružja; i drugi, gorak mir nametnut poraženoj Ukrajini koji će Sjedinjenim Državama i mnogim europskim saveznicima biti iznimno teško progutati.

Putinova operacija

Putin namjerno oblikuje svoju operaciju u Ukrajini na isti način na koji su Sjedinjene Države uokvirile vlastite operacije promjene režima na Kosovu, Iraku i Libiji, optužujući da je Ukrajina počinila kršenje ljudskih prava i da je teroristička država. Putin uz to ubacuje smiješnu tvrdnju da je Ukrajina fašistička, piše Guardian, a prenosi Index.

Sudeći po tome kako stvari sada stoje, čini se da je malo vjerojatno da će se Putin, koji je već toliko uložio u ovaj rat, zadovoljiti nečim manjim od potpunog pokoravanja ukrajinske vlade. Najvjerojatnija strategija za to je sravniti Harkiv kao da je Grozni ili Alep, a zatim prijetiti da će Kijev spaliti do temelja.

Uspije li u svrgavanju ukrajinske vlasti, Rusija će postaviti marionetsku vladu u Kijevu koja će potpisati uvjete predaje vrlo povoljne za Rusiju. Uvjeti će gotovo sigurno uključivati ​​obećanje ukrajinske neutralnosti, a mogli bi ići još dalje tako što će Ukrajinu formalno obvezati na rusku sferu utjecaja uz članstvo u ruskoj Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti ili njezinoj Euroazijskoj ekonomskoj uniji.

U tom trenutku, Sjedinjene Države i njihovi saveznici suočit će se s iznimno teškim političkim izborom. Washington i neki od njegovih saveznika mogli bi se nastojati boriti, primjerice, podržavajući ukrajinsku pobunu. To bi otprilike odražavalo strategiju koju su Sjedinjene Države koristile da pomognu francuskom otporu protiv nacističke Njemačke.

Kremlj bi vjerojatno bio spreman riskirati napade na sigurna utočišta na teritoriju NATO-a, najvjerojatnije koristeći neregularne snage ili čak zloglasnu Wagnerovu grupu. Ove bi operacije mogle dovesti do masovne eskalacije koja bi otvorila vrata mnogo širem ratu između NATO-a i Rusije – upravo onom ratu koji je Joe Biden pokušavao izbjeći.

Nuklearno oružje

Alternativno, pobuna bi mogla uvelike oslabiti ruske snage. Ukrajinska pobunjenička vojska mogla bi nametnuti velike štete ruskim snagama i narušiti Putinovu poziciju među ruskim elitama, o čijoj podršci ovisi vlast.

Mogući su i drugi putovi prema daljnjoj eskalaciji, ali svi oni na kraju vode prema nuklearnom pragu. Brojne ratne igre koje su izvele Sjedinjene Države i njihovi saveznici nakon ruske invazije na Ukrajinu 2014. jasno pokazuju da bi Putin vjerojatno upotrijebio nuklearno oružje ako zaključi da je njegov režim ugrožen.

Teško je točno znati kakav bi ga razvoj događaja dovoljno uplašio da prijeđe nuklearni prag. Svakako bi bila dovoljna velika NATO-ova vojska koja bi ušla na ruski teritorij. Prelazak preko nuklearnog praga ne bi nužno značio trenutnu nuklearnu razmjenu pune snage – drugim riječima, globalni termonuklearni rat. Ali to bi bio iznimno opasan, prijelomni događaj u svjetskoj povijesti.

Zastrašivanje Zapada

Nuklearna opcija o kojoj se najčešće raspravlja posljednjih dana uključuje Rusiju koja koristi malo nuklearno oružje (“nestrateško nuklearno oružje”) protiv određenog vojnog cilja u Ukrajini. Takav napad mogao bi imati vojnu svrhu, kao što je uništavanje zračne luke ili drugog vojnog cilja, ali bi uglavnom bio usmjeren na demonstraciju volje za korištenje nuklearnog oružja ili na “eskalaciju radi deeskalacije” i zastrašivanje Zapada da odstupi.

Neki analitičari dovode u pitanje sposobnost Rusije da zaista izvede takvu operaciju s obzirom na nedostatak prakse. Nažalost, ovo nije jedina ili čak najvjerojatnija opcija dostupna Kremlju. Na temelju analiza koje sam vodio nakon Putinove invazije 2014., vjerojatnija opcija bila bi iznenadni nuklearni test ili nuklearna detonacija na velikoj visini koja oštećuje električnu mrežu velikog ukrajinskog ili čak NATO-ova grada. Zamislite eksploziju zbog koje se svjetla gase iznad Osla.

Najteži izazov

Što je alternativa? Još jednom, mogući su beskonačni scenariji, ali postoji jedan osnovni – počinje nastojanjem da se izbjegne daljnja eskalacija. Do sada se Bidenova administracija mudro suzdržavala od izravnog američkog vojnog uplitanja u sukob, ali suzdržavanje može biti teško sljedećih dana ako ruske snage brutalno opustoše ukrajinske gradove.

No najteži izazov bit će kako odgovoriti ako Rusija nametne marionetski režim u Ukrajini. To bi stavilo Sjedinjene Države u gotovo nemoguću poziciju da moraju birati između daljnje eskalacije i kompromisa na samim principima koji su doveli do rata – prava nacije poput Ukrajine da bude slobodna i neovisna.

U ovom scenariju, Bidenova administracija morala bi pokazati izvanredno vodstvo i snagu da zadrži svoju koaliciju i usmjeri je prema suzdržanosti. Suočila bi se s iznimno visokim pritiskom europskih prijestolnica, ukrajinskih lobija i drugih da odbaci marionetsku vladu i nastavi se boriti, možda priznavanjem ukrajinske vlade u egzilu.

“Šanse da Putin ispadne strateški slab su realne. To ne znači da SAD može pobijediti”

Hoće li NATO-ova vrata ostati otvorena Ukrajini u kojoj dominiraju Rusi? Vjerojatno, ali to bi bilo slično tvrdnji da su NATO-ova vrata otvorena Sjevernoj Koreji ili Iranu. Sve posljedice koje su vjerojatne iz ovog sukoba  – rastuće gomilanje konvencionalnih snaga na granici NATO-a i Rusije, više razine obrambenih izdataka u Sjedinjenim Državama, prestanak napora da se smanje američki vojni položaji na Bliskom istoku i manje resursa za strateško natjecanje s Kinom – i dalje bi bile bolji ishod od alternative u kojoj je korišteno nuklearno oružje.

Ratovi mogu početi brzo ili sporo. Nije prerano razmišljati o tome kako ovaj rat privesti kraju. Šanse da Putin ispadne strateški slab su realne. Ali to ne znači da SAD može pobijediti. Morat će se zadovoljiti slikom koja je mnogo ružnija nego što je bila prije rata, a što prije Washington to prihvati, to bolje.