Vrhunski program, neposredan odnos s nastavnicima, aktivan pristup, zabavan sadržaj uz kritičko i analitičko razmišljanje. Iskustveno učenje kroz praksu u Hrvatskoj i svijetu. Podrška mentora i savjetnika, program stipendija i drugih oblika financijske pomoći. Koje su još prednosti studiranja na koledžu RIT Croatia otkriva američka nastavnica s dubrovačkom adresom Rebecca Charry Roje

U Dubrovnik je dovela ljubav. To je, kaže s velikim osmijehom na licu, najljepši dio priče. Njezin muž je iz Splita, upoznali su se u američkom glavnom gradu Washingtonu dok je bila na magisteriju Sveučilišta Georgetown. Veza je postala ozbiljna, otvorila se prilika za predavati u Dubrovniku na RIT-u. Rekla je, okej, ajde, idemo probati. Već je jednom ranije posjetila Split i Dubrovnik, gradove koji su je odmah osvojili.

“To je za mene bila čarolija, bajka… A moram reći i to da sam bila toliko zaljubljena, da bih ga slijedila bilo kamo”, vedro govori Rebecca Charry Roje, koja predaje engleski jezik i književnost na američkom koledžu RIT Croatia u Dubrovniku.

RIT Croatia nudi četiri prijediplomska stručna studija

U Hrvatskoj je već četvrt stoljeća prisutan RIT Croatia, globalni kampus američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology poznatiji kao RIT. Došli su 1997. godine na poziv tadašnjeg ministarstva obrazovanja, kako bi se pomoglo turističkoj industriji u tadašnjoj poslijeratnoj Hrvatskoj. Koledž danas ima kampuse u Dubrovniku i Zagrebu i  nudi četiri stručna prijediplomska studija: Service Management (Dubrovnik), Informacijske tehnologije (Dubrovnik i Zagreb), Međunarodno poslovanje (Zagreb) i Dizajn novih medija (Zagreb).  U Zagrebu se dodatno izvode i Master of Science studiji RIT-ja, Organizational Leadership and Innovation i Information Technology and Analytics, nakon kojih se stječe američka diploma.

Photo: Mislav Mesek/RIT Croatia

Studenti stječu dvije diplome: hrvatsku i američku

Nakon završenog prijediplomskog studija studenti stječu dvije diplome – američku, renomiranog sveučilišta Rochester Institute of Technology, te hrvatsku diplomu koju dodjeljuje RIT Croatia. Na ovom koledžu naglasak je na stjecanju znanja za sve zahtjevnije tržište rada. Nove tehnologije rapidno mijenjaju vizuru svijeta i za to se, kažu, treba pripremiti.

Sve to jako zanima studente i njihove roditelje, otkriva nastavnica Rebecca Charry Roje koja, iako je desetljećima u Hrvatskoj, redovito posjećuje svoj američki dom. Rođena je u Philadelphiji, ondje su joj, kaže, još uvijek uvijek mama i sestra. Tijekom rane mladosti selila se duž Istočne obale SAD-a. Nakon studija, radila je kao novinarka. Devedesetih je na početku karijere u Washingtonu pisala za lokalni tjednik, potom je prešla u dnevne novine Birmingham Post Herald, u Birminghamu u Alabami. Nakon toga vratila se u Washington, pišući za poznati dnevni list Washington Times. Ondje je pratila rad gradske uprave, gradonačelnika i gradska vijeća, s naglaskom na sektor obrazovanja. I danas novinarstvo naziva najljepšim poslom na svijetu.

“Upoznaš ljude, pišeš o njima, njihovim životima, od tamo nekog sela u Alabami do Kongresa u Washingtonu. Stvaraš priče o događajima, spoznajama, puštaš da te novinarstvo svuda odvede. Pet godina sam to radila, stekla sam iskustvo u pisanju i to je nešto čarobno”, zaneseno govori nastavnica. Možda bi, kaže, i ostala u novinarstvu, da nije došla s mužem u Hrvatsku. “Imala sam 31 godinu i ugovor na godinu dana. Vjenčali smo se, dobili sina i, evo, tu ostali”.

Prijateljski odnos: i studenti ocjenjuju nastavnike

U Dubrovniku, Rebecca Charry Roje predaje već 23 godine. U radu, puno joj je pomogla Tane Dušilo Cavich, koja joj je na samom početku bila mentorica, kaže Charry Roje. Značajna karakteristika američkog sustava obrazovanja, nastavlja nastavnica, upravo je taj odnos između studenta i nastavnika. U američkom pristupu vladaju prijateljska atmosfera i međusobno poštovanje.

“Mi kao nastavnici smo im na usluzi. Nije moja uloga da samo negativno vrtim glavom i da crvenom olovkom križam greške, nego da što češće kažem ‘da, ovo je dobro’. Mora postojati balans između kritike i podrške. Ne imponira nam pad studenata na ispitu, naprotiv, većina ih mora uspješno završiti program. Ali, ako velika većina, primjerice, ne može položiti moj predmet, onda je do mene i ja nešto moram mijenjati”, opisuje nastavnica Charry Roje.

U Americi je, nastavlja, oduvijek bilo tako. Od nastavnika i profesora se očekuje da studente motiviraju za učenjem i znanjem, pritom gradeći ugodan odnos. Na koledžu RIT Croatia studenti anonimno, na kraju semestra, ocjenjuju nastavnike, imaju pravo reći je li gradivo preteško ili suviše lako, je li ritam predavanja prebrz ili spor, koliko je sve efikasno organizirano. Nastavnici, s druge strane, dojmove i opaske studenata uzimaju vrlo ozbiljno. Studente se potiče da na konzultacijama pitaju zbog čega su dobili određenu ocjenu, kako je mogu poboljšati, motivira ih se da prevladaju tremu i da se zauzmu za sebe.

Photo: RIT Croatia

“Važno mi je da mi nisu svi pisci mrtvi”

Nastavnica Rebecca Charry Roje predaje na svim prijediplomskim studijima koje nudi RIT Croatia. Studentima drži engleski jezik i književnost. Nije riječ o tečaju učenja engleskog jezika za strance; naprotiv, njezini se studenti susreću s nijansama najfinijih autora, uranjaju u književnost, vježbajući i vlastito pismeno izražavanje. Ona će im, recimo, ponuditi raspojasani stil Walta Whitmana, kojeg će mnogi nazvati najvećim američkim pjesnikom. Whitman ni danas, skoro dva stoljeća od vremena kada je stvarao, ne gubi na svježini, preturajući po emocijama i skliskim temama, zahtijevajući od čitatelja duboku koncentraciju,. “Tako je”, komentira nastavnica Charry Roje, “počinjem s Whitmanom, on mi je kralj. To je kraj 19. stoljeća, ne idem starije od toga”.

Studentima će ponuditi i Georgea Saundersa, živućeg nagrađivanog autora, strpljivog arhitekta vrhunske rečenice koji ne trpi nejasan i nemaran jezik.

“Da, George Saunders je još živ, to mi je bitno, da mi nisu svi pisci mrtvi”, smije se nastavnica. Ponudit će im, zatim, Jamesa Baldwina, afroameričkog autora, unuka robova, koji se cijeli život bavio formama identiteta rase, klase i seksualnosti, insistirajući da su te kategorije neodvojive. Tu je i nezaobilazna, nenadmašna Virginia Woolf – ‘ništa deblje od oštrice noža ne odvaja sreću od melankolije’ – koja je vjerojatno najbolje moguće društvo za čitatelja. Teško je skinuti oči s tih ljepota.

Interaktivni timski rad na nastavi

Ipak, dogodit će se tu i tamo, da student menadžmenta ili informatike u nevjerici komentira ‘pa, ja studiram informatiku, što će mi sad poezija’. Radi opće kulture, odgovorit će im nastavnica Charry Roje. “Da postaneš još zanimljivija, kompletnija osoba, da spoznaš kako svijet nije satkan samo od računovodstva ili programiranja, da postoje i druge dimenzije, osjećaji, ljudi… Ponudim im ono vječno pitanje: zašto pišemo? A zašto pišemo? To je čarobno. Pišemo da zabilježimo stvari, da sve ne nestane. Kada dobiju temu za rad, studenti me često pitaju koliko riječi trebaju napisati. Broj riječi je užasan kriterij. Razmišljajući o broju riječi koje mora producirati, student se samo time zaokupi. Je li dovoljno dugo, je li zadovoljio normu… Moj odgovor tada glasi – ne znam. Ne znam je li dovoljno, samo ti to znaš. Jesi li u svom radu rekla sve što imaš za reći? Onda je dovoljno. Bolje mi je jedna kvalitetna stranica, nego deset stranica ispraznih rečenica. I baci taj brošurski glas, ponudi mi svoj glas, kažem im. Mnogi studenti zahvalni su na tome, sjajno su to prihvatili”, zadovoljno će nastavnica.

Studenti steknu samopouzdanje, kasnije im je to ključno kod traženja posla

Uz književnost i pismeno izražavanje, Rebecca Charry Roje predaje i Uvod u istraživački rad, prije svega društvenih znanosti. Što je istraživanje, kako ga znanstvenici provode, koja se metodologija koristi…

„U književnosti, prvo ja izaberem što ćemo čitati, a na kraju semestra to čine studenti. To je važno naglasiti, jer je upravo to dio američkog pristupa obrazovanju: da student ima pravo sudjelovati. Njihova autonomija nam je bitna. U pitanju je timski rad, dužni su odabrati kratku priču za cijelu grupu, ne stariju od deset godina. Moramo znati što se novo objavljuje. Odabranu priču svi moramo pročitati, a grupa nam je predstavlja, pa slijedi rasprava. Ja tada sjedim sa strane, studenti vode glavnu riječ. To je interaktivni pristup kojeg njegujemo, pasivno slušanje nije dovoljno. Nema puke reprodukcije znanja, naši studenti uče kritički razmišljati i to komentirati. Zato, po izlasku s fakulteta, imaju vrlo razvijeno samopouzdanje, što je ključno prilikom traženja posla“, komentira nastavnica.

Ne krije koliko voli svoj posao. Ne krije ni koliko je ispunjava ljepota Dubrovnika. Stanuje na Pločama iznad Starog grada; koledž se nalazi na Pilama. Onih petnaestak minuta ugodne šetnje od kuće do posla, kamenim skalama preko Staroga grada, za nju je neprocjenjiv užitak. Uvijek iznova je oduševi povijesna građevina u kojoj je smješten koledž. Iz učionice, prostire se pogled na veliko, modro more.

Fokus na visokoj kvaliteti studentskog iskustva i uspjehu studenata
Aktivan pristup studenta u procesima i zadovoljstvo ostvarenim rezultatima
Sustav podrške: specijalisti za upise, akademski savjetnici, karijerni savjetnici, studentski pravobranitelj
Godišnje stipendije u vrijednosti oko 750 tisuća eura, programi financijske potpore

Jezik je, inače, njezino usko područje rada. Kao nastavnica, sjajno motivira studente da progovore engleski. Njezin fokus je sofisticiran, kako ne ubiti riječ, odnosno, kako ne ubiti komunikaciju. Jer, ponavlja, jezik je živ. Riječi traže svoj život, one će tijekom vremena inteligentno potražiti opstanak, pokušati zaživjeti u novom obliku, promijeniti se ili, ako baš zatreba – zauvijek nestati. Ne smeta im to, na njihovo mjesto doći neke nove riječi.

“Meni se dogodio kontrast. Ja koja sam vrhunski vladala materinskim jezikom, po dolasku iz Amerike u Dubrovnik, naglo sam postala nijema, ‘jezični invalid’. Prve dvije godine muž mi je morao sve prevoditi. Nisam učila iz knjiga i gramatika. Išla sam metodom koju i lingvisti predlažu, a to je živa komunikacija s ljudima. Puno sam čitala, slušala, pratila, a onda polako i progovorila, pa eto, krenula se malkice i sramotiti. Srećom, još u osnovnoj školi sam imala latinski jezik, što mi je pomoglo da se ovdje donekle snađem s padežima. Kad me danas netko od stranaca pita kako da nauči hrvatski, kažem mu da prvih pet godina zanemari zadnja slova, one nastavke imenica. Stalno se mijenjaju, pa će te samo zbuniti, kažem im”, opisuje nastavnica.

Jezik, ponavlja, nije hrpa pravila, nego živa komunikacija.

“Potičem naše studente da se osjećaju ugodno dok govore engleski. Ne morate biti perfektni, važno je da vas razumiju. Učite kroz iskustvo, kažem im. S time da želim naglasiti kako svi naši studenti govore jako dobar engleski“, ponosna je nastavnica Charry Roje.

Photo: Mislav Mesek/RIT Croatia

Koledž daje stipendije u vrijednosti 750 tisuća eura

Za razliku od ovog američkog koledža, školovanje u Hrvatskoj još uvijek je besplatno, odnosno, financira se iz državnog proračuna koji se puni porezima, doprinosima i ostalim prihodima. Koncept svima dostupnog obrazovanja duboko je utkan u naš mentalitet. Postoje li, stoga, svojevrsne predrasude kada je riječ plaćanju?

“Da, zašto bi platio ako ne moraš, to je uvijek otvoreno pitanje”, odgovara nastavnica Charry Roje. “Određene predrasude postoje, dogode se i nesporazumi. Može se dogoditi da se poneki studenti krivo informiraju i pomisle da će lako proći na ispitu, jer su platili studij, ali to nije tako”, rezolutno će nastavnica. Nisu svi njihovi studenti imućni, naglašava, mnogi od njih koriste stipendije ili rade i sami se financiraju.

Program stipendiranja važna je stavka njihove ponude. Naime, koledž godišnje dijeli stipendije, kao i razne druge oblike financijske pomoći, u vrijednosti oko 750 tisuća eura. Odlikaši tako automatski stječu stipendiju od 4000 eura, a tu su i druge stipendije, mogućnost studentskog rada na koledžu. Oko 80 posto zahtjeva za nekom financijskom potporom pozitivno se obradi, kažu u RIT Croatia.

Kod njih je, poručuju, fokus na kvaliteti studentskog iskustva. Kvaliteta institucije ogleda se u kvaliteti obrazovnog iskustva studenata. Očekivano, takav stav potom se reflektira u njihovim uspjesima – tijekom studija i nakon diplome. S koledža RIT Croatia poručuju kako je upravo to utkano u njihov DNA – ondje su zbog studenata, zbog njih postoje i zato, kažu, uspijevaju biti u vrhu privatnog obrazovanja svo ovo vrijeme.

Što, dakle, studenti dobivaju za svoj novac?

“To je najvažnije pitanje, što studenti ‘kupuju’ kod nas. Ja im redovito ponavljam, netko je platio da biste vi ovdje sjedili. Što dobivaju? Uz školovanje, dobivaju samopouzdanje, proaktivan pristup, svijest o tome da imaju pravo dići ruku i postaviti pitanje. Da sudjeluju u projektima, da su samostalni, aktivni, a ne pasivni. Neću ja sve za tebe raditi, moraš kritički promišljati. Upravo ta proaktivnost pokazuje se presudnom prilikom traženja posla. Poslodavci cijene zainteresirane djelatnike koji misle svojom glavom“, kaže nastavnica Charry Roje.

Studentska godina počinje rano u rujnu i završava početkom svibnja. Postoji i tzv. intenzivan ljetni semestar u trajanju od tri tjedna, zovu ga Maymester. Dolaze im i gostujući profesori iz Amerike, naglašava nastavnica. Njihovi studenti mogu provesti jedan do dva semestra na drugim kampusima RIT-a u Americi, Kosovu ili Dubaiju. Mogu koristiti Erasmus program, jer imaju razvijenu suradnju s 22 sveučilišta u Europi.

Photo: RIT Croatia

Dobro organiziran sustav podrške: važna su iskustva studenata

Na kampusima RIT Croatia na studente i diplomante se gleda kao na internu javnost koja aktivno sudjeluje u unapređenju procesa unutar same ustanove. Između ostalog, koledž ima cijeli sustav podrške, stvara se optimalno okruženje u kojem će se studenti razvijati u željenim smjerovima. Uz nastavnike mentore, od prvoga dana studentu je na raspolaganju akademski savjetnik, karijerni savjetnik, studentski pravobranitelj, i što se pokazalo jako učinkovitim, student dobiva svog peer mentora. Peer (kolega) mentor je student više godine koji ih prati kroz prvi semestar. Takvim inicijativama dolaze do glavnog cilja, a on je visoka kvalitetu studentskog iskustva – u učionici, i izvan nje, kaže nastavnica Charry Roje.

“Kod nas ne postoji ta slika o nedodirljivosti nastavnika. Puno nudimo, ali puno i tražimo. Za prolaz na ispitu je potrebno 60 posto, a za prolaz na godini potrebna je trojka, kao minimalan prosjek ocjena. Ako prosjek padne ispod trojke, student dobiva vrijeme da ispravi ocjene i pritom nije sam. Studenti imaju svoje mentore, imamo sustav ‘peer mentoring’ gdje studenta savjetuje stariji vršnjak, ujedno svaki student ima svog akademskog savjetnika koji ga prati cijeli studij“, kaže nastavnica Charry Roje.

Obrazovanje koje priprema za tržište rada, mreža partnera s više od 500 tvrtki
Iskustveno učenje kroz stručnu praksu u Hrvatskoj i svijetu, 400 – 800 sati tijekom studija
Prošloga ljeta studenti odradili praksu u 11 različitih industrija, u 16 zemalja, za čak 260 tvrtki
Visoka zapošljivost diplomanata

Koledž RIT Croatia nudi obrazovanje koje studenta priprema za tržište rada. Na to su iznimno ponosni. Njihova mreža partnera uključuje više od 500 tvrtki iz brojnih industrija u Hrvatskoj i svijetu. Moglo bi se reći da je zaštitni znak RIT-a osmišljeni sustav iskustvenog učenja kroz stručnu praksu u području studija. Ovo je obvezni dio i traje 400 – 800 sati tijekom studija. Stručne prakse najznačajniji su oblik suradnje s industrijom i imaju nevjerojatan utjecaj na obrazovanje studenata. Prakse su planirane, odrađuju se u Hrvatskoj i svijetu, nadziru se i ocjenjuju. Samo proteklog ljeta njihovi studenti praksu su odradili u 11 različitih industrija, u 16 različitih zemalja za čak 260 tvrtki! Za pronalaženje prakse su zaduženi studenti, a RIT Croatia pruža im podršku kroz Odjel za razvoj karijera.

Inzistiraju na akademskom poštenju: ‘Nema prepisivanja’

Na koledžu RIT Croatia ne libe se dotaknuti teme akademskog poštenja. Kao što je poznato, američki pristup akademskim prevarama strog je i neumoljiv. Ono što bi neki nazvali (pukim) prepisivanjem, u njihovoj se kulturi smatra teškim varanjem i podliježe kazni. To se jednako odnosi na prepisivanje na ispitu, kao i na prepisivanje u akademskim radovima.

“Tako je, prepisivanje je Amerikancima prevara. Ovdje nekako slabo čujemo o toj temi varanja na ispitima, ali, nama je to jako važno. Prepisivanje tuđih radova s interneta, ili prepisivanje na ispitima, za nas je nešto nedopustivo. Imamo visoke standarde i jako smo strogi po tom pitanju. Kad mi student preda neki rad i na njega stavi svoje ime, očekujem da je on sam to i napisao. Istina, može se reći da je ponekad tanka granica između citiranja i prepisivanja. Zato ih i podučavamo kako da prepričaju nečiji rad, kako da ispravno citiraju. Svjesni smo da moramo studente obrazovati kako koristiti izvore i originalne rečenice. Ja na tom polju imam puno iskustva. Ako student ne može objasniti svoj rad, ako koristi riječi koje očito sam ne razumije i ne može prepričati što je napisao, onda imamo problem. Kad priznaju, o tome ljudski porazgovaramo, zašto se išlo tim putem, zašto se dogodila letargija. Prvi put imamo razumijevanje, drugi put slijedi ozbiljna opomena, treći put, gotovo, nastupaju teške sankcije. Nakon tri suspenzije studenti više nemaju mogućnost studija ni povratka na RIT Croatia. Isto tako, pokušavamo ozbiljno smanjiti prepisivanje na ispitu. Studenti moraju zaraditi svoje ocjene, petica kod nas stvarno nešto znači”, kaže nastavnica Charry Roje.

Photo: RIT Croatia

Visoka zapošljivost nakon studija: rade u više od 50 zemalja svijeta

RIT Croatia voli se pohvaliti visokom zapošljivosti svojih diplomanata – više od tri tisuće diplomanata danas ima sjajne poslovne rezultate i rade u više od 50 zemalja svijeta. Većina ih posao pronađe vrlo brzo, često i tijekom studija.

Zbog cjelokupnog pristupa, njihovi studenti su, dodaje nastavnica Rebecca Charry Roje, optimistični, imaju nadu za budućnost, snagu, motivaciju, poduzetnički duh, samopouzdanje i ambiciju da pokrenu svoj posao.

“Njih vodi misao, ‘možda i uspijem, zašto ne probati, idem pokušati’. Ne znam je li to ono što nazivate ‘američkim pristupom’, ali taj stav, ‘idem probati’, jako se razlikuje od stava kako je ‘sve nemoguće, neizvedivo, ništa se ne može i ajmo mi na kavu’, nasmijala se nastavnica.

Što bi bilo da je ostala u Americi?

 “Vjerojatno bih ostala u novinarstvu, ili bih u jednom trenutku radila sa studentima, predavajući književnost i pisanje. Volim taj kontakt s mladim ljudima koji žele učiti. Sada, kad sam u Dubrovniku dulje od 20 godina, sve više imam želju otvoriti OPG, jer se već aktivno i bavim poljoprivredom“, vedro je poručila nastavnica koja, uz ljubav prema pisanoj riječi, ozbiljno planira uključiti vrt, limun i kupus.