Prihvatni LNG terminal na Krku u Omišlju može biti odlična prilika za snažan skok hrvatske brodograđevne industrije i ekspanziju domaćih brodogradilišta na svjetsko tržište plovila i infrastrukture za opskrbu LNG-om kao pogonskim gorivom, a dodatni zamah u tom smjeru može dati i najava prema kojoj će do 2040. oko 50 posto domaćih brodova u obalnom linijskom pomorskom prometu kao pogonsko gorivo koristiti upravo LNG. No preduvjet za realizaciju toga plana je izgradnja predviđenog broja tzv. “bunkering” postaja – stanica za opskrbu brodova ukapljenim prirodnim plinom (LNG) za pogon brodskih strojeva duž hrvatske obale i na unutrašnjim plovnim putevima. Potrebni zakonski okviri za to već postoje, podršku – u obliku sufinanciranja izrade potrebne dokumentacije – pružio je i EU, a na brodogradilištima je da se nametnu i pronađu svoje mjesto na tržištu koje će idućih desetljeća snažno rasti i otvarati nove mogućnosti i nove poslove, slijedeći ubrzani razvoj tehnologije korištenja LNG-a kao alternativnog goriva u sektoru pomorskog prometa. CEF (Instrument za povezivanje Europe za razdoblje od 2014. do 2020. namijenjen ulaganju u infrastrukturne prioritete Europske unije u području prometa, energetike i digitalne tehnologije), koji je prepoznao važnost LNG terminala na Krku ne samo kao novog opskrbnog pravca za dobavu plina za Europu, već i kao lokacije za opskrbu brodova i kopnenih vozila LNG-om kao pogonskim gorivom, financira izradu pripremne dokumentacije za prvu stanicu za opskrbu brodova, teških teretnih vozila i kontejnera LNG-om (LNG Bunkering Station Pilot) u riječkom akvatoriju. CEF je za projektnu i dozvolbenu dokumentaciju osigurao 1,3 milijuna eura, odnosno oko 85 posto potrebnog iznosa, a ostatak će osigurati tvrtka LNG Hrvatska, koja je već na međunarodnom natječaju odabrala konzorcij za izradu projektne dokumentacije i prikupljanje potrebnih dozvola za izgradnju tzv. bunkering stanice na području Riječkog bazena. Konzorcij će odabrati adekvatnu lokaciju za postaju za punjenje brodova, transportnih vozila (kamiona) i kontejnera te izraditi idejni projekt, studiju utjecaja na okoliš, maritimnu studiju i detaljni dizajn. Prva takva stanica u riječkom akvatoriju trebala bi biti puštena u pogon do 2025., a potom bi do 2030. slične opskrbne točke trebali dobiti i Pula, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik za pomorski promet, Slavonski Brod i Vukovar za promet na unutarnjim vodama te Zagreb, Rijeka i Osijek za cestovni promet.

Uprava najvećeg domaćeg linijskog brodara Jadrolinije tvrdi da je spremna za novo doba u dužobalnom linijskom pomorskom prometu. “Prema ekološkim i investicijskim studijama provedenim u proteklih nekoliko godina, LNG predstavlja jedno od goriva budućnosti zbog visoke stope učinkovitosti, niske emisije štetnih plinova, čistoće nusprodukata izgaranja, količine zaliha u svijetu te relativno niske proizvodne cijene, kao i prihvatljive cijene dobave. Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Hrvatske također naglašava potrebu za izgradnjom infrastrukture za punjenje brodova koji kao svoje pogonsko gorivo koriste LNG. Stoga će se Jadrolinija na vrijeme pripremiti kako bi mogla unaprijediti i modernizirati postojeću flotu i graditi novu flotu primjenom novih tehnologija”, kazala je za Nacional glasnogovornica Jadrolinije Marija Zaputović, dodavši da će se Jadrolinija prilagoditi zakonskoj regulativi koja bude u primjeni. “Mi smo u našoj strategiji razvoja tvrtke do 2027. predvidjeli i korištenje LNG-a kao pogonskog goriva, no za sve to, naravno, preduvjet je infrastruktura”, zaključila je Zaputović.

Prihvaćanje ukapljenog prirodnog plina (LNG) kao pogonskog goriva za transportna vozila, građevinsku i tešku mehanizaciju i brodove pa i željezničke lokomotive, već je nekoliko godina prevladavajući trend u svijetu i u Europi, na koji u idućim desetljećima treba ozbiljno računati ne samo zbog negativnih posljedica emisije velikih količina stakleničkih plinova u atmosferu, već i zbog činjenice da globalna ovisnost o nafti kao najvažnijem pogonskom gorivu svjetskog gospodarstva dugoročno ne može biti održiva. No potencijal korištenja LNG-a, odnosno ukapljenog prirodnog plina, kao pogonskog goriva za cestovna vozila, željeznicu i plovila, unatrag tri godine prestao je biti tek dobra volja pojedinih tvrtki ili transportnih kompanija i prerastao je u obavezu svih zemalja članica EU-a. Izglasavanjem Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 22. listopada 2014., kojom se regulira uspostava infrastrukture za korištenje alternativnih goriva, članice Unije prihvatile su obavezu implementacije odredbi Direktive u svoje nacionalne zakonske okvire, a korištenje alternativnih goriva prihvaćeno je od svih zemalja članica EU-a i kao jedan od ključnih temelja za razvoj Transeuropske transportne mreže (Trans-European Transport Network TEN-T) čiji će dio biti i Hrvatska. Prije točno devet godina nekoliko zemalja sjeverne Europe, koje izlaze na Baltičko i Sjeverno more, zajedničkom odlukom proglasilo je svoje teritorijalne vode područjem kontrolirane emisije sumpora i stakleničkih plinova (Emission Control Areas – ECAs), a upravo je LNG tada istaknut i prihvaćen kao alternativno gorivo za brodove. Europska komisija upravo razmatra mogućnost da do 2020. cijeli Mediteran proglasi područjem kontrolirane emisije stakleničkih plinova (ECAs), što podrazumijeva i obavezu zemalja mediteranskog pojasa da što prije započnu razvijati projekte prelaska na alternativna goriva i razvoj infrastrukture koja će to omogućiti. Hrvatska kao dio EU-a ne može ignorirati taj trend i svoje će buduće planove vezane uz brodogradnju i korištenje dužobalnog linijskog brodskog prometa i trgovačke mornarice trebati prilagoditi i uskladiti s europskom prometnom mrežom. A prvi su koraci već napravljeni. Donošenjem Zakona o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva s početka prosinca prošle godine, a potom i Nacionalnim okvirom politike za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva RH, koji je Vlada donijela u travnju ove godine, stvoren je pravni okvir za snažniji prodor alternativnih goriva u hrvatski nacionalni transportni sustav kao ekološki prihvatljivijih – prema podacima američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) čak 14 posto ukupnog zagađenja atmosfere stakleničkim plinovima dolazi iz sektora transporta – i financijski isplativijih goriva. Zakon o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva u samom uvodu napominje da mu je najvažniji cilj “na najmanju moguću mjeru smanjiti ovisnost o nafti te ublažiti negativni utjecaj prometa na okoliš”. U Nacionalnom okviru kao alternativna goriva prepoznati su električna energija, vodik, biogoriva, prirodni plin i ukapljeni naftni plin (UNP), no pri određivanju obvezujućih ciljeva i mjera veći je naglasak stavljen na električnu energiju i prirodni plin, dok su za UNP i biogorivo kao goriva koja se već koriste za pogon automobila i javnog prijevoza, dani neobvezujući prijedlozi s procjenom budućeg razvoja tržišta, jednako kao i za vodik čija je implementacija u nacionalne okvire zbog još uvijek nedovoljno razvijene tehnologije ostavljena tek kao neobavezujuća opcija.

Stručnjakinja za LNG terminale iz tvrtke LNG Hrvatska Andreja Ana Lopac za Nacional je potvrdila da je korištenje LNG-a kao pogonskog goriva u pomorskom, riječnom i teškom cestovnom prometu usvojeno kao temeljno gorivo transportne TEN-T mreže, odnosno europske mreže cesta, željezničkih pruga, unutarnjih plovnih puteva, pomorskih putova, luka, zračnih luka i željezničkih te cestovnih terminala. “Cilj TEN-T-a je povezivanje 94 glavne europske pomorske i riječne luke i 38 ključnih zračnih luka europskih metropola sa željezničkom mrežom i autocestama. Na svakom od većih prometnih čvorišta planira se izgradnja postaja za alternativna goriva, koje uključuje i LNG. Instrument za povezivanje Europe CEF će za financiranje razvoja te mreže iz europskih fondova izdvojiti čak 29,3 milijarde eura”, rekla je Lopac i dodala da je u tom smjeru već pokrenut projekt LNG Plavi koridori (LNG Blue Corridors), koji s osam milijardi eura sufinancira i Europska komisija i čija je namjera širiti mrežu transportnih puteva na kojima će se koristiti LNG, isprva kao dodatno alternativno gorivo, no s dugoročnim ciljem potpune zamjene dizelskog goriva LNG-om na srednje dugim i dugim transportnim linijama za teška cestovna vozila. Zanimljivo je da je kao jedan od 27 aktivnih partnera u projektu LNG Plavi Koridori naveden i Energetski institut “Hrvoje Požar”, autor i podloga za donošenje Nacionalnog okvira politike za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva RH, čime je Hrvatska pokazala da nastoji ići ukorak s velikim energetskim projektima u EU-u i postati njihovim bitnim dijelom. Lopac je naglasila da je korištenje LNG-a kao alternativnog pogonskog goriva za brodove već zaživjelo u međunarodnom pomorskom prometu jer već ovoga trenutka svjetskim morima plovi preko 150 brodova na LNG pogon, a preko 150 ih čeka dovršenje u raznim svjetskim brodogradilištima.

Odgovarajući na pitanje Nacionala kakva je mogućnost da hrvatska brodogradilišta sudjeluju u proizvodnji infrastrukture i održavanju brodova na LNG pogon, Lopac je rekla da takva mogućnost svakako postoji, od izgradnje brodova za razvoz LNG-a, preko novih brodova pogonjenih LNG-om te posebno u području tzv. retrofita, odnosno pružanja usluga preinake brodskih pogonskih strojeva koji su kao gorivo koristili dizel kako bi prešli na pogon LNG-om. “Proces retrofita podrazumijeva prilagodbu pogonskog stroja na LNG kao gorivo te pripremu brodskih tankova za skladištenje LNG-a kao goriva. I jedno i drugo mogu raditi naša brodogradilišta, no ona se za to na vrijeme moraju pripremiti. Rad u LNG industriji podrazumijeva licence i ateste za rad u kriogenim uvjetima, na temperaturama od – 162 Celzijeva stupnja. Ništa od toga nije nepremostivo za naša sjajna brodogradilišta ako s razvojem u tom pravcu krenu na vrijeme, kako bi izbjegli mogućnost da im u vlastitom akvatoriju retrofit brodova rade inozemne kompanije i strana brodogradilišta”, upozorila je Lopac. Dodatno, kao nastavak na doneseni Nacionalni okvir politike za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva RH, potrebno je uskladiti i prostorne planove na lokacijama predviđenim za smještaj LNG postaja za opskrbu plovila i vozila LNG-om kao gorivom. Smještaj takvih postaja trebao bi biti unutar postojećih luka, s dobrim priključkom na autocestu za daljnji razvoz, a za takve lokacije teško je ostvariti suglasje s nadležnom lučkom upravom, rekla je Lopac. Bez usuglašavanja i donošenja brzih odluka na razini države koja je, s jedne strane, vlasnik lučkih uprava, a s druge strane donositelj Zakona i Nacionalnog okvira, teško će se nakon studijske i projektne dokumentacije napraviti korak prema izgradnji.

Čini se, pak, da je dio domaćih brodogradilišta na vrijeme prepoznao budućnost alternativnih goriva, pa tako i LNG-a. Josip Jurišić iz Ureda za odnose s javnošću Brodogradilišta Split, Nacionalu je potvrdio da je to brodogradilište već izradilo projekt i ugovorilo izgradnju četiriju brodova za prijevoz kontejnera na LNG pogon. “Posebno ističemo činjenicu da će se pogonski LNG dvotaktni, kao i pomoćni četverotaktni ‘dual fuel’ motori izrađivati u Brodosplitu – Tvornici dizel motora, prema licenci MAN-a, kao i da će se specijalni tankovi za LNG gorivo također proizvoditi u Brodosplitu”, rekla je Jurišić i dodala da je Brodosplit zainteresiran i za projekte tehničke podrške i instalacije infrastrukture za implementaciju LNG-a kao pogonskog goriva za brodove.

Voditeljica Ureda za odnose s javnošću Brodotrogira Ivana Mitar također je potvrdila da je to brodogradilište spremno za projekte prelaska brodova na pogon LNG-om. “U više navrata razrađivali smo projekte brodova koji kao pogonsko gorivo koriste LNG i nudili njihovu izgradnju. Nažalost, još uvijek nismo ugovorili gradnju niti jednog takvog broda, no znanje, tehnologiju i ateste kako za brodove, tako i za infrastrukturu posjedujemo i potpuno smo spremni za takve projekte”, kazala je Mitar. No i ona i Jurišić tvrde da ih nitko iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, koje je nadležno za provođenje Nacionalne okvirne politike za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva RH (NOP), niti ostalih državnih institucija nadležnih za koordiniranje i provođenje zakonskih odredbi i Nacionalnog plana, nije službeno kontaktirao niti je predlagao uključivanje domaćih brodogradilišta u projekt proizvodnje infrastrukture za pogon brodova na LNG. Formalnih sastanaka i rasprava na tu temu nije bilo, ustvrdila je Mitar i dodala da je Brodotrogir u neformalnim razgovorima uvijek izražavao spremnost za uključivanje u takve projekte kada za njih dođe vrijeme. Slično je potvrdio i Jurišić iz Brodosplita, koji također tvrdi da službenih razgovora o angažiranju domaćih brodogradilišta u projektima gradnje brodova i infrastrukture za punjenje plovila LNG-om do sada nije bilo, ali kaže kako oni očekuju da se neće zaobići domaća brodogradilišta. “Brodogradilište Split spremno je u bilo kojem trenutku uključiti se u ovaj projekt, jer za proizvodnju takvih brodova raspolažemo potrebnim referencama, infrastrukturom, ovlaštenjima, tehnologijom, opremom te inženjerskim i proizvodnim kadrom”, kazao je Jurišić.

U Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture pak tvrde da nisu nadležni za brodogradilišta, no dodaju kako vjeruju da u domaćoj industriji ima dovoljno znanja i sposobnosti za takve projekte jer je kao jedan od glavnih ciljeva Nacionalne okvirne politike, kažu, uz namjeru razvoja održivog prometnog sustava, prepoznat i gospodarski razvoj kroz povećanje ekonomskih aktivnosti. “S obzirom na to da su planovi za uvođenje UPP-a u pomorski promet u početnoj fazi, a rok za prvu punionicu u hrvatskom dijelu Jadrana 2025., zainteresirana hrvatska industrija imat će priliku za pravovremeno uključivanje u aktivnosti vezane za projekte UPP-a u pomorskom prometu”, izjavila je Nacionalu glasnogovornica Ministarstva Ana Matijašević. Ona je potvrdila da je upravo u tijeku izrada Studije linijskog povlaštenog prijevoza na temelju koje će biti izrađen i akcijski plan implementacije LNG-a kao alternativnog pogonskog goriva u pomorskom prometu, koji bi trebao omogućiti postizanje ciljeva zacrtanih Nacionalnom okvirnom politikom. Paralelno s pripremom Studije, kaže Matijašević, u tijeku je i priprema projekata koji bi omogućili izgradnju punionica LNG-om u glavnim lukama i transport ukapljenog plina do punionica. “Ti su projekti uvjet za postupni prelazak dijela bijele flote na pogon LNG-om, za one linije gdje je to moguće. Za neke kraće linije razmatra se i mogućnost korištenja električne energije kao alternativnog goriva, koju Nacionalna okvirna politika također prepoznaje kao vrstu alternativnog goriva čijoj je većoj zastupljenosti u prometu potrebno težiti”, smatra Matijašević. Objasnila je također da je brojka od 50 posto brodova u hrvatskom obalnom linijskom pomorskom prometu do 2040., koja je spomenuta u nacionalnoj okvirnoj politici, procjena budućeg razvoja tržišta LNG-a u pomorskom prometu, na temelju koje je određen cilj za minimalnu infrastrukturu, ali kaže da ona sama nije obvezujući cilj. “Nacionalnom okvirnom politikom je Vlada odredila obvezujuće ciljeve za minimalnu infrastrukturu za alternativna goriva, ali ne i za minimalni udio vozila i plovila na alternativni pogon u ukupnom broju vozila i plovila. Procjena budućeg razvoja tržišta revidirat će se svake tri godine na temelju novih podataka, a na temelju novih procjena revidirat će se prema potrebi i sami ciljevi za minimalnu infrastrukturu”, objasnila je Matijašević.

LNG Hrvatska je upravo ovih dana započeo s istražnim podmorskim radovima na lokaciji budućeg terminala, u okviru priprema za skori početak radova na njegovoj izgradnji. Tek sa svečanim puštanjem prvih kubnih metara LNG-a koji bi s plutajuće jedinice za pretovar plina (FSRU) trebali biti pušteni u plinovod krajem 2019. ili najkasnije u prvoj polovici 2020. godine, svi planovi o korištenju LNG-a kao alternativnog goriva mogu postati stvarnost.