Dan: 13. svibnja 1990. Zagreb-grad iz maestralnog Šenoinog pera: ‘Živ, ponosit. Jak, prkosit’. U proljetnu je nedjelju osvanuo okupan suncem. Svi putevi vodili su u Maksimir. Utakmica. Koja nikad nije odigrana, a nitko ju nikad neće zaboraviti

Zvonimir Boban branio je i sebe i Dinamo i Zagreb. Hrvatska je pokazala kako glavu saginjati – neće. Dinamo protiv srbijanske Crvene zvezde.

Horde na jugu. Beogradske ‘Delije’ nasrnule su na domaće navijače, Boysi na sjeveru probili ogradu i krenuli braniti sugrađane.

Kako se, s više od dva desetljeća odmaka, te drame u glavnome hrvatskome gradu sjeća današnji izbornik Srbije, a tad kapetan Crvene zvezde, Dragan ‘Piksi’ Stojković?

Sve bi stalo u dvije riječi. Strah. Glad.

‘Vidi bre ovo. Kaos!’

Kao nogometaš ‘Piksi’ je bio poput Bobana. Planetarna klasa, nogometni artist, rođeni vođa. No te je svibanjske nedjelje vođa bježao. U razgovoru za beogradski u Telegraf ne sjeća se da su nerede započeli “navijači” njegovog kluba (koji su to u izjavama prije utakmice neskriveno najavljivali).

Zagrijavao se ispod tribine na kojoj su bili Zvezdini “navijači”, tukli Zagrepčane, čupali stolice, razbijali. No toga u ‘Piksijevoj’ memoriji nema. Sjećanje Dragana Stojkovića na nikad odigranu utakmicu počinje od trenutka kad Bad Blue Boysi ruše ogradu.

Photo: Borna Filic/PIXSELL

“Zagrijavali smo se blizu šesnaesterca. Istezanje, razgovor. I u jednom trenutku ti gledaš i vidiš da tamo ograda pada, vidiš da ljudi preskaču i ulaze na teren. Iza gola se sve događa i oni kreću trk po terenu. I u jednom trenu pokojni Dragoslav Šekularac kaže ‘Vidi bre ovo, šta se dešava‘! Ja pogledam i kad sam vidio tu masu, da je već na travnjaku, dakle nema više kontrole… Samo sam rekao suigračima ‘Pali’! Žargonski, bježimo odavde, bit će kaos”, priča Stojković.

‘Kad vidio taj prizor’…

“Teren već preplavljen ljudima. Zastao sam malo ispred tunela, da pogledam, jer sam bio na sigurnom, jer nas tu više nitko nije dirao, ali sam vidio da se događa kaos, da se ne zna ni zašto su ušli. Vidjelo se odmah da dolazi do prekida, tu nema utakmice više, to smo znali”.

U svlačionici…

“A kako nam je moglo biti? Bio sam uplašen, u strahu. Otrčali smo u svlačionicu i tamo ostali do ponoći, nismo mogli izaći. Eto, tada sam bio uplašen. Bio je jedan stol za masažu i jedan prozorčić kroz koji se moglo vidjeti pomoćni teren, Maksimir ima veliki pomoćni teren. Sjećam se da sam uzeo stolac, stavio ga na taj stol pa se preko stolca i stola popeo da bih mogao vidjeti što se događa. E, kada sam taj prizor vidio… Nije mi bilo ugodno”!

Photo: Dusan Milenkovic/ATA Images/PIXSELL

“Cijeli je taj teren bio preplavljen ljudima. Kao da je bilo 100 tisuća ljudi tu i doslovno kao da su bili prilijepljeni uz našu svlačionicu. Bila je tamo i neka policija sjećam se, ali moglo ih se nabrojati prstima. I tada pomisliš što se može dogoditi ako se probiju do nas. Opet, ne možeš vjerovati da se baš može dogoditi nešto jako, jako opasno. Ali svejedno, taj prizor kad sam vidio… Zaista mi nije bilo ugodno”.

‘Gladni, zaključani, uplašeni’

Instagram/AV

Pamti dolazak Zvonimira Bobana u gostujuću maksimirsku svlačionicu.

“Sjećam se da je Boban došao u svlačionicu. Zvone je pola sata poslije svega ušao, pozdraviti se. I rekao je: ‘Dečki, bit će sve u redu’, ovo, ono… Ja kažem “Da, daaa. Bit će, vidimo da će biti fenomenalno’. Ostali smo do ponoći, gladni. Ništa nismo jeli jer utakmica se trebala odigrati u 16 ili 17 sati. Bilo je što je bilo, to je povijest. Ali da je bilo ugodno, nije. Istina, kasnije, iz sata u sat, kako je vrijeme odmicalo, ostajalo je sve manje i manje ljudi, da bi oko 22-23 sata bilo sve prazno. Međutim mi smo i dalje bili u svlačionici. Bez hrane”.

To je njegova istina. Mnogi, tvrdi ‘Piksi‘ lažu o tim povijesnim događajima u Maksimiru.

“Svašta se izmišlja, mnogi tvrde da su nas spašavali. Ja sam namjerno šutio na tu temu kad je bila 30. godišnjica. Istina je da mi te prizore tuče i nereda nismo vidjeli do drugi dan, u novinama i na televiziji. Bili smo zaključani u svlačionici i sve što smo vidjeli na van bilo je kroz taj prozorčić na pomoćni teren”.

‘Lijepo od Bobana’

Ipak je našao i lijepe riječi za kolegu Hrvata.

“Ali je i lijepo bilo od Bobana što je došao u svlačionicu, kao kapetan je došao pozdraviti nas, reći kako će biti sve ok. ‘Nemojte se brinuti, na sigurnom ste’ i tako… Eto, toga se sjećam. Al’ koliko smo bili gladni. Dakle, ne znam gdje smo stali, prva benzinska kad smo izašli iz Hrvatske. Svi navalili na neke sendviče. Muka nam je bila od gladi“, rekao je Dragan Stojković o 13. svibnju 1990. u Maksimiru.

VIDEO: TELEGRAF ‘Piksijevo’ sjećanje