Da nije lako ni jednostavno biti mladi glumac u Hrvatskoj, ali i da se može uspjeti vlastitim trudom, svojim primjerom pokazala je 29-godišnja Amanda Prenkaj. Ona je 2009. diplomirala glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Redatelj i profesor Zlatko Sviben „krivac“ je za njezinu prvu ulogu, Dorothy iz “Velike velike zemlje Oz” u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, koja joj je donijela prvu nagradu na Naj, naj, naj festivalu u kazalištu Žar ptica. Osim što glumi, Amanda Prenkaj vodi i “Školski sat”, emisiju za djecu i mlade naHRT-u. Glumom se bavi otkad je bila djevojčica, a glumačkom pozivu privukao ju je Pool film festival, filmski festival u njezinu rodnom Ivanić Gradu.

Nakon završetka Umjetničke akademije u Osijeku, Amanda Prenkaj godinama, baš kao i njezini brojni kolege, nije mogla dobiti ulogu ni u jednom kazalištu. Zato je odlučila nešto poduzeti te je s kolegicama Ivanom Horvat, Dunjom Fajdić i Petrom Kurtelom, s kojima je dijelila istu nedaću, sama dramatizirala, režirala i odigrala predstavu “Glumice i to”.

“Odlučile smo se na taj potez jer smo uvidjele da naši zajednički problemi, koji nas muče i vežu, imaju potencijal zanimljivog kazališnog štiva i samoironije. Bilo je to jače od nas. Dramski tekst nastao je gotovo sam od sebe. Htjele smo napraviti kvalitetnu žensku predstavu i uhvatiti se u koštac sa životom”, kaže Amanda Prenkaj o predstavi za koju su četiri djevojke dobile i nagrade: Nagradu hrvatskog glumišta za ekstremna kazališna postignuća te nagradu za najbolju predstavu na Gumbekovim danima. Amanda Prenkaj je za ulogu u toj predstavi dobila i nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.

Amanda Prenkaj kaže da su upravo one tom vrlo uspješnom predstavom dale primjer i nekim drugim mladim kolegama da učine istu stvar, naprave svoju predstavu umjesto da čekaju da im netko da priliku.“Teško je napraviti taj iskorak – biti izložen sa svojim idejama, sa samim sobom. I nas je bilo strah, ali bile smo nas četiri. Držale smo si leđa i kada je izgledalo kao da nije tako. Mislim da čovjek teško može sam.

Važno je biti s istomišljenicima jer s njima je najljepše stvarati”, govori Amanda Prenkaj koja je u svega nekoliko dana pripremila dvije premijere – “Pinokio” u matičnom kazalištu Žar ptica i “Nas dvoje i ja”, projekt Saše Anočića u koprodukciji Ludens teatra i Teatra Exit. Riječ je, objašnjava Prenkaj, o dva vrlo zahtjevna i istovremeno vrlo zabavna projekta. Jedan je klasik o odrastanju i učenju po putu, a drugi autorski projekt o usamljenosti i pravom prijateljstvu.

Amanda Prenkaj imala je sreću prošle godine dobiti priliku za stalni angažman, i to u kazalištu za djecu Žar ptica nakon što je ondje odigrala nekoliko uloga. Smeta joj kad se marginalizira rad za djecu u kazalištu. Smeta joj i to što se, kako kaže, ponekad dječja mašta podcjenjuje, što po njezinu mišljenju vodi prema površnim i infantilnim kazališnim rješenjima. Činjenica da je u ansamblu olakšava joj egzistenciju, ali Amanda Prenkaj objašnjava da to zaista ništa ne znači jer se u današnje vrijeme neprestano treba dokazivati.

Imala je i kreativno i radno ljeto. U sklopu filmskog festivala u Sarajevu ljetos je, naime, bila dio programa Talents Sarajevo, u sklopu platforme za mlade filmaše iz regije i šire.

“Bilo je to sedam ludih dana druženja s glumcima, redateljima, scenaristima, snimateljima, producentima i filmskim kritičarima. Svugdje isti problemi: svi teško dolaze do posla, teško se nalazi novac za snimanje filma… Baš je jedna scenaristica iz Grčke dobila otkaz dok smo bili u Sarajevu. A kako je to meni pomoglo? Možda mi netko od tih mladih redatelja ponudi ulogu ili barem dvodnevni smještaj kada dođem u Tursku, primjerice”, objasnila je Amanda Prenkaj. Dodaje da je na tom programu u Sarajevu uvidjela gdje je i gdje želi biti, što za sebe smatra iznimno važnim.