Allianz je predstavio osmo izdanje svojeg ‘Izvješća o svjetskom bogatstvu’, u kojemu su pod povećalo stavljeni imovinsko stanje i dugovi kućanstava u više od 50 zemalja.

Godina 2016. bila je iznimno turbulentna u političkom smislu, no to se nije odrazilo na osobnu imovinu. Nakon lošije 2015. (+ 4,7 posto), vrijednost financijske imovine prošle je godine ponovno narasla za 7,1 posto, što je gotovo jednako prosječnom postotku nakon krize. Financijska imovina u cijelom svijetu dosegla je rekordnu vrijednost od gotovo 170 bilijuna eura.

• Rast financijske imovine premašio je 7 posto
• Bankovni depoziti i dalje su popularni unatoč stvarnim gubicima uzrokovanih inflacijom
• Po prvi put nakon 2009. godine dug raste brže od gospodarske proizvodnje
• Hrvatska: obuzdavanjem duga neutraliziran je spor rast imovine
• Raspodjela globalnog bogatstva polako postaje sve ravnomjernija

Burze potiču rast, ali štediše radije ostavljaju svoj novac u bankama

Prošlogodišnji dobri rezultati u najvećoj su mjeri posljedica naglog rasta cijena dionica na burzi krajem prošle godine, posebno kada je riječ o industrijaliziranim zemljama. Gotovo 70 posto ukupnog prošlogodišnjeg rasta imovine proizlazi iz promjena vrijednosti portfelja, a samo 30 posto iz izvorne štednje dok je godinu prije bilo obrnuto. Sastav aktualne štednje prilično je iznenađujući.

Privatni štediše prodali su više vrijednosnih papira nego što su ih kupili, ali su gotovo dvije trećine svježih sredstava pohranili u banke, što je novi rekord. „Privatni investitori i dalje su prilično neskloni riziku kada je štednja u pitanju”, tvrdi Michael Heise, Allianzov glavni ekonomist.

„Iako je posljednjih godina zabilježen rast financijske imovine, ponajviše zahvaljujući ostvarivanju dobrih rezultata na tržištu vrijednosnih papira, svježi novac najčešće se sprema na bankovne račune, pogotovo u industrijaliziranim zemljama. Međutim, time se ne ostvaruje nikakva dobit, već nastaju stvarni gubici, jer se smatra da su štediše zbog inflacije izgubile oko 300 milijardi eura samo u 2016., dok bi se ove godine ta brojka mogla i udvostručiti zbog rasta inflacije. Stanje nije mnogo bolje ni na rastućim tržištima budući je procijenjeno da 20 posto financijske imovine otpada na ulaganja u dugoročne i sigurne investicijske proizvode. Stvorila se raširena potreba za djelovanjem, a digitalizacija bi mogla biti ključna za poboljšanje ulagačkih procesa”, naglasio je.

Azija raste uvjerljivo najvećom brzinom

Prošlogodišnji brzi rast u najvećoj je mjeri zabilježen u industrijaliziranim zemljama, gdje se udvostručio i dosegao 5,2 posto. Međutim, Azija (uz iznimku Japana) je još jednom dokazala kako je neprikosnoveni lider u 2016., budući je ondje zabilježen rast od 15 posto; dok je financijska imovina u istočnoj Europi narasla za 7,9 posto. Čak i dugoročna usporedba pokazuje kako je Azija (uz iznimku Japana) dominantna regija, posebno ako se još uračuna i inflacija. Bruto financijska imovina po glavi stanovnika u Aziji (uz iznimku Japana), izražena u realnoj vrijednosti, u posljednjih je deset godina rasla gotovo 11 posto svake godine. Druge dvije regije u usponu, Latinska Amerika i istočna Europa, ostvarile su tek 5 posto rasta, što je i dalje dvostruko veća stopa rasta u odnosu na Sjevernu Ameriku (+ 2,1 posto stvarnog rasta od 2006.) i zapadnu Europu (+ 1,4 posto). To znači da je na tri regije – Latinsku Ameriku, istočnu Europu i Aziju (uz iznimku Japana) – otpalo tek nešto manje od 23 posto svjetske bruto financijske imovine u 2016. Ovaj udio više se nego udvostručio u posljednjih deset godina. Postotak rasta imovine još je izraženiji na rastućim tržištima čije zemlje su zaslužne za 42 posto rasta u proteklom desetljeću. Međutim, to je ponajviše zasluga kineskog rasta, na koji otpada 30 posto svjetskog rasta od 2006.

Dug raste brže od gospodarstva

Dug svjetskih kućanstava narastao je za 5,5 posto u 2016., što je najveća zabilježena stopa rasta od 2007. To ujedno znači da je po prvi put od 2009. dug rastao većom brzinom od nominalne gospodarske proizvodnje, kao i da je svjetski omjer duga narastao za gotovo jedan postotni bod te da sada iznosi 64,6 posto. Postoje znatne razlike između pojedinačnih regija. Brzina rasta najprije je bila umjerena, nakon čega je počela lagano rasti u zapadnoj i istočnoj Europi te Sjevernoj Americi, dok je u Latinskoj Americi zabilježen daljnji pad. S druge strane, u Aziji (uz iznimku Japana) je dug naglo narastao za čak četiri postotna boda, odnosno nešto manje od 17 posto, a na samom vrhu našla su se kineska kućanstva, koja su nagomilala dugove za čak 23 posto. To znači da na ovu regiju otpada najmanje 20 posto svjetskih privatnih dugova ili nešto manje od 41 bilijuna eura, što je manje od 7 posto u odnosu na deset godina ranije.

“Situaciju s kineskim dugovanjem treba pažljivo promatrati”, komentirala je Michaela Grimm, suautorica izvješća.

“Iako omjer duga kućanstava još nije dosegao kritičnu razinu, zabrinjavaju nas kretanja, budući je u posljednjih pet godina omjer skočio za 17 postotnih bodova te gotovo šest samo u 2016., što su nevjerojatne brojke na svjetskoj razini. Samo za usporedbu napomenimo da je u posljednjih pet godina prije svjetske financijske krize omjer duga u SAD-u narastao za 20 postotnih bodova. Kineski nadzornici ne bi smjeli pomisliti da je Kina imuna na financijsku krizu kako bi mogli pravovremeno poduzeti zaštitne mjere”, istaknula je.

Unatoč naglom rastu duga, neto financijska imovina, odnosno bruto financijska imovina umanjena za dug, ostvarila je novi rekordnu visinu u svjetskim razmjerima od 128,5 bilijuna eura na kraju 2016. godine, što je rast od 7,6 posto u odnosu na prethodnu godinu. Iako je navedeni postotak nešto manji od prosjeka u godinama nakon krize, i dalje je znatno viši od lanjskog rasta od 4,8 posto. Nasuprot tome, rast neto financijske imovine u istočnoj Europi usporio je na 9,7 posto.

Kućanstva u Hrvatskoj neutralizirala su spori rast imovine obuzdavanjem duga

Neto financijska imovina u hrvatskim kućanstvima narasla je za 7,5 posto u 2016., što je gotovo identično stopi rasta članica EU iz istočne Europe (+ 8 posto). Navedeni solidni rezultati mogu se pripisati praktički jednom određenom razvoju situacije, a to je sve veće smanjenje dugova, budući su kućanstva u Hrvatskoj lani uspjela smanjiti svoje dugove za nevjerojatnih 5,3 posto, a u razdoblju od posljednjih pet godina, tijekom kojih je rast duga uvijek bio negativan, dugovi su smanjeni za više od 10 posto. Navedeno je dovelo do toga da se omjer duga smanjio za šest postotnih bodova i pao na 37 posto, što je još uvijek iznad regionalnog prosjeka od 33 posto (za članice EU-a), no zato je s druge strane zabilježen skroman rast financijske imovine (+ 3,3 posto u 2016.). Od tri kategorije imovine – bankovnih depozita, vrijednosnih papira te imovine iz osiguranja i imovine mirovinskih fondova, samo je u potonjoj zabilježen rast (+ 8,9 posto). Njezin postotak u portfelju narastao je na 25 posto, što je više nego dvostruko u posljednjem desetljeću. Ovaj visoki postotak imovine iz osiguranja i imovine mirovinskih fondova kućanstava u Hrvatskoj jedini je takav u istočnoj Europi te je na istoj razini kao u zemljama zapadne Europe, primjerice Austriji.

Hrvatska na 33. mjestu

Hrvatska se nalazi na 33. mjestu svjetske ljestvice najbogatijih zemalja, jednako kao i lani (neto financijska imovina po glavi stanovnika, vidi tablicu za najboljih 20). S ukupno 9 100 eura, Hrvatska se smjestila točno između dviju baltičkih zemalja, Latvije i Litve, ali i u samoj sredini kada je cijela regija u pitanju, budući se iznad i ispod nje nalazi jednak broj zemalja. Na vrhu ljestvice dogodila se promjena u odnosu na 2016., jer je SAD s trona zbacio Švicarsku (uz gotovo neznatnu razliku). Ljestvica inače prikazuje uobičajeno stanje te su na njoj najbolje zastupljene azijske i skandinavske zemlje.

Raspodjela svjetskog bogatstva polako postaje sve ravnomjernija

Raspodjelu svjetskog bogatstva od prijelaza tisućljeća posebno karakterizira jedan određeni fenomen: neobuzdani rast srednje klase svjetskog bogatstva. Broj ljudi koji pripada ovoj kategoriji više se nego udvostručio u tom razdoblju, od 450 milijuna u 2000. do više od milijarde danas. Većina je u srednju klasu prešla iz niže klase, što je gotovo 600 milijuna ljudi u razdoblju od 2000. Međutim, ako pažljivije promotrimo nacionalnost osoba koje se kreću prema gore, vidjet ćemo da čak 80 posto otpada na Kineze, a da samo 6 posto njih dolazi iz istočne Europe. Drugim riječima, udvostručenje broja pripadnika srednje klase svjetskog bogatstva zapravo je odraz gospodarskog uspona Kine.

Unatoč pojavljivanju nove srednje klase svjetskog bogatstva, u cijelom svijetu bogatstvo još nije ni približno raspodijeljeno “pošteno”. Ako stanovništvo zemalja obuhvaćenih analizom podijelimo na decile svjetskog stanovništva na temelju neto financijske imovine po glavi stanovnika, postaje jasno da 10 posto najbogatijih zemalja na svijetu posjeduje 79 posto ukupne neto financijske imovine. Međutim, nužno je naglasiti kako je 2000. koncentracija bogatstva iznosila čak 91 posto.

Jaz između siromašnih i bogatih i dalje ogroman

U gornjoj sredini ljestvice raspodjele svjetskog bogatstva, zemlje u razvoju koje teže srednjoj klasi profitirale su od rasta imovine u posljednjih nekoliko godina. Međutim, na vrhu distribucijske piramide primjetna je ogromna razlika. Rast znatno usporava na desetom decilu, koji se odnosi na najveću količinu neto imovine po glavi stanovnika.

“Za razliku od dohotka, imovina raste mnogo sporije na vrhu nego u sredini ljestvice, što je dobra vijest za ravnomjerniju raspodjelu svjetskog bogatstva. Međutim, ne bismo se smjeli zavaravati kako živimo u “poštenom svijetu”. Kod zemalja s najvišim decilom prosječna neto financijska imovina po glavi stanovnika prelazi prag od 200 000 eura, što znači da najbogatijih jedan posto svjetskog stanovništva u prosjeku posjeduje nešto višu neto financijsku imovinu 900 000 eura. Jaz između siromašnih i bogatih i dalje je ogroman.”, prokomentirao je Michael Heise, Allianzov glavni ekonomist.

Studija i grafikoni su dostupni na stranici: www.allianz.com/en/economic_research/ pod rubrikom Publikacije/Specijalna izdanja.