S Alkom Vuicom, poznatom kantautoricom, razgovarali smo u povodu njene kandidature na izbornoj listi Rijeke pravde, predvođenoj SDP-om, u šestoj izbornoj jedinici. Članicom SDP-a postala je prije dvije godine, u travnju 2022., a na predstojeće izbore ulazi s 14. mjesta, zadnjeg na listi, pa će ući u Sabor samo ako dobije dovoljno preferencijalnih glasova i tako preskoči ostale kandidate.

Alka Vuica je na glazbenoj sceni od 1980. godine, a prvi značajan uspjeh doživjela je 1990. godine kao članica pobjedničkog tima okupljenog oko Tajči i pjesme „Hajde da ludujemo“ koja je predstavljala Hrvatsku na Euroviziji. Svoj prvi album „Laži me“ s istoimenim hitom objavila je 1994. godine te se probila na vrh hrvatskih glazbenih ljestvica. Odluku da uđe i u prostor politike donijela je nezadovoljna HDZ-ovim upravljanjem Hrvatskom. „Ne sviđa mi se kako Hrvatska izgleda i kamo ide, a SDP-ove politike, osim što su mi bliske kao socijaldemokratkinji, natjerale su me da se politički aktiviram jer riječ je o doista gorućim temama kojima se bavi njihov izborni program na kojemu su radili ozbiljni stručnjaci“, naglasila je u razgovoru za Nacional. Uz osvrt na predstojeće izbore, komentirala je i visoki rejting Baby Lasagne na kladionicama za pjesmu Eurovizije.

NACIONAL: Iz svoje zone relativnog komfora u industriji zabave, ušli ste u svijet politike. Učlanili ste se u SDP. Zašto ste ušli u taj rizik? Zbog ideologije, ljevičarske crvene boje? Zašto se niste učlanili u IDS kao rođena Puljanka i Istrijanka?

Nisam nikada bila osoba koja se ograničava pripadnošću bilo čemu, pa čak ni teritorijalnom pripadnošću. Pripadam ideji, a ideja je jednakost za sve, socijaldemokracija. Ne ograničavam se mjestom rođenja niti „ljubavlju prema zemlji crljenici“, kako bi rekao moj did pokojni Ivan Kolić. Pratim i djelujem. Ili, kako bi on rekao: „Lipo je lipo znat govorit, ma je liplje znat mučat!” Ipak, došlo je vrijeme kada ne mogu „mučat“. Ne sviđa mi se kako Hrvatska izgleda i kamo ide, a SDP-ove politike, osim što su mi bliske kao socijaldemokratkinji, natjerale su me da se politički aktiviram jer riječ je o doista gorućim temama kojima se bavi njihov izborni program na kojemu su radili ozbiljni stručnjaci. Nekoliko doktora znanosti iz svih sfera, od obrazovanja do gospodarstva. Zbog toga sam smatrala da taj program ima jasan legitimitet, plan i da nije samo skup praznih obećanja.

NACIONAL: Možete li navesti i nešto konkretno od toga što mislite da nije prazno obećanje?

Jasno je da naši umirovljenici žive katastrofalno i da im treba naš plan za prosječne mirovine od 750 eura. Svi smo svjedočili prizorima njihova kopanja po smeću, a sve više ih je i pred pučkim kuhinjama. Također je jasno i da naša djeca nemaju danas u Hrvatskoj pravo na priuštivo stanovanje i zaista dostupno javno zdravstvo, da se bore s niskim plaćama, podivljalim troškovima života, nedostatkom mjesta u vrtiću i njihovom skupoćom. Pazite, danas stalno govorimo o demografskom padu u Hrvatskoj, razloge tražimo ovdje i ondje, a nitko da doista promisli i kaže o čemu se tu radi. Zašto bi netko osnivao obitelj ako se muči s troškom boravka djeteta u vrtiću, ako vrtićkih mjesta uopće ima? Ako zna da si ne može priuštiti stan u kojemu će sretno živjeti sa svojom obitelji? Ako zna da će raskorak između rasta plaća i troškova života nastaviti rasti? Ako zna da svojim radom i trudom, a bez stranačke knjižice, ne može svojoj obitelji osigurati mirnu egzistenciju i uspjeti u ovom društvu? SDP-ov izborni program jasno se hvata u koštac s tim temama i nudi rješenja. I zato sam s njima ušla u taj, kako kažete, „rizik“. Želim bolju Hrvatsku. Danas, jer već sutra bi moglo biti kasno. Rijeke pravde dolaze!

NACIONAL: Koaliciju Rijeke pravde predvodi predsjednik SDP-a Peđa Grbin. Ako predsjedniku Zoranu Milanoviću uspije ovaj projekt stvaranja „sanitarnog kordona oko HDZ-a“, očekujete li i da Peđa Grbin na predsjedničkim izborima postane predsjednik Republike Hrvatske?

Peđa Grbin vuče korijene iz mog Ližnjana. Njegova i moja familija po mojoj baki su susjedi. Zvali su ih “Longo”, rekla mi je mama, jer uvijek su svi bili visoki. Ja sam odrasla u Umagu, on nije u Ližnjanu, ali naši stari su se družili i vjerojatno imamo neki određeni gen kojim prepoznajemo iste vrijednosti socijaldemokracije, ravnopravnosti, poštenja… Naravno, voljela bih da Peđa ili Zoran predvode Hrvatsku. Pa i obojica u „sanitarnom kordonu oko HDZ-a“, kako kažete. Ne vidim da to može biti loše za Hrvatsku. HDZ je stranka pravomoćno optužena za izvlačenje novca iz državnih institucija i državnih firmi, a to su nastavili raditi još jačim tempom posljednjih osam godina. Čini mi se da je to prilično dobar razlog da ih se istisne sa svih pozicija, a da Peđa i Zoran preuzmu najvažnije funkcije u zemlji. Zorana ne poznajem osobno, ali ga poštujem zbog njegove iskrenosti, hrabrosti, ali i direktnog pristupa. S druge strane, Peđa je jednostavan čovjek i vjerujem da je ispravan i častan te da bi mogao biti dobar predsjednik Hrvatske. Čovjek je smirenog karaktera i ugodnih manira. Sigurno je kvalitetan izbor za poziciju predsjednika. Uostalom, iz posljednjeg razvoja događaja s koalicijom Rijeke pravde, jasno je da ima u njemu i diplomacije, osoba je koja zna kada treba ostaviti ego po strani, pa i maknuti se „u stranu“ – sve u želji da se stvori kompromis i ostvari uspjeh. Živimo u izvanrednom stanju. Država nam je zarobljena, a Peđa to razumije i prepoznao je što sve mora učiniti da se to promijeni.

‘Zorana Milanovića ne poznajem osobno, ali ga poštujem zbog njegove iskrenosti, hrabrosti, ali i direktnog pristupa. A Peđa Grbin je jednostavan čovjek i ispravan i častan te može biti dobar predsjednik’

NACIONAL: Što nudite u svom izbornom programu u šestoj izbornoj jedinici, gdje ste na zadnjem, 14. mjestu?

Želim svim svojim srcem i strašću donijeti promjene ovom učmalom društvu. Želim pobijediti nepravde i boriti se za one koji glasa nemaju. Želim ustati za one koji nemaju pravo na svoj glas, koji su obespravljeni. Želim pripomoći da stvorimo društvo jednakosti i jednakih šansi. Želim Hrvatsku u kojoj ne moraš imati člansku iskaznicu bilo koje stranke da bi uspio. Današnja Hrvatska prepuna je razlika i nepravdi. Želim progovoriti za penzionere koji skapavaju od gladi, doprinijeti funkcioniranju javnog zdravstva koje nam je Ustavom zagarantirano, a koje danas ne možemo kvalitetno koristiti. Pogledajte samo te liste čekanja po bolnicama! Koalicija Rijeke pravde krenut će rješavati taj problem već dan nakon što pobijedi na izborima. Bolnice će raditi izvan radnog vremena kako bi riješile liste čekanja i stale na kraj „tihoj privatizaciji“ zdravstva! Želim se boriti za poštenje i jednakost u pravosuđu, za jednakost između žena i muškaraca i općenito u svim sustavima društvenih vrijednosti. Za slobodu i jednakost! Pa čak i za slobodu životinja, ako hoćete. Jer je nedopustivo da kulturni ljudi drže životinje na lancu u 21. stoljeću, kao robove.

NACIONAL: Dok se vode rasprave oko ustavnosti odluke predsjednika Zorana Milanovića da se kandidira za premijera, kako doživljavate ocjenu ustavnih stručnjaka da je i svojedobna Plenkovićeva smjena Mostovih ministara bila protuustavna? Po njima, Vladu i njene ministre s dužnosti može smijeniti samo Sabor, a ne premijer nalogom svojoj tajnici. Smatrate li to nevažnim tehničkim pitanjem?

Nisam sasvim kompetentna da vam na to pitanje ponudim odgovor. Nisam ni politologinja ni pravnica. Ali ono što znam ako govorimo o raspravi oko ustavnosti odluke predsjednika Zorana Milanovića da se kandidira za budućeg premijera, jest da su i pojedini ustavni suci bili protiv te odluke Ustavnog suda da Milanoviću zabrani kandidaturu. Promatrajući reakcije nekih političara, sasvim je jasno da njima ne smeta predsjednik u kampanji, nego im smeta Zoran Milanović jer su svjesni da on govori istinu i upućuje na probleme u ovom društvu. A ti isti koji se bune protiv Milanovića, istovremeno krše Ustav, gaze zakone i što god stignu kada god mogu.

Sigurno je negdje zabilježena i pokoja poruka o tome. Situacija u Hrvatskoj je danas nevjerojatna, ljudi sve teže žive, cijene divljaju, plaće ostaju na istom i nikome ništa. Meni dođu frendice iz Njemačke i čude se kako je sve skuplje nego kod njih. A znate da oni zarađuju puno, puno više od nas. Ljudi izvana, dakle, ne mogu vjerovati kako mi danas živimo. Ali to je naš narod… Možemo izdržati dok ne poludimo. Uvijek smo takvi bili, a povijest je svjedok. Čini mi se da smo upravo ovih mjeseci sve bliži toj točki pucanja.

NACIONAL: Kako onda gledate na činjenicu da je Hrvatska, prema Eurostatu, ostala lider u eurozoni, pa i u Europskoj uniji, po stopi inflacije, koja je 4,9 posto? Znači li išta to liderstvo?

Pa to i govorim cijelo vrijeme, ako je proteklih osam godina naša vlada doista bila tako sposobna kako oni uporno ponavljaju, zašto smo i dalje na dnu Europske unije? Zašto imamo najveću inflaciju, zašto su nam umirovljenici siromašniji nego prije, zašto su liste čekanja u zdravstvu duže nego ranije, ali i zašto nam se u cijelosti urušilo pravosuđe? Nijedan od tih njihovih navodnih velikih uspjeha nije uspio ovdje zadržati skoro pola milijuna naših sugrađana koji su svoju egzistenciju potražili izvan granica Hrvatske. Tog i takvog „liderstva“ je svima dosta i krajnje je vrijeme za promjene. Hrvatska ne može biti prosperitetna zemlja dok se ne obračunamo s korupcijom i kriminalom, a to su utezi koji nas sputavaju i kojih se moramo riješiti. HDZ je stranka koja pljačka vlastiti narod. Kad je bila prodana Ina, prodano je i osam izvora vode čiji je vlasnik bila Ina. U toj maloj, ali svakako bitnoj crtici krije se sve što moramo znati o toj stranci. Stvarno ne razumijem narod koji prodaje svoju vodu i kupuje tuđu. Jesmo li mi svi drogirani ili bolesni? Imam dovoljno godina da se sjećam slogana „Svoje ne damo, tuđe nećemo!“ A gdje smo sad? Pozli mi kad razmišljam o tome što se sve dogodilo našoj djeci pod tom HDZ-ovom krinkom domoljublja. Uništili su našu djedovinu, pokrali imovinu, poništili naš dignitet, osiromašili društvo, a sve u ime nekog izmišljenog hrvatstva i desničarenja koji dođu kao neka vradžbina. Lažiraju moju povijest, stvaraju od države rodbinsko društvo koje pogoduje isključivo rođacima, osiromašuju nas i obezvrjeđuju!

‘Situacija u Hrvatskoj je danas nevjerojatna, ljudi sve teže žive, cijene divljaju, plaće ostaju na istom i nikome ništa. Meni dođu frendice iz Njemačke i čude se kako je sve skuplje nego kod njih’

NACIONAL: Koliko će ova koalicija Rijeke pravde donijeti financijske koristi i Juri Stubliću, koji je tu sintagmu o rijekama pravde prvi opjevao? I on je, poput vas, umjetnik, ali vi u izbornoj kampanji niste najavili i obranu autorskih prava.

Jura Stublić je ustupio svoju pjesmu „Rijeke pravde“ za kampanju SDP-a. Sigurno ne za neku naknadu osim autorskih prava. To je normalan proces. To je kao kad ustupite svoju pjesmu za neku reklamu za određenu naknadu. To je stvar autora i konzumenta, a cijenu regulira tržište i iluzorno je misliti da će bilo tko ovdje na svojoj muzici ostvariti velike profite. A što se mene tiče, budite sigurni da ću se u Saboru i gdje god mogu, kao i do sada, boriti za prava i dostojanstvo svih autora i umjetnika, jer biti umjetnik u ovako maloj i siromašnoj zemlji je težak i neizvjestan posao i u najboljim vremenima, a pogotovo danas.

NACIONAL: Svojedobno vam je pjesma „Laži me“ donijela veliki profit, a mnogi smatraju da se taj refren i te kako može odnositi i na političare. No vi ovoga puta pokušavate reći nešto posve drugo: da Rijeka pravde ne laže. Kako i zašto?

Moja pjesma „Laži me“ nema veze s politikom. To je obična ljubavna pjesma, ali mogla bi se iskoristiti u mnogim kampanjama. No oni kojima bi bila najprikladnija nikada je ne bi koristili za sebe. Ipak, ako nekoga interesira, neka se javi.

NACIONAL: Kako objašnjavate poveznicu između svog glazbenog uspjeha i političkog angažmana?

Moja glazbena karijera samo mi omogućava da budem malo vidljivija na političkom nebu. Posljednja sam na svojoj izbornoj listi i u Sabor ću ući samo ako ljudi prepoznaju to što govorim, ako me prepoznaju srcem, ako se prepoznaju u problemima koje želim riješiti, samo ako u meni vide i dio sebe. Bez njihova glasa ja za njih neću moći ništa učiniti. To je vrlo jednostavno.

NACIONAL: Za kraj, nešto iz vašeg resora. Baby Lasagna je na internetskim kladionicama izgubio donedavni status favorita na Euroviziji. Uletio je Švicarac koji ga je pretekao. Hoće li se to i kako odraziti i na predstojeće parlamentarne izbore? Je li to u korist HDZ-a ili možda SDP-a i vaše koalicije Rijeke pravde?

To ništa ne znači! Bez obzira na Švicarca, Baby Lasagna će definitivno pobijediti na ovom Eurosongu i očitati bukvicu svima koji ga nisu favorizirali. Uvijek je u Hrvatskoj bilo problem prijeći granice i uvjeriti staromodne žirije da puste pjesmu u svijet. A ono što se događa na glazbenoj sceni, događa se i u politici. To ponavljam i iza toga stojim. Kao što staromodni žiri nespreman na promjene i novi zvuk nije mogao, uz toliku podršku publike, zaobići Baby Lasagnu – zbog čega ove godine na Eurosong šaljemo modernu, progresivnu pjesmu u duhu s vremenom – tako se ni na parlamentarnim izborima neće moći dogoditi da narod ne prepozna drugačiju, modernu i progresivnu opciju koju zastupa koalicija Rijeke pravde, nego će izaći na izbore i glasati za nas. Za bolje sutra i za bolju Hrvatsku.

NACIONAL: Znači, Baby Lasagna na Euroviziji pobjeđuje neovisno o parlamentarnim izborima u Hrvatskoj?

Već sam vam odgovorila. Marko će pobijediti. Parlamentarni izbori s njegovom pobjedom nemaju previše veze. To je glazba, a glazba je čudo i ona jednostavno obogaćuje i povezuje sve nas. Samo struji i prolazi kroz vrijeme i naše teme i probleme. Parlamentarni izbori bitni su u drugom kontekstu i naravno da ih ne možemo ignorirati. Hrvatska je devastirana i zapuštena, a izbori su prilika za birače da izlaskom na glasačka mjesta i jednim potezom kemijske olovke na biračkom listiću svojim glasom pomognu smijeniti HDZ i tako osiguraju nestanak korupcije u Hrvatskoj. Ali da se vratim na Lasagnu: naši glazbenici i umjetnici nisu dovoljno valorizirani! Nažalost. Mi ne cijenimo to što imamo, a imamo puno.