Aljoša Bagola jedan je od cjenjenijih i nagrađivanijih slovenskih kreativnih direktora, pripovjedač, predavač i kolumnist. U knjizi „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“, u izdanju Mozaika knjiga, donosi ispovijest o suočavanju s takozvanim burn outom, o čemu je govorio u kratkom razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Često se govori o fenomenu pregorijevanja, što to točno znači, kako se manifestira i zašto nastaje?

Izgaranje je potpuni psihofizički slom koji nastaje kada smo predugo izloženi kroničnom stresu i lošim odnosima. Manifestira se napadima anksioznosti, anksioznim poremećajem, depresijom i potpunim gubitkom raspoloženja i smisla za djelovanje. To je otpor našeg tijela na naš um, ego, vjerovanja, kultivirane i naslijeđene obrasce i očekivanja, tako da ako gledamo drugačije, pregorijevanje je u osnovi mjera samoodržanja. To nam je posljednja prilika za promjene. Ponekad čak i za opstanak.

NACIONAL: Što je najčešći uzrok i tko je najskloniji pregorijevanju?

Većina ljudi pogrešno misli da se „burn out“ događa zbog previše posla. Radoholičarstvo i perfekcionizam svakako su prečica do burn outa, no glavni krivac za epidemiju izgaranja su loši odnosi. U njima nema povjerenja, suradnje ni poštovanja i zato smo svjedoci krize mentalnog zdravlja. Na udaru su najčešće odgovorni, empatični, kreativni ljudi koji imaju potrebu za dokazivanjem. Krizna skupina sastoji se od mladih roditelja koji su, osim obaveza u karijeri, preopterećeni financijskim obvezama i ljudima koji žive u potrebi i siromaštvu.

NACIONAL: U knjizi navodite savjete o prevladavanju takvog stanja, dakle napisana je zapravo kao self-help. Zašto ste se odlučili za takav oblik?

To je u osnovi knjiga o samopomoći. Pisao sam to uglavnom kako bih pomogao sebi. Pregorijevanje nije nešto što odlazi poput glavobolje ili prehlade. Odlučio sam ga potpuno pobijediti bez antidepresiva, ali pribjegao sam psihoterapijskoj pomoći. Odluka koja se tiče antidepresiva u potpunosti je moja, tako da je ne potičem i na temelju toga nikoga ne osuđujem. Prije svega, ljudima preporučujem savjetovanje sa stručnjacima i povjerenje u njihove odluke. Jedan kolega psihijatar koji mi je pristigao u pomoć u ranim danima, komentirao je moju odluku o antidepresivima rekavši: “Pa, u redu. Snažan si kao bik.” I ubrzo sam shvatio zašto je tako mislio. Ali zgrabio sam tog bika za rogove. Rekao sam sebi da ako želim pobijediti, moram izgorjeti i upoznati se do kraja. Kad je zaista bilo teško, počeo sam gledati na to kao na igru i sjetio sam se Einsteinove preporuke za pobjedu: “Naučite pravila igre, a zatim igrajte bolje od svih ostalih.” U pregorijevanju se zapravo natječete sami sa sobom, ali nasilnih natjecatelja nema. To su vaša nemilosrdnost prema sebi, pogrešna očekivanja, potreba da se nadljudima uzme odgovornost i ugodi drugima, nevjerojatni strahovi, nesanica, depresija, posttraumatični stresni poremećaji.

NACIONAL: Koje biste savjete istaknuli kao univerzalne? Koliko vidim, tu je vjera u sebe – što uključuje bodrenje, odmor, spavanje – zatim vjerovanje u uspjeh, spremnost na djelovanje, dakle sve redom stvari koje moraju krenuti iz nas samih. Kako nekoga potaknuti da se pokrene?

Sam sam sebi predbacivao što sam bio toliko slab i bezbrižan da sam dopustio da mi se to dogodi. Ali tada sam otkrio da sam predugo uglavnom pretežak. Brzo možemo biti kritični prema sebi, ali ne učimo i prema sebi biti suosjećajni. Sve “svete” upute naših roditelja da moramo biti marljivi, poslušni i raditi ono što nam kažu, rano zapišemo u ušima i prenosimo u svoje odrasle živote. Stoga mnogo puta nismo ništa više od velike djece koja sada slijede upute svojih nadređenih ili partnera i slično. Što se više osjećamo loše zbog toga, više se žalimo da je život težak. Međutim, ova davno uspostavljena „priča o uspjehu“ i dalje ide dobro jer ljudi nisu spremni postaviti se, postaviti granice i dovoljno cijeniti sebe. Dok ne vjerujemo sebi, ne možemo vjerovati životu. Sve dok ne vjerujemo sebi, svojim izborima i svojim odlukama, drugi će nas moći osvajati. Stoga je postavljanje granica nužan prvi korak. Međutim, jedino što nas pokreće u životu je bol. Bol dolazi kao drama i tada postoji lijek. Zato je pregorijevanje, ako na to gledamo drugačije, također skriveni dar.

NACIONAL: U svom savjetu „Nemojmo se previše truditi oko svoje ostavštine, ne putujmo s previše prtljage, nemojmo se predati nepotrebnoj patnji. Smisao života nije u tome što ostavljaš iza sebe, nego u tome što život ostavlja u tebi“, dotičete se stanja svijesti većine ljudi. Kako ga prevladati?

Naši postupci vođeni su i usmjereni prema našim očekivanjima, koja ako ih pobliže pogledamo, i nisu naša. Mi smo vrlo zahtjevni prema sebi i naš „interni popis za kupovinu“ želja i zahtjeva prema sebi je beskrajan. Moramo biti uspješni, bogati, popularni, atraktivni. Stoga oponašamo uspjeh drugih, oponašamo svoje uzore koji na krilima medija i društvenih mreža slave sve što želimo i trebamo postati. Neki tako stavljaju na imitirani „popis za kupovinu“ zanimanja koja su im roditelji odabrali ili tražili, dok drugi opet žive životom koji im diktiraju njihovi partneri. Tako vidimo da živimo u skladu s očekivanjima drugih, što je samo recept za nesretan život. Ako želimo živjeti sretan i ispunjen život, moramo otkriti svoju jedinstvenost i realizirati svoj talent u skladu sa svojim vrijednostima. Poslani smo u svijet s vlastitom svrhom, koju si moramo dopustiti.

Naši postupci su vođeni i usmjereni prema našim očekivanjima, koja, ako ih pobliže pogledamo, nisu naša. Mi smo vrlo zahtjevni prema sebi i naš “interni popis za kupovinu” želja i zahtjeva prema sebi je beskrajan. Moramo biti uspješni, bogati, popularni, atraktivni. Stoga oponašamo uspjeh drugih, oponašamo naše uzore koji na krilima medija i društvenih medija slave izgledaju sve što želimo i trebamo postati. Neki tako stavljaju na imitirani „popis za kupovinu“ zanimanja koja su im roditelji odabrali ili tražili, dok drugi opet žive životom koji im diraju njihovi partneri. Tako vidimo da živimo u skladu s očekivanjima drugih, što je samo recept za nesretan život. Ako želimo živjeti sretan i ispunjen život, moramo otkriti svoju jedinstvenost i realizirati svoj talent u skladu s našim vrijednostima. Poslani smo u svijet s vlastitom svrhom, koju si moramo dopustiti.