Alfa Romeo 147, nasljednik modela 145, na tržište je stigao s jakim vjetrom u leđa, titulom “Europskog automobila 2001. godine”

Alfa Romeo 147 je startao dobro, početna kvaliteta nije bila loša, ali prve su serije imale dosta “dječjih bolesti”. Problema je bilo s propusnim hladnjakom i rashladnim crijevima, propuštanjem brtvila glave motora, upravljačkom elektronikom, otkazivanjem automatskog i ručnog mjenjača te otpuštanjem crijeva turbopunjača.

Alfa Romeo 147, kompakt, kojeg je 2010. zamijenio pola broja veća Giulietta, ipak se zadržao u prosjeku klase. S godinama se kvaliteta počela poboljšavati, a serije od 2004., kad je napravljen redizajn, pogotovo u prednjoj maski, postale su vrlo dobre. U osnovi je mehanika Alfa Romeo solidne kvalitete (to je probrana izvedba mehanike Fiat), s bitnom iznimkom – sustavom za podešavanje faze ventila (usisnih). Taj hidraulički sklop je “Ahilova peta” benzinskih motora Twin Spark.

Osjetljiv je i zupčasti remen, kojeg je, s napinjačem i vodilicom, preporučljivo izmijeniti odmah nakon kupnje rabljenog modela. Premda mnogi ne vjeruju talijanskoj limariji, Alfa Romeo 147 se pokazao postojanim i izdržljivim te je hrđa rijetkost i na modelima iz prvih godina proizvodnje. Kod prvih je serija lambda sonda odlazila nakon 50.000 do 60.000 km, a problema je bilo i s MAP senzorom (davačem tlaka usisnog zraka).

Benzinci su nezgodni jer imaju dvije svjećice po cilindru (Twin Spark), jednu normalnu i jednu manju, a komplet od osam NGK svjećica stoji 150 eura. Turbodizelaš 1.9 JTD, koji je u prvoj seriji imao 105 KS, najmanje je jednako dobar kao Volkswagenov 1.9 TDI. Neki kažu i bolji.

Elektronika je osjetljivija od mehanike, a najviše smeta često pregaranje žarulja (boljka većine talijanskih auta), zbog previsokog napona instalacije. Od kraja 2002. pouzdanost se počela drastično poboljšavati te se Alfa Romeo 147 svrstao među solidnije i pouzdanije primjerke Golf-klase.

Dakle, ako se kupi noviji model, u boljem stanju, probleme ne treba očekivati. Najosjetljiviji sklop ugrađen u Alfa Romeo 147 su prednje vilice. Najprije stradaju selen blokovi (gumeni oslonci), što se prepoznaje po škriputanju u podvozju, a potom se počinju osjećati vibracije i lupanja. To je znak da su kuglasti zglobovi dobili zračnost (“luft”) te da ih treba mijenjati.

Ako se prednji ovjes želi stručno popraviti, treba zamijeniti gornje i donje vilice (ramena) na obje strane (dakle u kompletu) te popravak stoji oko 400 eura. Tada je preporučljivo provjeriti i prednje amortizere, ležajeve i diskove. Problema može biti i sa stražnjim ovjesom, pogotovo sa selen blokovima.

Treba biti oprezan, jer modele Alfa Romeo u pravilu voze osobe sklone jurnjavi te treba temeljito pregledati motor i podvozje, a i limariju (pretrpljeni sudar?). Kod modela Alfa Romeo česte su sportske dorade, pogotovo spušteno podvozje, otvoreni ispuh i sportske gume. To nije dobra preporuka za kupnju, jer ukazuje na oštru vožnju, koja oštećuje vitalne dijelove podvozja i ubrzano troši motor i prijenos.

Često savjetujem da se, kod starijih rabljenih auta, prije izabere benzinski model, nego dizelski. Alfa Romeo je iznimka od pravila, jer benzince vlasnici češće “cijede”, a dizelaši su solidniji i izdržljiviji. Ne treba zanemariti da je 1.9 JTD sa 105 KS, ugrađen 1997. u Alfa Romeo 156 (bio je to jedan od argumenata za titulu Europskog automobila 1998. godine), bio prvi turbodizelaš u povijesti s direktnim ubrizgavanjem po sustavu ‘common-rail’.

Kod modela proizvedenih od 2004. možete izabrati osnovnu verziju sa 120 KS ili snažniju sa 150. Slabija je isplativija, ima jedno bregasto vratilo i osam ventila, što je bolje nego dva bregasta vratila (DOHC) i 16 ventila, u snažnijoj verziji.

Manje dijelova znači manje potencijalnih mjesta kvara, a to, uz manju snagu, znači veću pouzdanost i trajnost. Time je i održavanje jeftinije. Kod tog je dizelaša jedini veći problem zamašnjak podijeljenih masa, ali on u pravilu strada ako se često vozi u ritmu ‘stani-kreni’.

Problemi s brizgaljkama i visokotlačnom pumpom, kod starijih primjeraka, bili su uglavnom posljedica lošeg goriva (srećom to je prošlost). A dizelaš 1.9 JTD je u klasi kompaktnih dizelaša zasigurno među boljima. Naime, glavna mana svih modela Alfa Romea je što, zbog nagriženog ugleda talijanske autoindustrije, brzo gube na vrijednosti (često zbog predrasuda).

Kod modela Alfa Romeo podjednako je važno što kupujete i od koga kupujete. Dakle, najprije se morate uvjeriti da je boja izvorna, odnosno da auto nije pretrpio sudar. Potom, podjednako kod benzinaca i dizelaša, provjerite ima li čudnih zvukova pod haubom.

Kod benzinca se klopotanje javlja prilikom dodavanja gasa, zbog varijatora faze, a kod dizelaša kod šaltanja, zbog pucanja oprugica na zamašnjaku podijeljene mase (nažalost to se ne može popraviti i treba kupiti novi zamašnjak u kompletu). Cijene se kreću, ovisno o motorizaciji, stanju i godištu. od 15.000 kn do 45.000 kn.

Motor treba u leru raditi mirno te ravnomjerno povećavati okretaje, a ne smije upadljivije dimiti. Potom treba provjeriti hvata li spojka bez trzaja te ima li “lufta” u prednjem ovjesu. To se najbolje može vidjeti prelaskom ulegnutog šahta ili ležećeg policajca.

Budite oprezni ako je motor svježe opran, jer time vlasnik možda skriva da pušta ulje, što je čest slučaj kod starijih benzinaca koji su voženi oštro i loše održavani.