Alenka Bošnjak, voditeljica zagrebačkog Lovačkog muzeja, otkriva kada će digitalizirati zbirku te uvesti virtualnu šetnju i dodatne digitalne materijale koje će posjetitelji moći koristiti tijekom obilaska

Josip Broz Tito na mnogo je načina provodio svoje slobodno vrijeme. Jedna od njemu dražih zanimacija, za razbijanje dnevne monotonije vođenja Jugoslavije, bila je lov. Tako se prilikom lova upoznao i sprijateljio s medvjedom, ali to je prijateljstvo ubrzo propalo nakon što ga je Tito ustrijelio. Od tada je taj medvjed trajno među nama u prepariranom obliku, izložen u Lovačkom muzeju Hrvatskog lovačkog saveza u Nazorovoj 63 na Tuškancu.

Postoje brojne druge zanimljivosti koje se mogu pronaći među tih 2000 eksponata, 800 metara kvadratnih i dva kata – slonova noga, žirafina glava, navodna puška Winstona Churchilla… Muzej je 1922. započeo kao izložba sastavljena od vrhunca tadašnjih eminentnih stručnjaka, koja je bila iznimno popularna i dovodila u svoj prostor sve uzraste, a muzej kao ustanova potom je bio osnovan 1955. te od tada etički sakuplja građu koja ga danas krasi; preparati su prije bili bolesne životnije ili donacije drugih lovaca i njihovih obitelji u prepariranom stanju. Sve te zanimljivosti samo služe tome da se ljudi privuku glavnom cilju edukacije građana, pogotovo mladeži, o bioraznolikosti divljih područja Hrvatske. Tako je muzej podijeljen na 11 postava koji prate osnovnoškolski obrazovni kurikulum. Često škole i vrtići dovode djecu da pogledaju, ali i opipaju, kakva je zapravo srna ili sova i gdje one žive. Može se vidjeti i proces razvoja jelenskog roga, kao i razne njegove deformacije. Sve su to tijekom zadnjih godinu dana doveli u red voditeljica muzeja Alenka Bošnjak i njezin asistent, no to je tek početak.

„Danas se teži prema tome da muzej bude interaktivan. Muzeji su uvijek do sada slovili kao nešto dosadno, tako da smo kroz otvorenu izložbu pokušali za djecu to podići na novu razinu. Životinjama se može prići i dotaknuti ih. Još ih dodatno potičemo kroz radionice, a dijelovi postave koji služe kao okoliš staništa nisu plastični, već prirodni. Naravno, za starije uzraste isto prilagodimo obilazak. Tako nam često dođu ljudi iz rehabilitacijskih centara ili grupa slabovidnih osoba. Tako sam jedanput jednom slijepom čovjeku donijela rodu, on ju je opipao, pitao me je li prirodno da ona stoji na jednoj nozi i izjavio „Znači, to je Klepetan!“. Zapravo sam malo prije potresa došla s novim timom u muzej. Mnogo toga nas je usporilo. Nešto smo uspjeli uredili, ali sada ovo ljeto, preciznije poslije sezone, namjeravamo urediti naš muzej onako kako ne postoji nigdje u Hrvatskoj ili u Europi. Uvest ćemo digitalizaciju zbirke, virtualnu šetnju, dodatne digitalne materijale, poput glasanja životinja, koje će posjetioci moći koristiti tijekom obilaska te sve to ujediniti na internetu. Ne isključujemo ni mogućnost korištenja virtualne stvarnosti kako bi se posjetioci bolje uživjeli u staništa Hrvatske. No nećemo za sada još otkriti sve… Želimo stvoriti ponudu koja će biti zanimljiva svakom građaninu“, rekla je za Zagreb News Alenka Bošnjak.