U narednih mjesec dana, od 20. srpnja do 20. kolovoza, u Australiji i Novom Zelandu održat će se deveto Svjetsko nogometno prvenstvo za žene u organizaciji FIFA-e, a jedna od najvećih priča tog turnira svakako je plasman reprezentacije Filipina na to natjecanje. Naime, nakon što na jedanaesterce u četvrtfinalnom ogledu Azijskog kupa pobijedile Tajvan, reprezentativke Filipina postale su prva momčad te zemlje koja se uspjela kvalificirati na nogometno prvenstvo bez obzira na dobnu ili spolnu skupinu. Nikada prije u povijesti nogometnih natjecanja Filipini nisu imali svog predstavnika, ali to će se ovog ljeta konačno promijeniti. Za taj senzacionalni uspjeh jedan od najzaslužnijih je nogometni trener i izbornik Alen Stajčić s kojim smo povodom nadolazećeg prvenstva ekskluzivno razgovarali za Tempo.

Alen Stajčić bio je osrednji nogometaš u australskoj ligi, da bi se kasnije profilirao kao vrlo kvalitetan trener i muških i ženskih timova. FOTO: AP Photo/Jessica Hill/GuliverImages

Azijski kup tradicionalno je FIFA-ino natjecanje čiji sustav funkcionira i kao dodatne kvalifikacije za žensko svjetsko prvenstvo – svaka reprezentacija koja se uspije plasirati u polufinale Azijskog kupa automatski se kvalificira na SP. Filipini su tako uspjeli ostvariti povijesni uspjeh do kojeg ih je doveo Australac čije je podrijetlo s ovih prostora. “Premda se na internetu mogu pročitati razne stvari, nemam dvojno državljanstvo. Ja sam Australac i imam samo australsko državljanstvo. Moja majka rođena je u malom selu pokraj Pule, a otac je iz Gradiške, iz Bosne i Hercegovine. On je srednju školu pohađao u Beogradu. Njih dvoje upoznali su se u Puli, oženili te 1968. došli u Australiju u potrazi za poslom. Ja sam rođen u Sydneyju”, rekao nam je Stajčić na početku razgovora. Kada mu je ponuđeno izborničko mjesto ženske nogometne reprezentacije Filipina to je zapravo trebao biti ugovor u trajanju od svega deset tjedana. Usred karantene u Sydneyju nazvao ga je Jim Fraser, bivši australski vratar, te ga upitao je li zainteresiran za vođenje priprema za nadolazeći Azijski kup koje bi se odradile u trening-kampu u Irvineu u Kaliforniji i koje bi trajale tri mjeseca. Ovaj 49-godišnji Australac karijeru je započeo kao vezni igrač, a pitali smo ga i što ga je potaknulo da se započne baviti nogometom koji u njegovoj rodnoj državi nije među najpopularnijim sportovima: “Moj otac očito dolazi iz dijela svijeta gdje je nogomet velika stvar. Obožavao je taj sport te je praktički i mene i cijelu našu obitelj ‘zarazio’ tom igrom. On je uistinu imao iznimno veliki utjecaj u mom životu”.

Polufinalni susret Azijskog kupa koji su Filipinke izgubile od Južne Koreje rezultatom 0:2 gledalo je u toj zemlji preko 300 tisuća ljudi, čime je oboren rekord gledanosti. FOTO: AP Photo/Rajanish Kakade/GuliverImages

Stajčić se do prihvaćanja posla na Filipinima nije micao sa svog rodnog kontinenta gdje je od 2008. do 2014. godine trenirao ženski nogometni klub Sydney FC, a u idućih pet godina nalazio se na izborničkoj klupi ženske australske reprezentacije. No, taj je angažman završio poprilično skandalozno. Unatoč činjenici što se Australija kvalificirala na Svjetsko prvenstvo 2019. godine upravo pod Stajčićevim izborničkim mandatom, tamošnji nogometni savez mu je odlučio uručiti otkaz i to bez detaljnog objašnjenja zbog čega to čini. Naime, u jednom je trenutku Savez proveo ispitivanje unutar reprezentacije koje je uključivalo i igračice i trenersko osoblje te je došao do zaključka da Stajčić stvara toksičnu atmosferu. Jedinu informaciju u to vrijeme koja je dospjela u javnost obznanila je Heather Reid, jedna od članica upravnog odbora Australskog nogometnog saveza, koja je kratko prokomentirala da bi ljudi “ostali šokirani” kada bi znali prave razloge otpuštanja. Osim te izjave, Heather Reid je nekolicini novinara slala poruke u kojima blati Stajčića bez da je ikada detaljno objasnila o čemu se točno radi. Nedugo potom, Stajčić je odlučio tužiti Savez ne samo zbog otkaza, već i zbog potpune tajnovitosti oko njihovih razloga za otpuštanje, a već u svibnju 2019. godine ostvarena je šesteroznamenkasta nagodba u kojoj su se u obzir uzeli potencijalni bonusi sa Svjetskog prvenstva i odšteta za narušenu reputaciju. Nakon ostvarene nagodbe, Heather Reid se ispričala za “štetu, stres i bol koji su naneseni Alenu Stajčiću kao profesionalnom nogometnom treneru”. Zanimljivo je da se do danas nisu saznali pravi razlozi otpuštanja. Na naš upit u vezi eventualnog povratka u australsku žensku reprezentaciju, Stajčić samo kratko odgovara: “Ne razmišljam o tome. Fokusiran sam isključivo na posao koji trenutno obavljam na Filipinima i ne zanimaju me druge momčadi ili države u ovom trenutku”.

‘Moj otac očito dolazi iz dijela svijeta gdje je nogomet velika stvar. Obožavao je taj sport te je i mene i cijelu našu obitelj ‘zarazio’ tom igrom’

Iduće dvije godine Stajčić provodi na klupi Central Coast Minersa, muškog nogometnog kluba koji se natječe u australskoj prvoj ligi s kojim u sezoni 2020./21. osvaja treće mjesto – najveći uspjeh tog kluba u posljednjih sedam godina. Budući da je do tog trenutka trenirao isključivo ženske ekipe, zanimalo nas je postoji li razlika između vođenja muških i ženskih ekipnih momčadi: “Bez obzira na to trenirao muškarce, žene, dječake ili djevojčice, uvijek sam se držao svojih principa koji uključuju pomaganje svakom pojedincu da postane najboljim igračem što može. Svi igrači i igračice žele igrati i žele napredovati bez obzira na njihovu dob ili spol”, samopouzdano nam odgovara Stajčić. U ljeto 2021. najavljuje svoj odlazak iz kluba, da bi u listopadu iste godine postao izbornikom Filipina. Nakon što je 2022. godinu započeo već opisanim fantastičnim uspjehom, prošlog je ljeta Stajčić sa svojim Filipinkama uspio prvi put u povijesti te reprezentacije osvojiti i trofej. Riječ je o tradicionalnom regionalnom turniru koji obuhvaća zemlje jugoistočne Azije i Australije koji od 2004. godine organizira Azijski nogometni savez. Filipini nikad nisu ostvarili značajniji rezultat u tom natjecanju, a prošle godine su ga kao domaćini osvojili. Naravno da je sve to gotovo neusporedivo s rezultatima koje ostvaruju neke druge kudikamo uspješnije ženske reprezentacije, ponajprije SAD ili Njemačka, ali kada se uzme u obzir to da Filipini ni izbliza nisu nekakva sportska velesila te da nogomet u toj državi uopće nije popularan sport kao što su to košarka, bejzbol ili bilijar, mora se odati priznanje Stajčiću na njegovoj ustrajnosti i očito popriličnim trenerskim vještinama.

Polufinalni susret Azijskog kupa koji su Filipinke izgubile od Južne Koreje rezultatom 0:2 gledalo je u toj zemlji preko 300 tisuća ljudi, što je do tada bilo nezabilježeno zanimanje za neku utakmicu ženske nogometne reprezentacije. Kada je Alen Stajčić stigao na izborničko mjesto, ženska reprezentacija Filipina nalazila se na 68. mjestu FIFA-ine rang ljestvice i nikada nije putovala u Europu. Danas se nalazi na 46. mjestu, najvišem u svojoj dosadašnjoj povijesti, a nedavno su ostvarili i svoje prve pobjede protiv neke europske reprezentacije – oba puta protiv Bosne i Hercegovine. Nedugo nakon što je ostvario povijesni uspjeh s Filipinima, Stajčić je dobio nove ponude za trenersko mjesto u Australiji, ali i u Europi, no sve ih je odbio. Upitali smo ga zašto: “Sve sam te dobivene ponude odbio zbog toga što sam na Filipinima želio završiti započeti posao. Volim tamošnje ljude, volim igračice, volim trenersko i reprezentativno osoblje. U današnje vrijeme vidjeti takvu zahvalnost i poniznost jedne momčadi znači još više, pogotovo kad ostvarujete uspjehe”.

Sarina Bolden je 26-godišnjakinja koja je postigla pobjedonosni jedanaesterac u utakmici protiv Tajvana kojim su se Filipini plasirali na Svjetsko prvenstvo. FOTO: IMAGO/Buzzi/GuliverImages

Filipini su bivša američka kolonija, a mnogo igračica koje trenutno igraju za reprezentaciju rođeno je upravo na teritoriju SAD-a. Dolaskom u reprezentaciju, Stajčić je odlučio pronaći što više igračica rođenih izvan Filipina, ali filipinskog podrijetla, koje bi bile zainteresirane zaigrati za nacionalnu vrstu te je uspio okupiti kompaktnu ekipu na terenu i izvan njega i stvoriti pobjednički mentalitet koji je, u konačnici, najvažnija stavka svakog uspjeha u ekipnom sportu: “Da, mnogo igračica koje igraju u našoj momčadi dolaze iz filipinske dijaspore. Njihov slučaj može se usporediti s Josipom Šimunićem i mnogim drugima koji osjećaju ponos igranja za državu iz koje dolaze njihovi roditelji. Naša momčad je ujedinjena i ponosna na svoj kolektivni identitet i nasljeđe”, rekao nam je Stajčić. Što se, pak, nadolazećeg Svjetskog prvenstva tiče, Stajčić, čini se, stoji s obje noge čvrsto na zemlji: “Na turniru je sve moguće, a Hrvatska je najbolji primjer toga. Nećemo postaviti nikakve granice što se tiče naših ciljeva, ali svjesni smo da ni u jednoj utakmici koju ćemo odigrati nećemo biti favoriti”. Tri igračice koje će stvarati najviše problema protivničkim ekipama su Sarina Bolden, 26-godišnjakinja koja je postigla pobjedonosni jedanaesterac u utakmici protiv Tajvana kojim su se Filipini plasirali na Svjetsko prvenstvo; zatim Katrina Guillou, 29-godišnja ofenzivna igračica sredine terena koja igra u Švedskoj, čija je majka Filipinka, a koja je rođena u Washingtonu; te Quinley Quezada, 26-godišnja napadačica rođena u Kaliforniji koja trenutno igra za ženski nogometni klub Crvena zvezda iz Beograda, čija je majka također Filipinka. Pored činjenice da je izbornik seniorske reprezentacije, nedavno su Stajčić i njegovo trenersko osoblje također postavljeni i da nadgledaju mlađe uzraste, pogotovo one U-17 i U-20 kako bi uvidjeli potencijal koji se krije u mladim igračicama koje će možda jednoga dana zaigrati za seniorsku vrstu. Filipini će na nadolazećem Svjetskom prvenstvu igrati u skupini protiv domaćina Novog Zelanda, Norveške i Švicarske, a primarni će im cilj biti prolazak skupine.