Nacional je proteklog vikenda razotkrio golem javnozdravstveni skandal: zdravstvene vlasti stvorile su, a sada ignoriraju i zaobilaze gorući problem potencijalne zarazne bombe infektivnog otpada koji se odlaže na parkiralište za djelatnike Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu. Nacionalov fotoreporter Saša Zinaja snimio je proteklog tjedna stotine plastičnih žutih kutija s infektivnim otpadom koje su, bez ikakve zaštite i čuvanja, složene na parkiralištu za djelatnike Klinike. Riječ je o stotinama, ako ne i tisućama žutih kutija s infektivnim otpadom složenima tik uz parkirališna mjesta na kojima svoje automobile ostavljaju zaposlenici Klinike. Neke su se kutije prevrnule, vjerojatno od vjetra, a neke su, čini se, i namjerno složene na bok kako bi ih više stalo. Od tog su mjesta, kako se vidi na Nacionalovim fotografijama, prve zgrade udaljene tek stotinjak metara. Zabrinuti djelatnici Klinike koji su Nacional upozorili na taj posve nepropisan način odlaganja infektivnog otpada uznemireno su kazali kako su na tom mjestu viđeni štakori te da su čak pronađene i lešine tih glodavaca.

Izvor Nacionala, jedan od liječnika zaposlen na Klinici, tvrdi: ‘’Događalo se da zaposlenici bolnice imaju problema sa svojim automobilima jer im divlje životinje pregrizu kablove na automobilima pa djelatnici nema nikakve dvojbe – odloženi otpad s covid-odjela, ali i s drugih odjela gdje leže bolesnici od teških zaraznih bolesti – privlači štakore i ostale glodavce. A kolika je javnozdravstvena opasnost da glodavci i štakori obilaze medicinski otpad ne treba posebno objašnjavati.’’

Nastojeći doznati detalje o tom otpadu, kao i načine na koje zdravstvene vlasti kane riješiti taj očito golemi problem, Nacional je proteklog vikenda kontaktirao niz odgovornih tijela i osoba u zdravstvenom i javnozdravstvenom sustavu. Pokazalo se da institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu, nesposobne da pruže jasan odgovor čak ni na pitanje što je točno u tim kutijama, a kamoli da odgovore na pitanje kako će se i kada taj otpad zbrinuti sukladno propisima.

Nacional je u subotu najprije uputio e-mail ravnateljstvu Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, želeći dobiti odgovore na pitanja o tome kakav je otpad u kutijama te je li točno da je riječ o visokozaraznom otpadu s covid-odjela. Zanimalo nas je i je li točno da se na tom mjestu skupljaju štakori, kao i točna specifikacija koliko je otpada u svakoj kutiji, koliko je kutija te koliko je ukupno otpada odloženo na parking koji nitko ne čuva, neposredno uz mjesta na kojima parkiraju djelatnici bolnice. Zanimalo nas je i otkad se kutije s infektivnim otpadom slažu na tom mjestu te koliko će ondje stajati. Pitali smo i je li to mjesto sigurno, je li opasno za građanstvo. Važno je, naime, napomenuti kako taj parking nitko ne čuva i svatko može, kao što je uspio u fotoreporter Nacionala, doći do tog mjesta te, ako kakvim nesretnim slučajem ima zle namjere, može s tim kutijama učiniti što god mu drago. Zato smo ravnateljstvo Klinike pitali zašto se otpad ne odlaže na primjerenijem mjestu i je li takav način odlaganja zamišljen kao trajan ili privremen. Pitali smo i postoji li mjesto za trajno i sigurno zbrinjavanje infektivnog otpada iz Klinike i gdje je te, ako ne postoji, zašto je tako.

Iz ravnateljstva Klinike ubrzo smo dobili odgovor kako “svi upiti medija moraju prvo biti upućeni Stožeru na e-mail”. Zato smo ista ta pitanja proslijedili na e-mail Stožera za civilnu zaštitu koji nije odgovorio ni na jedan naš upit. U međuvremenu smo pitanja poslali i Ministarstvu zdravstva, od kojeg smo željeli doznati je li obaviješteno da se otpad odlaže na tom mjestu te je li to mjesto sigurno i postoji li opasnost za građane. Zanimalo nas je i ima li Ministarstvo zdravstva informaciju o kakvom je otpadu riječ te kako komentiraju činjenicu da se bolnički otpad slaže na otvorenom.

Ministarstvo zdravstva pitali smo i postoji li mjesto za trajno i sigurno zbrinjavanje infektivnog otpada iz Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i gdje je te, ako ne postoji, zašto. Ista smo pitanja poslali i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) koji nam nije odgovorio. Ministarstvo zdravstva nam je odgovorilo brzo, ali jednom rečenicom: zahvalom na pitanjima i uputom da ih pošaljemo ravnateljstvu Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Dakle, istoj instituciji koja nas je, otprilike u isto vrijeme, uputila da “svi upiti medija moraju prvo biti upućeni Stožeru na e-mail”.

U subotu u rano poslijepodne pokušali smo kontaktirati i ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević Alemku Markotić koja nije odgovorila na naš telefonski poziv. Nije odgovorila ni na našu poruku SMS-a, u kojoj smo je zamolili za komentar činjenice da smo “na parkingu Klinike snimili mnogo složenih žutih kutija s bolničkim otpadom” koje “izgledaju kao nezaštićene i neosigurane”, a nije odgovorila ni na naš telefonski poziv.

Na isti smo način poslali SMS i ravnatelju HZJZ-a Krunoslavu Capaku koji nam je odgovorio tek dan kasnije, u nedjelju, kada smo ga nazvali na telefon, porukom SMS-a u kojoj je postavio pitanje: “Zbog čega mislite da bi ravnatelj HZJZ-a trebao to komentirati?”.

Nakon što smo odgovorili protupitanjem “Nije li to i potencijalno ozbiljan javnozdravstveni problem?”, Capak je u sljedećem SMS-u odgovorio ovako: “Potencijalno jest, no to bi trebalo vidjeti i ocijeniti, ja se kao ravnatelj time ne bavim, tu vam neki epidemiolog gradskog zavoda koji je 20 metara dalje od Klinike može više pomoći. Ne bih komentirao nešto što ne mogu ocijeniti jer se komentar može pogrešno protumačiti, što i sami jako dobro znate.”

U subotu poslijepodne, nakon što smo pitanja za ravnateljstvo Klinike proslijedili Stožeru civilne zaštite, ipak smo dobili odgovor od ravnateljstva. Odgovor glasi: “Kao što je više puta komunicirano putem medija, uslijed kriznog stanja uzrokovanog pandemijom došlo je do nedostatka kapaciteta za odvoz i zbrinjavanje izvanredno povećanog volumena otpada, ne samo u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, nego i u ostalim zdravstvenim ustanovama. U Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević je problematika odvoza nagomilanog otpada u postupku rješavanja, a u međuvremenu sav nastali infektivni otpad zbrinjava se u za to predviđene specijalizirane spremnike (‘žute kante’), u skladu s važećim propisima.”

Ali to nije točno. Otpad nije “zbrinut u skladu s važećim propisima”. Evo kako je važeći Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom sažela tvrtka Recolo, ovlašteni sakupljač tog otpada koja ga već 25 godina zbrinjava za više od tristo klijenata:

“Zarazni medicinski otpad (infektivni otpad)mora se skladištiti na mjestu nastanka u zaključano, natkriveno, privremeno skladište u koje je onemogućen dotok oborinskih voda na otpad, odvojeno od osnovne djelatnosti”. Prostor za skladištenje medicinskog otpada mora “imati nepropusne i otporne podne površine koje se lako čiste i dezinficiraju”; mora biti “opremljen vodom i kanalizacijom” te biti “zaključan kako bi se onemogućio pristup neovlaštenim osobama”. Mora također biti “nedostupan životinjama, osobito glodavcima, pticama i kukcima”. Također, “skladištenje zaraznog medicinskog otpada smije trajati najdulje 15 dana na temperaturi do +8 °C, a na temperaturi od +8 °C do +15 °C najdulje osam dana”. Ništa od toga nije osigurano na parkiralištu Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević; dapače, sve je obrnuto od toga: otpad nije u zatvorenom; nije u natkrivenom; nije u zaključanom; nije zaštićen od oborinskih voda; nije onemogućen pristup neovlaštenim osobama, niti je onemogućen životinjama, a naročito ne glodavcima, pticama i kukcima. Pritom nije na odmet podsjetiti na definiciju zaraznog medicinskog otpada, iz koje postaje jasno kako je sadržaj žutih kutija na parkingu bolnice, neovisno o tome što iz Klinike nisu objasnili što je točno u njima, gotovo sigurno upravo zarazni medicinski otpad: to je “otpad koji sadržava patogene mikroorganizme koji zbog svojeg tipa i/ili koncentracije mogu ugroziti zdravlje ljudi i/ili životinja. Infektivni otpad nastaje prilikom pružanja različitih usluga kod kojih se dolazi u kontakt s krvlju i/ili izlučevinama ljudi i/ili životinja”.

Odlaganje žutih kutija na parkingu Klinike za Nacional je komentirao Zvonimir Šostar, ravnatelj zagrebačkog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ) dr. Andrija Štampar. Kazao nam je kako te kutije nije vidio i ne zna što je u njima, ali svjestan je kako je u vrijeme pandemije povećan problem odlaganja potencijalno zaraznog otpada.

“U svakom slučaju, taj otpad treba zbrinuti na adekvatan način jer za to postoje pravilnici, a i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti”, kazao je Šostar za Nacional. On kaže kako NZJZ ima ugovor s tvrtkom Gajeta koja je prošla na natječaju i koja zbrinjava potencijalno zarazni otpad iz NZJZ-a. “To nije jeftino. Mislim da za zbrinjavanje plaćamo i više od četiristo tisuća kuna godišnje, a sada, u vrijeme pandemije, vjerojatno i više. Ali to jednostavno morate napraviti jer je bolnički otpad potencijalni izvor zaraze”, kazao je Šostar za Nacional.

Razgovarali smo i s vlasnikom jedne od ovlaštenih hrvatskih tvrtki za zbrinjavanje medicinskog otpada koji nas je upozorio kako problem s otpadom iz zdravstvenih ustanova sve više počinje podsjećati na dugove zdravstvenog sustava dobavljačima lijekova. “Kad se nakupi nekoliko milijardi kuna duga, onda netko reagira i odriješi kesu. Dotad, tvrtke koje zbrinjavanju medicinski otpad odvozeći ga u Austriju i plaćajući ondje za njegovo spaljivanje, gomilaju dugove u Hrvatskoj, pa kad više ne mogu plaćati obveze Austrijancima, prestaju odvoziti otpad iz hrvatskih bolnica. U tome vam je ključni problem”, opisao je sugovornik Nacionala, dodajući kako su ozbiljni problemi počeli nakon što je, u kolovozu 2002., u Zagrebu izgorjela spalionica opasnog otpada Puto. To, međutim, nisu svi problemi složenog sustava zbrinjavanja opasnog otpada u Hrvatskoj koji je opterećen birokratskim preprekama i nepovjerenjem lokalnih zajednica prema izgradnji spalionica i odlagališta otpada. Tako nije isključeno da je nepropisno odloženi zarazni otpad na parkiralištu Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević samo još jedna posljedica sve veće besparice u zdravstvenom sustavu i dugogodišnjeg nereda u strukturi zbrinjavanja opasnog i medicinskog otpada u Hrvatskoj. Ali ako i jest tako, sve to nisu opravdanja za nedopustiv javnozdravstveni nemar odgovornih u zagrebačkoj Klinici. Taj nemar pokazuje se kao problem još i više kada se ima na umu moraliziranje kojim čelnici Stožera civilne zaštite, uključujući i ravnateljicu Klinike Alemku Markotić, na građane običavaju prebacivati odgovornost za širenje zaraze koronavirusom. Ali što Alemka Markotić može reći sada, kada je očito da uprava Klinike nije u stanju učiniti ništa bolje nego kršiti zakone i propise, pa čak potencijalno i ugrožavati zdravlje Zagrepčana, odlažući kutije s opasnim medicinskim otpadom na mjesto na kojemu one nikako ne bi smjele biti?

Zabrinuti djelatnici Klinike koji su Nacional upozorili na nepropisan način odlaganja infektivnog otpada uznemireno su kazali kako su na tom mjestu viđeni štakori te da su čak pronađene i lešine tih glodavaca. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO