Pojavivši se prije četiri godine na europskoj političkoj pozornici kao veliki protivnik politike štednje, Aleksis Cipras, koji je u noći na četvrtak ponovno dobio povjerenje parlamenta, brzo se preobrazio u vjerodostojnog reformatora, odlučnog da ostavi trag u povijesti Balkana.

Nakon što je Grčku spasio od bankrota i proveo reforme koje su diktirali strani vjerovnici, najmlađi grčki premijer u 150 godina odlučno se upustio u rješavanje 27 godina starog spora sa Skopljem o imenu države, smatrajući da je riječ o “povijesnoj prilici” i riskirajući da za to plati cijenu u vlastitim političkim redovima.

Aleksis Cipras, bivši komunist, iskoristio je tu priliku prije godinu i pol, kada je umjesto nepopustljivog Nikole Gruevskog na vlast došao makedonski socijaldemokrat Zoran Zaev.

Vođenje pregovora u kriznim vremenima za 44-godišnjeg premijera bilo je uvijek tipično: njegov politički uspon bio je munjevit – kao bivši studentski vođa u dobi od 25 godina postao je glavni tajnik mladeži svoje ljevičarske stranke Sirize prije nego li je s 32 godine postao kandidat za gradonačelnika Atene, a zatim predsjednik stranke s 33 i zastupnik s 35.

Smatrajući da može uvjeriti vjerovnike da popuste dužničke okove, Ciprasu nije ipak dugo trebalo da iznervira Europu kada je 2015. došao na vlast.

Mladi premijer doveo je svoje europske kolege na rub očaja svojim “nekoherentnim” pregovaračkim taktikama koje se često smatralo “neodgovornima”.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i bivši francuski predsjednik Francois Hollande uvjerili su ga ubrzo da pristupi reformama kako bi spriječio da Grčka bude izbačena iz eurozone.

Europski povjerenik za gospodarska pitanja Pierre Moscovici priznao je da je revidirao svoje mišljenje o grčkom premijeru, otkrivši nakon početne zabrinutosti “inteligentnu i hrabru osobu” koja je postala “odgovoran” ljevičar.

Inženjer po struci, Cipras je rođen u predgrađu Atene 1974., na kraju diktature pukovnika koja je sedam godina progonila ljevicu. Unatoč snažnoj grčkoj konzervativnoj tradiciji, živi nevjenčano s partnericom i kolegicom po struci koju je upoznao u srednjoj školi i deklarirani je ateist. Jednom od njihovih dvojice sinova ime je Ernesto, u spomen na Che Guevaru, argentinskog revolucionara kojem se divi.

Jean-Luc Melenchon, njegov bivši francuski saveznik s radikalne ljevice, nije zbog toga ništa manje kritičan prema njegovoj vladavini, smatrajući da je Cipras “jedna od najjadnijih figura na europskoj političkoj sceni”.

Sjeverna Makedonija kao nasljeđe

Ali je Cipras zato imao potporu europskih čelnika u pitanju promjena imena Makedonije.

Njemačka kancelarka Angela Merkel kazala je da je “zahvalna na odlučnosti” grčkog premijera da se postigne sporazum između Skoplja i Atene kako bi se Makedoniju preimenovalo u Republiku Sjevernu Makedoniju, što je dogovor koji po njezinu mišljenju “koristi cijeloj Europi”.

No da bi to postigao, Cipras je naišao na žestok otpor, kako u parlamentu tako i u javnosti.

Za mnogo Grka, ime Makedonija pripada helenskom povijesno-kulturnom nasljeđu i povezano je s Aleksandrom Velikim. Mora prema tome biti rezervirano za istoimenu pokrajinu na sjeveru Grčke.

“Moja savjest nalaže mi da iskoristimo ovu povijesnu priliku, čak i ako ona ima političku cijenu”, rekao je Cipras tijekom burne rasprave pred glasanje o povjerenju koje je zatražio nakon što je ostavku podnio njegov saveznik, ministar obrane, Panos Kamenos.

Spor oko imena Makedonije posve je blokirao napredak Skoplja prema Europskoj uniji i NATO-u zbog grčkog veta.

Riskirajući da oslabi vladu i ostane bez mandata, koji teoretski završava na jesen, Cipras je priznao da želi da rješenje prijepora s Makedonijom bude njegovo “najljepše nasljeđe”. Čak ispred izlaska iz dužničke krize.

Makedonski parlament odobrio je prošli tjedan promjenu imena države. Sada je red na grčkom.