Goran Aleksić iz Udruge Franak komentirao je za Nacional stajalište Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu da korisnici konvertiranih kredita u švicarskim francima nemaju pravo na puno obeštećenje.

Drugostupanjska presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. lipnja 2023. šuplja je kao švicarski sir, a sutkinja izvjestiteljica Ivana Čačić očigledno niti razumije što to znači ništetnost od početka, niti razumije što to znači izuzeće ništetnih odredaba, niti razumije što to znači da unatoč konverziji potrošač mora dobiti puno obeštećenje. Počevši od same glavnice na dan konverzije, u toj se presudi utvrđuje kako je potrošač na dan konverzije imao glavnicu u švicarskim francima 121.253 CHF odnosno 848.407 kn, dok je konverzijom glavnica smanjena za 242.650 kn na iznos od 605.756 kn. Već prvom provjerom je li potrošač konverzijom obeštećen, valja vidjeti kolika je bila glavnica ako se primijeni početni tečaj, koji je iznosio 4,66 kn. Po tom početnom tečaju iznos preostale glavnice od 121.253 CHF iznosi ukupno 565.038 kn, a to je 50.000 kn manje od glavnice utvrđene konverzijom. Da bi dostigao taj iznos koji se računa po početnom tečaju, sve što je bilo potrebno jest da potrošač plati iznose anuiteta po početnom otplatnom planu, dok sve iznad toga mora dobiti sa zateznim kamatama natrag. Sutkinja tvrdi kako su iznosi preplate iskorišteni za namirenje nove glavnice, ali to nije točno. Naime, to bi imalo smisla samo da kasnije nije utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF.

Utvrđenjem te ništetnosti potrošač je dobio pravo na glavnicu po početnom otplatnom planu i na sve preplaćene iznose plus pripadajuće zatezne kamate. Konverzija je bila samo privremeno rješenje koje je pomoglo u nastavku otplate kredita, ali njome se nije izvršila puna restitucija. Osim toga, potrošaču je konverzijom priznata preplata u iznosu 16.197 kn, a samo na kamatama ta preplata iznosi 49.808 kn što sa zateznim kamatama dostiže danas oko 90.000 kuna. Osim toga, još potrošač ima pravo i na razliku tečaja koju je tužio drugom tužbom te na spomenutu razliku glavnica od 50.000 kuna plus zatezne kamate na sve te iznose. Zanimljivo je da je sutkinja Ivana Čačić, koja je tek ove godine imenovana sutkinjom ŽS u Varaždinu, odjednom bila izvjestiteljica u ovom predmetu koji se na ŽS-u u Varaždinu nalazi još od 11. veljače 2019. To me navodi da sumnjam na spregu sutkinje Čačić i drugih sudaca koji su odlučili „natjerati“ Vrhovni sud da upravo po tom konkretnom predmetu, koji sadrži samo preplaćenu kamatu, formira prošireno vijeće i da se donese odluka protiv prava potrošača pomoću jedne takve pravomoćne presude koja sadrži nedovoljna objašnjenja o pitanju konverzije i prava na obeštećenje.

Slično se dogodilo u oglednom postupku kada je postavljeno irelevantno pitanje, kao i u postupku C-474/20 na Sudu EU-a kada je izabran predmet koji je bio izrazito loše vođen od odvjetnika zastupnika potrošača. Ne mogu se oteti dojmu da netko plete mrežu, koja nije vidljiva javnosti, jer se pokušava relativno lošim predmetima riješiti pitanje konverzija u korist banaka. Osim toga, čujem od dobro upućenih odvjetnika da sutkinja Barać-Ručević -koja je 2020. napisala izvrstan priručnik za Pravosudnu akademiju u kojem daje apsolutno pravo potrošačima, kako na ništetnost ugovora tako i načelno na pravo na obeštećenje nakon konverzije, a sve na temelju presuda Suda EU-a – odjednom na predavanjima na Pravosudnoj akademiji zauzima potpuno suprotne stavove i sama sebi uskače u želudac konvertiranim promišljanjima o potrošačkim pravima koja tumači u korist banaka. Meni sve to jako smrdi na spletku, na umreženost sudaca koji potrošačima ne žele dobro, ali zato pokušavaju na svaki mogući način bankama sačuvati novac koji je de facto opljačkan od potrošača s konverzijama. O razlozima možemo samo pretpostavljati, ali korupcija je odmah na prvom mjestu, pa se javlja opravdana sumnja da bi tu mogao i DORH imati posla te se uključiti u istragu tih sumnjivih događanja.

Dobronić o kontroverznoj varaždinskoj presudi: ‘Nisu to trebali objaviti’