Aleksandar Trifunović osnivač je i glavni urednik portala Buka, 6yka.com, iz Banjaluke, jednog od najuglednijih i najčitanijih nezavisnih kritičkih portala u BIH. U četvrtak, 9. ožujka, Trifunović je s dvojicom kolega, banjalučkim novinarima Nikolom Moračom i Sinišom Vukelićem, pred uredom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika održao konferenciju za novinare na kojoj su izvijestili o napadu koji se dogodio noć ranije, a u kojemu su izgrebani automobili Trifunovićeve obitelji, Nikole Morače i portala Buka. Napad se dogodio nekoliko dana uoči parlamentarne rasprave o izmjenama kaznenog zakona RS kojim vlasti žele kriminalizirati i uvesti drakonske novčane kazne za klevetu, pa su novinari žestoko kritizirali i tu najavu Dodikove vlasti. Narodna skupština RS započela je raspravu o tom zakonu u četvrtak, 15. ožujka, i nastavit će je na dan izlaska ovog broja Nacionala, u utorak, 21. ožujka. Tim povodom Trifunović za Nacional govori o namjernom oštećenju automobila njegove obitelji, redakcije i kolege, te o atmosferi pritiska na novinare u RS i BiH koju kreira Milorad Dodik. U subotu, 18. ožujka navečer, u Banja Luci je napadnuto dvoje novinara i članovi koordinacijskog odbora “BH Povorke ponosa”. Troje ljudi je ozlijeđeno. Intervju s Aleksandrom Trifunovićem zato smo započeli pitanjem o tom napadu.

NACIONAL: Tridesetak maskiranih muškaraca u subotu je napalo mnogo manju skupinu LGBT aktivista i nekoliko novinara. Novinarka Vanja Stokić ozlijeđena je, a novinar Ajdin Kamber udaren je bocom u glavu. Kako komentirate napad?

Napali su ih huligani. Tri osobe završile su na Hitnoj. Povrijeđena je Vanja Stokić, drugarica i kolegica, žena koja je više nesretnih ljudi pomogla direktno, noseći im pomoć, nego što su nesretnici koji su je tukli vidjeli u životu. Sramota! Poslije napada je grupa novinara iz Banjaluke otpraćena do entitetske granice, gdje im je policija rekla da im ne mogu garantirati sigurnost. Napadnuta skupina trebala je govoriti u Banja Luci, na skupu o iskustvima Parade ponosa u Sarajevu, ali je skup otkazala policija RS. Dakle, sistem šalje poruku da nam ne može garantirati sigurnost. Predsjednik RS Milorad Dodik i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković su danima uoči događaja javno govorili protiv skupa i tvrdili da ga treba zabraniti. Trebam li naglasiti da su obojica nakon napada i nasilja rekli da za njega nisu odgovorni? Dodat ću, međutim, i to da se društvo ovoliko srozalo uz podršku i odobravanje većine. Sad se dogodilo šačici aktivista, a sutra će, ako zatreba, i svima nama..

NACIONAL: Kako su vaša djeca i obitelj reagirali na to što je vam je izgreban cijeli automobil?

Bio im je to svojevrstan šok. Prva je primijetila kći i pitala me: „Tata, zašto su baš naš auto ogrebali?“ To mi je pitanje neprestano u glavi. Pa kad je još shvatila da je oštećen i automobil redakcije Buke… Isprva sam pomislio da je neki problem s parkingom. Ali kad sam vidio koji su automobili točno oštećeni i koliki je razmjer oštećenja, shvatio sam da su u pitanju mržnja i obijest, a sve to bez ikakvog razloga. Kad mi je još moj prvi susjed, također novinar, Nikola Morača javio da je i njemu izgreban automobil i kad je provjerio i shvatio da su izgrebani samo naši automobili, sve je to bilo vrlo uznemirujuće. Kćeri su počele postavljati pitanja na koja ni danas nemam odgovor. Odmah sam poduzeo neke korake da povećam sigurnost, poput postavljanja sigurnosnih kamera i slično. Ali lagao bih kad bih tvrdio da nisam uznemiren.

Incident s izgrebanim automobilom novinara Aleksandra Trifunovića dogodio se uoči parlamentarne rasprave o izmjenama Kaznenog zakona RS-a. FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL

NACIONAL: Je li policija reagirala?

Jest, više nego profesionalno. Došlo je desetak policajaca. Blokirali su ulicu. Odmah su uzeli izjave, maksimalno korektno. Tražili su svjedoke, izuzeli snimke svih kamera u blizini. Odmah je počela istraga. Ljudi koji se u to razumiju kažu da nikad toliko policajaca nije bilo uključeno u akciju. To mi govori da je pritisak javnosti imao učinka. Novinarska zajednica odmah je reagirala. Preciznije, reagiralo je onih nekoliko redakcija koje još nisu pod kontrolom vlasti. Organizirali smo konferenciju za novinare, objavili što nam se dogodilo. Mislim da smo time sami proizveli brzu reakciju policije. Sve je krenulo dobro do konferencije za novinare Milorada Dodika istoga dana, na kojoj je on u jednoj rečenici izjavio da mu je žao što se to dogodilo i da osuđuje napad. Ali potom je rekao, citiram: „Postoje indicije da su to ti novinari sami sebi napravili da bi povećali svoju vidljivost.“ Potpuno je relativizirao ozbiljnost napada na nas. Takva je izjava uistinu neugodan udarac. Dobiješ osjećaj da te sistem, kojemu revno plaćaš porez, „pušta niz vodu“. Nije ugodno čuti, nakon što je napadnuta cijela tvoja obitelj, da te javno napada najmoćniji čovjek u RS, pa i u BiH. S druge strane, Dodikova izjava izazvala je dodatnu podršku barem dijela javnosti.

NACIONAL: Je li to bila jedina reakcija političara?

Nekoliko glasova iz opozicije osudilo je napade, premda to nisu učinile sve stranke. Dodik je bio jedini za kojeg se činilo da usmjerava tijek istrage incidenta. To što je rekao vjerojatno je rezultat i moje izjave da je problem u politici, konkretno, u Dodiku i njegovu neprestanom targetiranju novinara. On neprestano napada novinare unazad nekoliko godina.

Čini to na različite načine, na konferencijama za novinare, a i njegova stranka je prije sedam, osam godina izdala knjigu o „neprijateljima“ RS, među koje smo uvršteni i mi s Buke. Zato nije ništa neobično da smo napadnuti, jer počinitelj napada može imati osjećaj da mu se ništa neće dogoditi. Poražavajuće je s kakvom bestidnošću Dodik napada novinare. To najviše uznemirava: otvoreno nas je pretvorio u lovinu i sada je naša odluka hoćemo li na to pristati. Moram priznati da je dobar broj kolega jasno rekao da neće, da ne žele biti lovina i da ne žele raditi pod instrukcijama Milorada Dodika. Ali ta borba još uvijek traje: upravo dok mi razgovaramo, u Narodnoj skupštini Republike Srpske raspravlja se o donošenju jednog od najrigoroznijih zakona protiv novinara i slobode govora kojim će se kriminalizirati kleveta. Premda je snažan pritisak da vlast odustane od donošenja tog zakona, Dodik je rekao da neće odustati.

NACIONAL: Jesu li pronađeni počinitelji napada na vas?

Osumnjičeni je priveden. Riječ je o čovjeku koji živi u našoj neposrednoj blizini. Izjavio je da je bio nezadovoljan našim tekstovima i da je automobile oštetio pod utjecajem alkohola i tableta. Što se policije tiče, slučaj je time zaključen, ali mi ćemo inzistirati na tome da se utvrde dublji razlozi zbog kojih se to dogodilo.

NACIONAL: U Republici Srpskoj bilo je i likvidacija novinara. Boje li se kolege?

Mislim da smo kolega Morača i ja odabrani baš zato da se pošalje poruka. Obojica smo eksponirani. Kolega Morača eksponirani je novinar. Nedavno je završio u policiji, koja mu je oduzela mobitel jer nije htio odati izvor informacija koje je objavio. Svakako je šok kad se takvome kolegi, koji ima troje djece, dogodi da mu netko izgrebe cijeli automobil, a sistem kaže da je on to sam sebi učinio. Ja sam, pak, dao tridesetak intervjua u kojima sam kritizirao Dodikov zakon o kriminalizaciji klevete. Kada se nama dvojici dogodi napad poput ovoga oštećenja automobila, svi novinari počnu osjećati strah koji ih blokira u radu. Poruka je poslana. S druge strane, mnogi su kolege shvatili da ih samo istina može obraniti. Kod onih koji su se suprotstavili nisam primijetio strah, naprotiv. Ali u internim razgovorima s kolegama nelagoda se može primijetiti.

NACIONAL: Kako se s time nositi?

Ma gdje da se to dogodilo, u Banjaluci, Zagrebu, Beogradu, Bagdadu, mislim da novinari imaju samo jednu opciju: držati se zajedno i demonstrirati solidarnost koliko god je to moguće. Mi smo svoju konferenciju za novinare održali tri sata nakon napada, i to ispred rezidencije predsjednika RS-a Milorada Dodika, u kojoj je upravo trajao sastanak vladajuće koalicije na temu kriminalizacije klevete. Poslali smo snažnu poruku. Došlo je dvadesetak kamera iz cijele regije. Uvjeren sam da nam je ta velika vidljivost bila najveća zaštita. To je odgovor i na pitanje o strahu: da smo šutjeli, vjerojatno bi šutjela i policija. Zato tek sada ne smijemo odustati od svog posla. Jer kad bismo sad odustali, oni koji su ovo učinili i oni koji nam prijete postigli bi ono što žele.

NACIONAL: Kako biste opisali politički kontekst u kojemu se događa ovaj višestruki napad na medije u Republici Srpskoj? Je li sve to slučajno ili postoji neki konkretan povod, povoljan ambijent?

BiH je vrlo specifičan. Postoje novinarska udruženja iz kojih bljuju vatru na nas, smatraju nas stranim plaćenicima i neprestano nas napadaju. Kada govorimo o solidarnosti novinarske zajednice u BiH, nema tu jedinstva: dio novinara podriva zajednički otpor napadima vlasti. Istodobno, mnoge redakcije godinama rade za vlast, podržavaju je i servisiraju. Naprimjer, kompletan javni servis RS-a već godinama je u službi Milorada Dodika. Rekao bih da bi 80 posto novinarske zajednice bilo spremno potpisati Dodikov zakon o kriminalizaciji klevete. S druge strane, pojavio se stanoviti broj malih medija, slobodnih novinara, freelancera, koji ne žele odustati od borbe. Dodikov zakon usmjeren je prema njima. Taj zakon, moram naglasiti, vodi u totalnu kretenizaciju društva: bit ćete na nekom rođendanu, ispričat ćete vic o predsjedniku RS-a, netko će vas prijaviti i predsjednik vas može tužiti. Zakon će, dakle, omogućiti potpuno bizarne događaje i obračune političara s medijima i građanima. Taj zakon je smišljen isključivo zato da zaštiti političare. Dakle, novinari ne samo da u politici nemaju saveznike, nego nas je politika locirala kao neprijatelje, kao problem, kao nekoga koga treba zakonski sankcionirati. Kada govorimo o savezništvu, imamo ga u nekim međunarodnim novinarskim organizacijama. Odmah nakon napada čuo sam se s predsjednicom Europske federacije novinara Majom Sever i ona je poduzela mnoge akcije: odmah se javila u televizijske programe u RS-u i alarmirala međunarodnu novinarsku zajednicu. Postigli smo pritisak pa su se oglasili i OESS, i predstavnik EU-a u BiH, i mnoge druge institucije. Specijalni predstavnik UN-a drastično je osudio zakon o kriminalizaciji klevete i odnos prema novinarima.

NACIONAL: Kakve su reakcije došle iz Federacije BiH?

Moram, nažalost, reći da se nije oglasio nitko iz stranaka koje su na razini države i Federacije BiH u koaliciji s Dodikom. Čak je i novinarska zajednica u FBIH gotovo potpuno ignorirala napad na nas, ako izuzmemo nekoliko pojedinačnih reakcija.

NACIONAL: Ne očekujete li solidarnost od Naše stranke, od SDP-a BiH, bez obzira na to što su u vladajućoj koaliciji s Dodikovim SNSD-om i HDZ-om BiH? Zar oni šute?

Da, šute. Šute i na kriminalizaciju klevete, a odšutjeli su i napad na nas. Javili su mi se neki poznanici, ali službenih reakcija nije bilo, a kamoli žestoke reakcije. U ovome smo prepušteni sami sebi. I Miloradu Dodiku.

‘Moramo zajedno zahtijevati da napad na novinara bude zakonski kvalificiran kao napad na službenu osobu’, izjavio je za Nacional vlasnik i glavni urednik portala Buka Aleksandar Trifunović. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Istodobno s kriminalizacijom klevete u RS, hrvatski premijer Andrej Plenković najavljuje izmjene dvaju hrvatskih zakona kojima navodno želi spriječiti ‘curenje’ informacija iz istraga u medije. Kako to izgleda iz Banja Luke?

Zastrašujuće je to. Govorimo o zemlji koja je članica EU, a upravo Milorad Dodik pravda svoje poteze time da i u Europi postoje slični zakoni. Dakle, kada se u Hrvatskoj pojavi pandan, jedan jednako opasan zakon kao što je ovaj ovdje, Dodik će uvijek moći reći: ‘Pa što hoćete, Hrvatska je u EU, evo i oni uvode sličan zakon.’.

NACIONAL: Kako učvrstiti solidarnost i kako je učiniti trajnom?

Moramo zajedno zahtijevati da napad na novinara bude zakonski kvalificiran kao napad na službenu osobu. Jer, u ovom aktualnom slučaju oštećenja naših automobila, napad će biti kvalificiran kao napad na imovinu, što je mnogo manji krimen od napada na službenu osobu. Budete li osuđeni za napad na imovinu, možete biti osuđeni najviše na dvije godine zatvora, a to znači da kazna može biti i tri mjeseca ili čak uvjetna, da počinitelj nikada ni ne završi u zatvoru. Dakle, trenutni zakonski okvir stimulira napade na novinare. Novinari se, da ironiziram, ne mogu naoružavati i formirati novinarske vojne jedinice. Nas mora braniti sistem, a danas imamo obrnutu, bizarnu situaciju da nas sistem ne brani, nego napada i konstantno guši novinarsku slobodu, želeći je podrediti sebi. To vodi kontroli medijskih sloboda i gašenju redakcija, jer malo koja redakcija može izdržati dulju borbu sa sustavom. Ma koliko sustav bio loš, on je nezgodan, opasan neprijatelj. Dapače, što je gluplji i što je više opterećen paranojom, opasnost za novinare je veća.