Aleksandar Petrović četiri je mjeseca sportski direktor HKS-a i v.d. izbornika reprezentacije koji za Tempo govori o načinu na koji se može spasiti hrvatska košarka te vratiti na stare staze slave

Hrvatska košarkaška reprezentacija odigrat će 23. i 26. veljače dvije utakmice pretkvalifikacija za Europsko prvenstvo 2025. godine, i to protiv Švicarske u gostima i Austrije u Splitu. Za Aleksandra Petrovića to bi trebale biti posljednje dvije utakmice reprezentacije koje će voditi kao v.d. izbornika, nakon čega bi, kako nam je rekao, u ožujku ili travnju reprezentacija trebala dobiti novog izbornika.

Petrović, koji je u rujnu izabran za sportskog direktora HKS-a, prihvatio je tu ulogu mjesec dana kasnije kako bi reprezentaciju proveo kroz prvi dio pretkvalifikacija za Eurobasket 2025., odnosno kroz prva tri „prozora“, razdoblja kada se igraju po dvije utakmice. Za sada, od četiri utakmice, Hrvatska je pobijedila tri a izgubila jednu, onu od Poljske. Istovremeno, trebao je pronaći i novog izbornika, kojeg zasad nije našao jer su ga odbili svi s kojima je razgovarao. Izbornik nije potreban samo da bi odveo reprezentaciju na Eurobasket 2025. već i da bi je ovog ljeta vodio na pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre 2024. Naime, Hrvatska će se naći među 16 reprezentacija koje će, podijeljene u dvije skupine, ovoga ljeta igrati na tom pretkvalifikacijskom turniru. Pobjednici iz tih dviju skupina igrat će nakon toga na kvalifikacijom turniru za Olimpijske igre.

Osim rezultata, Petroviću je važno postaviti temelje za novu hrvatsku reprezentaciju, čak i za stanje u hrvatskoj košarci. Kada je 2017. smijenjen s mjesta izbornika, tadašnji čelnici HKS-a, Dino Rađa i Stojko Vranković, odbacili su i njegov plan i program. Doživjeli su neuspjeh i napustili HKS, a Petrović se vratio da bi za Tempo rekao: Ovo je moj plan za spas hrvatske košarke.

‘Ja sada pokušavam napraviti dobru jezgru niže kvalitete te ću je pokušati nadopuniti nekim tko je spreman ući u uređeni sustav’

TEMPO: Bojan Bogdanović nedavno je rekao da je najveći problem hrvatske košarke taj što ne možemo odgonetnuti svoje probleme. Može li se ipak odgonetnuti koji su to problemi?

Iz svih nas, pa tako i iz Bogdanovića, može progovarati frustracija, što je logično. Teško da se u jednoj analizi može reći: to i to je uzrok propadanja hrvatske košarke. Kada gledamo posljednjih 27 godina, otkako je reprezentacija osvojila posljednju medalju, bilo je pet, šest natjecanja kada smo mogli osvojiti nešto puno više. Počnimo od one moje 2001. na EP-u u Istanbulu, pa Spahijina 2005. i EP u Beogradu, pa Repešina 2009. i četvrtzavršnica EP-a u Poljskoj, pa smo 2013. bili četvrti na EP-u u Sloveniji, pa smo bili na jednu loptu od borbe za medalje na Olimpijskim igrama 2016. Porazi su se akumulirali, a lakše je stvarati kvalitetnu atmosferu kada se pobjeđuje, a jako je teško kada se gubi. Kada se nižu poraz na poraz, onda se već na najavu nokaut utakmica javlja nervoza. Ja sam to pratio i s jedne i s druge strane, bio sam aktivni sudionik u reprezentaciji, ali sam bio i 2021. godine na predolimpijskom turniru u Splitu na suprotnoj strani, kao izbornik Brazila. Gledajući sa suprotne strane mogao si razotkriti probleme koje ima hrvatska košarka. Teško je raditi u pozitivnoj klimi kada nižeš kontinuirane poraze, teško je stvarati kemiju, a ja sada pokušavam stvarati jezgru reprezentacije, ne temeljem NBA igrača, već s 10, 12 igrača koji mogu nositi supstancu ovoga u čemu se mi sada nalazimo. Mi u ovom trenutku moramo prihvatiti realnost, a to je da ulazimo u bitku s reprezentacijama kao što je švicarska. Imamo priliku da, nakon „prozora“ u veljači i pretkvalifikacija na ljeto za EP 2025 godine, u kolovozu, u pretkvalifikacijama za Olimpijske igre 2024., ponovo igramo protiv reprezentacija koje su nas „šamarale“ u proteklom razdoblju, govorim o Švedskoj, Finskoj i ostalima koje su nam nanosile krucijalne poraze. Sada ćemo pokušati napraviti nešto drugo, a to je dobra, kvalitetna jezgra niže kvalitete te je pokušati nadopuniti nekim tko je spreman ući u uređeni sustav.

Aleksandar Petrović u veljači će voditi reprezentaciju kroz još dvije utakmice pretkvalifikacija za Eurobasket 2025. nakon čega će, na njegov prijedlog, biti izabran novi izbornik. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

TEMPO: Krenimo od igrača, hrvatska U16 reprezentacija bila je 2018. prvak Europe, U19 reprezentacija bila je 2015. viceprvak svijeta. Zašto većina tih mladih reprezentativaca nije došla do euroligaške razine?

Od listopada prošle godine počeo sam analizirati i gledati pripreme U15, U 16 i U20 reprezentacija, dok se pripreme U18 reprezentacije nisu održale, a u toj generaciji imamo najtalentiranije igrače. Naš problem je taj što mi više nemamo tržište Jugoslavije od 22, 23 milijuna stanovnika. Mi ne možemo olako raditi selekcije, mi se moramo baviti svakim igračem i dati mu sve što mu je potrebno. Nama nije nužno izbaciti pet ili sedam NBA igrača jer mi od NBA igrača nemamo gotovo ništa. Pravila su takva da nam oni mogu doći kao točka na i. Nama su potrebne dobra selekcija i dobra struktura za ono što želimo napraviti, a za to sada imamo dvije i pol godine vremena, do sljedećeg europskog prvenstva. Mi moramo stvarati dobre igrače koji će nositi strukturu, koji će igrati dobru defenzivu i koji će moći tranzicijski igrati naprijed-nazad, jer će se tako košarka igrati sljedećih 25 godina. Ako trenažni proces i rad u klubovima rezultiraju vrhunskim igračima, tim bolje. Posljednje EP pokazalo je što i kako košarka ide dalje. Mi svi moramo se resetirati, reći „košarka se igra tako“, a naše selekcije moraju ići u tom smjeru. Ono što me zadovoljilo proteklih mjeseci jest to da sam, gledajući te reprezentacije, osim selekcije igrača vidio i nekoliko solidnih, kvalitetnih trenera koji to mogu prihvatiti i koji idu u tom smjeru prihvaćajući takav način selekcije i način igranja. Znači, potrebne su analiza toga u kojem smjeru košarka ide i selekcija igrača. Pogledajte reprezentaciju Hrvatske koja je igrala dvije utakmice u posljednjem „prozoru“, tada je pet igrača iznijelo te utakmice, oni su ostavili najbolji dojam, a nisu bili uzeti u roster za prošlogodišnje europsko prvenstvo. Govorim o Borni Kapusti, Roku Badžimu, Toniju Nakiću, Dariju Drežnjaku i Danku Brankoviću. Mi smo premala zemlja da bismo mogli nekoga odbacivati. Moramo mijenjati trenažni proces, on nije dobar. Govoreći o mlađim kategorijama, individualna tehnika mora biti pitka, domaća, nešto na čemu se svakodnevno radi sat i pol ili dva. Drugo, intenzitet. Ako na temelju tog dvoje počnemo izbacivati igrače, ne za NBA već za Euroligu, da mogu igrati u Zadru, Ciboni, Splitu, onda dobivamo ono što nam treba. Mi imamo trenere koji prihvaćaju taj način igranja košarke, poput Ivana Tomasa u Boscu i Milačića u Šibenki.

‘Na pripremama sam tražio talentirane trenere. One koji mogu iznijeti projekt moderne košarke predložio sam za vođenje U16, U18 i U20 reprezentacija’

TEMPO: Godinama se govorilo da Hrvatska nema dovoljno dobre trenere, sada se govori kako imamo dobre mlade trenere kao što su Sesar, Golemac, Milačić i tako dalje, a reprezentacija je u pet godina promijenila pet trenera.

Nakon što sam napravio skauting svih selekcija, odlučio sam koga ću predložiti Upravnom odboru HKS-a za trenere reprezentacija U16, U18 i U20. Prvo sam razgovarao sa svim najtrofejnijim trenerima koji su donosili rezultate, od Ante Nazora nadalje. Tu sam dobio tri, četiri odbijenice. Bile su očekivane iz objektivnih razloga. Tada sam okrenuo stranicu, na pripremama sam tražio talentirane trenere, razgovarao s njima. One koji sam shvatio da mogu iznijeti projekt moderne košarke predložio sam za vođenje U16, U18 i U20 reprezentacija. Možda će neko ime biti nepoznato, ali ja stojim iza njega. Što se tiče izbornika A selekcije, razgovarao sa s njih troje ili četvero za koje bi svatko rekao da su to ta imena. Nije prošlo. Nakon utakmica reprezentacija u veljači razgovarat ću s još tri čovjeka. Moram reći jednu stvar, mi nemamo pola milijuna eura da dovedemo, napamet govoreći, Andreu Trinchierija. Znači, moramo tražiti svoje, kvalitetno rješenje. Govorimo o izborniku koji će morati biti na toj poziciji ne četiri već sljedećih šest godina. Vrijeme je da napravimo nešto dugoročno, imamo dvije godine da se pripremimo i napravimo bazu igrača, nakon toga zovemo NBA igrače i kažemo im – ako želite doći, vi ste dobrodošli, ali ulazite u sustav. Uvjetno rečeno, moramo napraviti ono što je napravila Finska, koja nam je zadala dva bolna udarca izbacivši nas iz kvalifikacija za SP i na prošlogodišnjem EP-u. Oni imaju jezgru, a kada im se pridruži Lauri Markkanen, on radi razliku, ali ne remeti postojeći sustav.

Petrović najavljuje razgovore s hrvatskim reprezentativcima koji igraju u NBA i kojima će prezentirati svoj plan. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

TEMPO: Da bismo stvorili igrače, trebaju nam financijski stabilni klubovi. U Srbiji je vlast odlučila dati milijune eura Crvenoj Zvezdi i Partizanu koji igraju Euroligu, a u Hrvatskoj klubovi jedva spajaju kraj s krajem.

U sljedećih mjesec, dva doći će do sastanaka koji mogu globalno utjecati i promijeniti sudbinu košarke. Govorimo o odnosu FBA-e i Eurolige te odnosu ABA lige i nacionalne košarkaške federacije. Osobno, spremam se za najcrnji scenarij, a to je da ne dođe ni do kakvih promjena. Na meni je da izbacujem prijedloge. Klubovi koji igraju ABA ligu igraju u suludom kalendaru i to se mora riješiti. Želimo dati dignitet prvenstvu Hrvatske. Kako spojiti te dvije stvari? HKS je lojalan FIBA-i, ali ako nema novca da klubovi igraju Euroligu i Eurokup, zašto ne bi igrali FIBA-inu Ligu prvaka? Ako ne dođe do promjena, evo mojih rješenja. Prvo, Cibona, Split i Zadar trebaju doći na skupštinu ABA lige i reći – mi kao nositelji licenci u ABA ligi odričemo se zaštićenog statusa i taj status prebacujemo na prvenstvo Hrvatske. To znači da će prva tri najbolje plasirana kluba ići u ABA ligu. Ta tri kluba neće igrati prvi dio prvenstva Hrvatske već se uključuju u Ligu za prvaka. U međuvremenu, mogu igrati FIBA-inu Ligu prvaka ili neko drugo natjecanje. To je jedini način da se izađe iz ove situacije koja je Lose – Lose. Kada govorimo o financijama, četiri sporta u Hrvatskoj moraju biti zaštićena, ali do seniorskog pogona. Govorim o košarci, odbojci, rukometu i vaterpolu. Namjenska sredstva treba ubaciti u omladinske pogone. Ako trener U18 reprezentacije ima šest i pol ili sedam tisuća kuna plaću, a mi mu možemo ponuditi 12 tisuća, onda Pino Grdović ne bi iz Zadra otišao u Njemačku za 1500 eura već bi ostao u Hrvatskoj i bio trener ili mentor. Ne govorim samo o trenerima već i o kondicijskim trenerima, fizioterapeutima i tako dalje. Bez toga, za četiri godine neće biti ni košarke, ni rukometa, ni vaterpola, ni odbojke. Savezi trebaju davati kvalitetnije trenerske edukacije, seminare. Moramo poboljšati kvalitetu selekcije, rada, svega. Govorim o četiri, pet milijuna eura godišnje koje bi država trebala dati za ta četiri sporta. Nemojte da nas zavara nogomet, oni su iznimka koja dokazuje pravilo. Što se tiče seniora, onaj tko vodi klub mora znati naći milijun i pol ili dva milijuna eura. Ako se to tako riješi, mi za pet do sedam godina možemo ponovo u Zagrebu gledati Euroligu.

‘Otići ću u Ameriku i sjesti sa svakim od naših NBA igrača. Objasnit ću im da slažemo priču a oni su, ako osjete da se nešto dobro rađa, dobrodošli’

TEMPO: U hrvatskim košarkaškim krugovima poprijeko se gleda na srpskog agenta Miodraga Miška Ražnatovića, agenta velikog broja hrvatskih košarkaša kojima vodi karijere, ali vi ste rekli da ćete razgovarati s njim. Je li do razgovora došlo?

Ja sam u studenome u Beogradu posjetio naše košarkaše Andriju Jelavića i Mateja Rudana te sam imao i riblji ručak na Dunavu s Ražnatovićem. On je u ovom trenutku agent 70 posto hrvatskih reprezentativaca iz A i U20 reprezentacije. Predstavnici HKS-a susrest će se s njime u Zagrebu da bi vidjeli koji će od tih igrača biti na dispoziciji. On je uspješan, s njim treba razgovarati. Naš razgovor je bio korektan. Mi smo bili na suprotnim stranama što se tiče Ivice Zubca, ali ovo je živo tkivo, s njime treba razgovarati da bi se riješili određeni problemi. NBA košarkaši Zubac, Žižić i Šarić su njegovi, Gnjidić, Jaleen Smith i Toni Nakić su njegovi, braća Ivišić koje traže NBA skauti su njegovi. Andrija Jelavić, najtalentiraniji košarkaš u 2004. godištu je njegov. Mi nismo na suprotnim stranama, moramo razgovarati da bismo vidjeli što je realno jer nas čeka dugo ljeto. Ja sam v.d. izbornika, na ljeto ćemo imati novog izbornika koji će imati plan i program. Od 19. 7. do 4. 8. igraju se pretkvalifikacije za Eurobasket 2025. Smatram da tu treba ići s jezgrom koju sada stvaramo, bez NBA igrača, ali pojačanu Jaleenom Smithom i Marijom Hezonjom. Za pretkvalifikacije za Olimpijske igre 2024., koje se igraju od 12. do 20. kolovoza, već sada treba pitati Bogdanovića, Zubca i Šarića žele li igrati, ali tako da budu šlag na tortu jednog uređenog sustava.

Miodrag Miško Ražnatović košarkaški je menadžer iz Beograda koji brine o karijerama većine najboljih hrvatskih košarkaša. FOTO: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

TEMPO: Bogdanović je rekao da još niste razgovarali.

To je točno. Nakon što odigramo utakmice u veljači, ja ću otići u Ameriku kod svakog od NBA igrača i sjesti s njima licem u lice. Objasnit ću im ono što sam sada vama rekao, a to je da slažemo priču, a vi ste, ako osjetite da se nešto dobro rađa, dobrodošli. Nisam lud da kažem kako ćemo osvojiti jedan od dvaju pretkvalifikacijskih turnira. Ne, mi smo time dobili nekoliko utakmica kako bismo postali bolji.

TEMPO: Vi ste se kao trener već bili umirovili, kako to da ste prihvatili ulogu v.d. izbornika?

Nisam planirao postati v.d. izbornika. Vidio sam se u naručju dviju unuka, tijekom prošlogodišnjeg Eurobasketa počeo sam se više baviti društvenim mrežama. A onda su mi predsjednik HKS-a Nikola Rukavina i glavni tajnik Josip Vranković došli i pitali me mogu li pomoći, jesam li zainteresiran. Tog trenutka sam se resetirao. Bio sam na svim treninzima mlađih selekcija, dobro surađujem sa Zdravkom Radulovićem koji prati predkadete i kadete. Uvidio sam sve probleme. Dobro je da postoji nekoliko mladih, talentiranih trenera kojima želim dati vjetar u leđa i da budem tu kada ih treba zaštititi.