Početkom 80-ih Borghesia i Laibach bili su najznačajniji predstavnici alternativne glazbene scene u Sloveniji i najprogresivnije grupe u bivšoj Jugoslaviji. Borghesia je tijekom 15-godišnje karijere objavila jednako toliko albuma, a neke i za prestižnu belgijsku diskografsku kuću Play It Again Sam. Zahvaljujući karakterističnom izričaju, postala je popularna širom Europe i SAD-a, gdje je trend electronic body musica stvarao heroje poput grupa D.A.F i Front 242. Njihovi nastupi bili su multimedijalni scenski show, pa su u grupi uz Ivančića i Daria Serevala, djelovali i umjetnici Zamira Alajbegović, Neven Korda i Goran Devide. Njihove pjesme često su kritizirale društveni sistem i među prvima su osudili politiku Slobodana Miloševića, a njihov logo s albuma “Resistance” (stisnuta šaka) prisvojili su prosvjednici iz grupe Otpor u Beogradu, kada su rušili tog srbijanskog predsjednika.

Borghesia je krajem prošle godine, nakon 20 godina, objavila novi album “And Man Created God” za američku diskografsku kuću Metropolis Records. Dosljedni u kritici društva, na novom albumu govore o svjetskim problemima. Tako su citirali manifest palestinskih studenata, filozofe Herberta Marcusea i Slavoja Žižeka, uglazbili su u tekst “Para Todos Todo” proslavljenog gerilskog vođe Subcomandatea Marcosa iz stranke EZLN, koji je cijeli život posvetio borbi za prava indijanaca Chiapas u Meksiku, a poznat je i kao vođa zapatista.

Borghesia se vratila na scenu puna života i u potpuno novoj postavi, ali i s novim zvukom koji su neki oduševljeno prihvatili, dok su neki ostali poprilično zatečeni zbog takve stilske preobrazbe. U Hrvatskoj će gostovati 10. listopada, 25 godina od posljednjeg nastupa u Zagrebu, i promovirati novi album “And Man Created God”, ali i podsjetiti publiku na najveće hitove iz 80-ih. U intervjuu za Nacional vođa grupe Aldo Ivančić govori o povratku na scenu, otkriva kako su birali teme za novi album, komentira reakcije na njega i govori zašto ga frustriraju politička i društvena stvarnost.

NACIONAL: U rujnu prošle godine objavili ste novi album “And Man Created God” nakon 20 godina. Kakve su reakcije na album i vaš povratak?

Reakcije na album su vrlo različite i bilo je to zanimljivo iskustvo. Zapravo je povratak na scenu vrlo nezahvalan. Većina bendova to radi da bi obnovila staru slavu i vratila se u staru formu. Mi nismo nikad kalkulirali kako ćemo zvučati kada se vratimo, pa tako nije bilo ni s novom pločom. Jednostavno smo slijedili što nam srce kaže. Neki su očekivali copy paste glazbu i takvi su bili razočarani. Oni drugi, otvorenijeg duha, bili su zadovoljni.

NACIONAL: Od izlaska albuma održali ste niz koncerata u Europi. S obzirom na to da više niste elektronski tandem, odnosno da osim vas i Daria Seravala u bendu ima još članova, jesu li nova postava i drugačiji zvuk Borghesie jednako primamljivi publici?

Borghesia je počela kao klasičan rock sastav s dvije gitare, basom, bubnjevima i vokalom. Kako su pjesme nastajale, tako su ljudi odlazili. Ostali smo samo ja i Dario, pa smo samo nas dvojica snimili prvu kazetu. Tek kasnije počeli smo koristiti elektronske instrumente i pridružili su nam se Zemira i Neven.

Kad smo počeli raditi u novoj postavi, dogodilo se to da smo ponovo počeli vježbati kao klasičan rock band s dvije gitare, basom i bubnjevima i jako nam se sviđao taj zvuk. Kako smo nastupali na nekim “čistim” elektronskim festivalima, publika se podijelila na dva tabora. Nekima se to sviđalo, nekima nije. No kvalitetu glazbe ne određuju instrumenti, nego to jesmo li uvjerljivi na sceni. U međuvremenu je došlo do promjena i bend čine Dario Seraval (vokal i kompjutor), Irena Tomažin (vokal), Jelena Rusjan (bas gitara), Andraž Mazi (električna gitara) i ja na bubnjevima i kompjutoru.

• ‘MARGARET THATCHER izjavila je da je njezin najveći uspjeh izbor Tonyja Blaira za njezina nasljednika. Vjerojatno bi Tuđman to isto rekao za Zorana Milanovića’

NACIONAL: Kako su album ocijenili kritičari u Europi i Americi, s obzirom na to da ste ga objavili za prestižnu američku diskografsku kuću Metropolis Records, za koju objavljuju i grupe kao što su Combichrist, Skinny Puppy, Front 242 i Frontline Assembly?

Kritika i fanovi razmišljaju slično. Neki su očekivali good old days glazbu, nekima se više sviđao naš odmak od prošlosti.

NACIONAL: U jednom intervjuu izjavili ste da je jedan od razloga ponovnog okupljanja i snimanja albuma to što vas je cijelo vrijeme gonilo nezadovoljstvo kuda ide naše društvo. Što vas najviše brine i frustrira?

U 80-ima smo bili vrlo kritični prema tadašnjem jugoslavenskom režimu. Kao umjetnici nismo ni mogli imati neku drugu poziciju, a nismo je ni htjeli. Problem današnjeg društva je taj što smo iz slabog sistema upali u još slabiji. Tih 25 godina tranzicije pretvorilo se u 25 godina pljačke i što je najgore, u smanjivanje socijalne države koja bi se trebala temeljiti na postulatima Francuske revolucije – slobodi, bratstvu, jednakosti – i na Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina.

NACIONAL: I Slovenija je u tih 20 godina doživjela velike društvene promjene. Biste li ih ocijenili kao korisne i dobre ili je zemlja krenula u krivom smjeru?

Slovenija nije otok u srcu Europe. Sva prljavština koja se okupila u Europi u tih zadnjih četvrt stoljeća, nakupila se i u Sloveniji. Kao i u Europi, tako je i u Sloveniji s političke scene nestala ljevica. Politika se ujedinila oko točke da postane servis kapitala. Desnica je to uvijek bila. Ljevica je izgubila kompas i postala je gora od desnice. Poznata je izjava Margaret Thatcher da je njezin najveći uspjeh bio izbor Tonyja Blaira za njezina nasljednika. Vjerojatno bi Franjo Tuđman to isto rekao za Zorana Milanovića. Kod nas je Borut Pahor uveo te “standarde” i pokopao ljevicu. Istini za volju, mi intelektualci zaspali smo na cijeloj crti i kumovali propasti ljevice kao ideologije koja promovira socijalnu pravdu i solidarnost.

NACIONAL: Album sadržava niz “škakljivih” tema, primjerice, manifest palestinskih studenata objavljen 2011. u The Guardianu. Što vas je potaknulo da jednu pjesmu posvetite tom činu palestinske mladeži?

Rat u Palestini stariji je od mog sjećanja na prvi televizor. To je sramota za cjelokupnu svjetsku politiku, od UN-a pa na dolje. Možete li zamisliti kako je tim ljudima koji se rode i provedu cijeli život pod granatama? Mediji nam prikazuju palestinsku stvarnost kao da nema ničeg osim radikalnih religijskih židova i Arapa, a realnost je drukčija.

NACIONAL: U tom manifestu palestinski studenti napisali su: “Bojimo se života jer se razmatra je li svaki naš korak bio potreban, ograničenja su na svakom koraku, ne možemo se kretati kada mi to želimo, ne možemo govoriti što želimo, ne smijemo raditi što želimo, a ponekad čak ni misliti jer je okupacija poput okupacije naših mozgova i srca toliko strašna da boli i da lijemo beskonačno puno suza zbog frustracije i bijesa.” Čini se da se taj iskreni tekst, potaknut frustracijom, u posljednjih nekoliko godina može komotno primijeniti i na naše društvo, u kojem je sve manje slobode. Zašto osjećamo da smo sve više zarobljeni i frustrirani?

Ima jedan vrlo lijep dokumentarac “Vagabunden Karawane” njemačke grupe Embryjo iz 1979., o devetomjesečnoj turneji s kombijem od Berlina do bivšeg Bombaja. Danas je ta misija nemoguća, da se putuje i svira u Teheranu i Kabulu. Zemlje kao što su Iran, Irak, Afganistan, Libija i Tunis, svakim danom sve su nedostupnije. Danas postoji slobodan protok kapitala, a dozvoljen je samo bijeg mozgova, što je za nerazvijeni jug katastrofa veća od tsunamija.

NACIONAL: Uglazbili ste i “Para Todos Todo”, poznati tekst proslavljenog gerilskog vođe Subcomandatea Marcosa koji je život posvetio borbi za prava indijanaca Chiapas u Meksiku. Zašto ste ga odabrali?

U Ljubljani imamo nekoliko prijatelja koji su nekoliko puta bili u Chiapasu i koji su nas inspirirali da posvetimo jednu pjesmu tim ljudima koji nam u mnogočemu mogu biti uzori.

NACIONAL: Je li i u našem društvu došlo vrijeme za gerilsku borbu?

Današnje moderno društvo ima izrazito dvojna mjerila. Za bogate i za siromašne. Kada bogati kradu, onda je to biznis. Kada siromašni uzvrate, onda je to nasilje. Živimo u vremenu Superhika. Država krade siromašnima da bi dala bogatima. Takvom globalnom vampirizmu moguć je samo globalan otpor.

NACIONAL: Na albumu citirate Herberta Marcusea i Slavoja Žižeka. Što vas je privuklo njihovoj filozofiji?

Obojica su žestoki kritičari kapitalizma i potrošačkog društva i svjesni su moći pop kulture. Na početku svoje slavne knjige “Čovjek jedne dimenzije”, Marcuse piše: “Ljudi se prepoznaju u svom standardu, njihova duša je u njihovim automobilima, stereo uređajima, dvoetažnim kućama, kuhinjskoj opremi.”

NACIONAL: Je li citiranje njihovih tekstova u popularnoj glazbi lakši put da ideje koje oni zastupaju, dođu do publike? Koliko je danas mladim ljudima važan tekst?

Živimo u paradoksalnom društvu u kojem su važni kompetitivnost i konformizam, a mladi su ogledalo toga. Očito se povijest vrti u ciklusima. Danas nam je više nego ikad potrebna utopija. Povijest je bogata utopijama. Mladi moraju tražiti alternative i stvarati privremene autonomne zone.

Kao što je rekao Hakim Bay: “Jesmo li mi koji živimo u sadašnjosti osuđeni na to da nikad ne okusimo autonomiju, da nikad ne stanemo na komadić zemlje kojim vlada jedino sloboda? Jesmo li osuđeni jedino na nostalgiju za prošlošću i nostalgiju za budućnošću? Moramo li čekati da cijeli svijet bude oslobođen političke kontrole da bi itko od nas mogao reći da barem poznaje slobodu?” Industrija zabave monopolizirala je sve kanale i zatvorila prostor za kritiku.

NACIONAL: Vaš scenski nastup razradili ste s proslavljenim slovenskim redateljem Draganom Živadinovim. Koliko je vizualni identitet važan za uspjeh grupe na globalnoj sceni?

Dragan ne sudjeluje u tome, ali ćemo sljedeći projekt raditi s njim, a to neće biti koncert. Tijekom 80-ih pomakli smo granice scenskog nastupa rock banda u multimedijalne vode i bez lažne skromnosti možemo reći da smo to radili prije bendova kao što su Depeche Mode, Laibach i U2. Danas to rade mnogi i vrlo često je show važniji od glazbe, što nije baš za pohvalu. Zato smo odlučili da naši novi koncerti budu čista glazba.

NACIONAL: Nedostaje li vam popularnost iz 80-ih?

Kad si mlad, gledaš na svijet na potpuno drugi način nego kad imaš 50 i kusur godina. Ja sam s 20 godina autostopom otišao tri mjeseca u London i taj urbani metež nikad mi nije bio dovoljno nabrijan. Danas mi se puno više sviđaju priroda i privilegija da živimo u relativno nezagađenoj okolini. Motor i slovenske planine, Kras, Istra, Pag, stara cesta Plitvice – Knin, koju zovem Winnetou magistrala, su zakon. Ponekad je ljepše putovati, nego doći na cilj.

NACIONAL: Borghesia je osnovana 1982. na temeljima kazališne grupe Theatre FV-112/15, u vrijeme kada je slovenska alternativna scena bila predvodnik avangardnih glazbenih kretanja u bivšoj Jugoslaviji. Kakvi su danas mladi bendovi u Sloveniji?

Nekad su hipiji bili ponosni što su hipiji, pankeri su bili ponosni što su pankeri. Još nisam sreo hipstera koji bi bio ponosan što je hipster, a svi su hipsteri. Od alternativaca pa do birokrata. Problem u Sloveniji vjerojatno je isti kao i u Hrvatskoj. Malo je tržište i nema glazbene industrije, diskografskih kuća i medija. Ne poznajem slovenski bend mlađi od sedam, osam godina koji može prodati 500 ulaznica na samostalnom koncertu u Ljubljani, što je katastrofalno za scenu.

NACIONAL: I vi i Sereval porijeklom ste iz Hrvatske, iz Pule, ali veći dio života proveli ste u Sloveniji, u Ljubljani. Koliko vas je mjesto boravka odredilo kao osobu i umjetnika?

Što sam stariji, to sam svjesniji kvalitete mladosti koju sam proveo u Puli. Taj grad tada je imao tri rock kluba i mogli smo vidjeti kompletnu jugoslavensku rock scenu: Time, Indekse, Buldožer, Korni grupu. Borghesia je ljubljanski produkt zbog specifične kreativne klime u tom gradu koja je bila drukčija od one u Zagrebu ili Beogradu. Iako danas živimo u različitim državama, te razlike čine mi se mnogo manje. Svijet je postao puno više unificiran.

NACIONAL: U Močvari nastupate 10. listopada, a to će biti vaš prvi koncert nakon 25 godina u Zagrebu. Hoće li to biti retrospektiva i podsjetnik na vašu karijeru ili ćete više svirati pjesme s povratničkog albuma?

Koncert će biti presjek naše karijere, od prvog singla “Divlja horda” pa do pjesama s posljednjeg albuma i bit će puno elektronike.