Više djelatnika HRT-a Nacionalu je koncem proteklog tjedna otkrilo zašto je ogranak HND-a na HRT-u i Hrvatskom radiju na samom kraju prvoga kruga predsjedničke kampanje odlučio uputiti otvoreno pismo svim predsjedničkim kandidatima. Ideja da se izađe u javnost s otvorenim pismom ili peticijom, već dulje postoji, no nakon posljednjih burnih događanja unutar HRT-a i nakon postupka mirenja, koji ipak nije završio štrajkom jer je tanka većina članova sindikata odlučila prihvatiti ponudu Uprave za neznatno povećanje plaća, smatrali su da je finiš predsjedničke kampanje pravi trenutak da se javno progovori o problemima koji ih godinama muče.

Ogranci HND-a pri Hrvatskoj radioteleviziji poslali su otvoreno pismo predsjedničkim kandidatima uz podršku većeg broja sindikata – Podružnice SNH novinari i medijski radnici HRT-a, Sindikata tehnike HRT-a, HURS-a, Samostalnog sindikata radnika HRT-a, SOMK – Sindikata obrazovanja i medijske kulture, Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, Podružnice profesionalnih glazbenika, Sindikata RTV difuzije – gospodarstvo i Sindikata trgovine Hrvatske sindikalna podružnica HRT-a terenski djelatnici.

U pismu djelatnici zabrinuti za stanje demokracije u Republici Hrvatskoj, upozoravaju na alarmantno urušavanje HRT-a kao javnog medijskog servisa. Navode da već godinama svjedočimo sustavnom uništavanju njegove temeljne funkcije kroz političke pritiske, financijsku neodgovornost i degradaciju profesionalnih standarda. Ističu i da pritisci na novinare i uredništvo, politička kadroviranja i cenzura ozbiljno narušavaju vjerodostojnost i profesionalizam HRT-a.

U pismu navode i da se umjesto da bude nepristran izvor informacija, HRT sve češće koristi kao alat političkih i ekonomskih moćnika. Ističu i da su novinari koji se odupiru pritiscima sustavno marginalizirani, a ključne teme ostaju neobrađene. Nadalje upozoravaju na upitne ugovore s vanjskim tvrtkama o najmu tehničke opreme i usluga koji se godinama sklapaju bez javnih natječaja, pri čemu su takve ugovore dobivale tvrtke povezane s aktualnim rukovodstvom HRT-a. U pismu se posebno upozorava i na drastično smanjenje proizvodnje vlastitog programa dok milijuni javnog novca odlaze u privatne džepove putem tzv. outsourcinga, a apostrofira se i problematični koregulacijski sporazum kojim se tzv. nezavisnim producentima omogućava da uz minimalna ulaganja ostvaruju 51 posto sekundarnih prava. Ako je HRT, na primjer, u proizvodnju uložio 90 do 94 posto, producenti ostvaruju 70 posto sekundarnih prava, a ako je HRT uložio manje od 50 posto, producenti ostvaruju 90 posto spomenutih prava.

Zbog svega navedenog djelatnici, novinari i urednici HRT-a zatražili su od predsjedničkih kandidatkinja i kandidata da se javno očituju o njihovim zahtjevima te da odgovore na pitanja profesionalaca kojima je stalo do opstanka javnog medijskog servisa i jačanja neovisnog, kvalitetnog programa. No budući da je jedina debata svih osmero predsjedničkih kandidata bila na HRT-u, na njoj se nije raspravljalo ni o stanju na javnom medijskom servisu niti o zahtjevima zaposlenika te kuće.

Jedan od zaposlenika HRT-a o tomu je za Nacional izjavio:

„Konačno su se nakon dugo vremena dogodile sinergija i dobra volja i nakon što smo se usuglasili oko teksta otvorenog pisma i zahtjeva, dobili smo potpise praktički svih sindikata HRT-a. Mene je ugodno iznenadilo što su se svi pridružili ovoj inicijativi. Razlog za to vrlo je pragmatičan – zato što je sad bila prilika. A nama je najbitnije da se o tome konačno piše i govori u javnosti.“

Drugi izvor Nacionala ističe kako je slanju pisma pridonijela i činjenica da se nakon početka mandata novog glavnog ravnatelja Roberta Šveba, ništa nije promijenilo nabolje.

Ta zaposlenica HRT-a kaže:

„Odlučili smo se obratiti predsjedničkim kandidatima zato što predsjednika Republike Ustav ni na koji način ne ograničava da progovori o aktualnim pitanjima u zemlji. Budući da su se svi odazvali TV debati na HRT-u, a među njima i predsjednik Milanović iako je HRT svojedobno zvao YUTEL, procjena je bila da je to bio pravi trenutak da se pošalje otvoreno pismo u kojem bi se naveli svi problemi koji postoje na HRT-u. Tako da ne bi bilo da nisu znali kakvo je stanje iako se mediji već godinama sustavno bave tom problematikom.“

Na primjedbu da mediji pa tako ni HRT nisu bili tema ove predsjedničke kampanje, treći izvor Nacionala, također novinar HRT-a, kaže sljedeće:

„Pa imali smo samo jedno sučeljavanje na HRT-u. Nisam ni očekivao da će se na HRT-u raspravljati o HRT-u. Ali bilo je i drugih prilika, a na kraju krajeva, bit će i drugi krug. Nadam se da će kandidatima konačno netko postaviti to pitanje. Nama je u interesu da problem HRT-a izađe u javnost jer smatramo da je stanje doista alarmantno.“

Nacionalovi sugovornici potvrđuju ono što je predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, sindikalna povjerenica na HRT-u i predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever rekla u prošlom broju Nacionala, a to je da je na posljednjem zboru radnika glavni ravnatelj Robert Šveb otkrio karte, odnosno, planove da se s HRT-a otpusti oko tisuću ljudi u sljedećih godinu do dvije, i to uz otpremnine, za što država daje 28 milijuna eura. Navodno će odlazak biti dobrovoljan, a službeno se to naziva racionalizacijom i konsolidacijom poslovanja. U prijevodu, to znači da bi njihov posao ubuduće trebale raditi privatne tvrtke, čime će se pogodovati vanjskim produkcijskim kućama.

No zaposlenici HRT-u nisu nezadovoljni samo zbog plaća i vanjske produkcije, već i zbog političkog pritiska kao i pritiska gospodarskih moćnika te kadroviranja vladajućeg HDZ-a. Sugovornici Nacionala navode da se ništa nije promijenilo od Karamarkova doba – odnosno, ističu da tijekom osam godina dvaju Plenkovićevih mandata, Informativnim programom i dalje „drma“ Karamarkova odabranica Katarina Periša Čakarun, za koju tvrde da je u višestrukom sukobu interesa.

Tijekom posljednjih pet godina aktualni predsjednik Zoran Milanović žestoko je napadao HRT kao agitprop vladajućih, no njegove kritike nisu urodile plodom. On je upozoravao i na nepotizam obitelji Milić –majka glasnogovornika Vlade Marka Milića i dalje je šefica kompletnog Mozaičnog programa, dok otac, bivši glavni urednik Yutela Goran Milić i dalje intenzivno radi u takozvanoj vanjskoj produkciji.

Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske i sindikalna povjerenica na HRT-u, rekla je u prošlom broju Nacionala da Robert Šveb, glavni ravnatelj HRT-a, planira otpustiti tisuću ljudi. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„I sam predsjednik Milanović u više je navrata govorio u tom smjeru i upravo se referirao na pitanje Informativnog programa. Sjećam se kako je 2021. u Splitu komentirao uhićenje bivšeg glavnog ravnatelja Kazimira Bačića i govorio o tome kako bi trebao funkcionirati HRT bez da mu je tada itko poslao pismo. Tada je rekao da je, dok je on bio premijer, HRT o njemu kritički izvještavao, što je činjenica. Isto tako rekao je da zbog javne vrijednosti koju HRT ima ne bi ukidao pretplatu. Već tada je isticao da je HRT pretvoren u stranački servis HDZ-a. I naravno, spominjao je i obitelj Milić čije je privatno leno HRT postao. Ako se potvrdi vijest da će Ana Milić, majka glasnogovornika Vlade Marka Milića, umjesto da ode u mirovinu, postati posebna savjetnica glavnog ravnatelja, onda su te predsjednikove riječi potpuno točne. Ako je tome tako, sama ta činjenica doista je skandalozna. Dakle, u trenucima dok glavni ravnatelj Šveb na skupu na kojem se suočio s tristo potplaćenih ljudi govori o tome kako nema novca, dodjeljuje se savjetničko mjesto gospođi Milić. Za početak, ne znam na osnovi kojih rezultata“, rekao je za Nacional jedan od novinara Informativnog programa HRT-a.

Drugi djelatnik Informativnog programa HRT-a, koji je također progovorio za Nacional uz uvjet da ostane anoniman zbog straha od gubitka radnog mjesta, istaknuo je da očito postoji neki politički konsenzus zbog kojeg se Miliće ne dira. O toj temi dodatno je rekao:

„Obilježje mandata Ane Milić, urednice Mozaičnog programa HRT-a. bila su gostovanja HDZ-ovih ministara u udarnim terminima u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’. Pa to se nikada nije događalo! A što se tiče Gorana Milića i njegovih serija iz vanjske produkcije, postoji to famozno Povjerenstvo za otkup vanjske produkcije koje o tome odlučuje. Urednici pojedinih programa na to ne utječu i ne mogu birati. I interesantno, uvijek iste produkcijske kuće dobivaju posao. A sada postoji i lex AP zbog kojeg će se sve manje zviždača usuditi upozoravati na takve probleme, jer će ih tužiti.“

S druge strane, njegova kolegica iz Informativnog programa primjećuje: „Ja konkretnu pomoć predsjednika Republike do sada nisam vidjela. Moram reći da od svih njegovih napada na HRT nije bilo efekta. Naime, ni opozicija se nije dovoljno, ako uopće jest, bavila HRT-om. Kao da ih nije briga ili računaju da će im takav HRT trebati kada jednom dođu na vlast.“

Zašto bi sada, u predsjedničkoj kampanji, isticanje problema na HRT-u moglo utjecati na neke konkretne poteze predsjednika Republike ili Vlade? Nacionalovi sugovornici ističu da je to otvoreno pismo mišljeno kao apel i upozorenje na alarmantnu situaciju na javnom medijskom servisu i nije bilo namijenjeno nijednom kandidatu posebno, pa ni aktualnom predsjedniku Republike. Jedan od Nacionalovih izvora s HRT-a o tomu kaže:

„Željeli smo skrenuti pozornost na tu temu, da se o njoj konačno počne raspravljati. Zato što predsjednik Republike ima mogućnost, možda ne direktno rješavati te probleme, ali svakako može upozoriti javnost i baciti na njih svjetlo.“

Jedan od ogorčenih novinara dodaje: „Očito je da nakon osam godina mandata ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek ne vidimo pomaka. Osim najavljenog ‘restrukturiranja’ HRT-a otpuštanjem gotovo tisuću ljudi. To je sve što su ona i njezin odabranik gospodin Šveb uspjeli iznjedriti vezano uz reformu HRT-a. Zapravo se ništa konkretno nije napravilo, Zakon o HRT-u nije se promijenio i sve je ostalo isto kao u Karamarkovo doba. Imamo iste ljude na istim pozicijama. Oni govore o nekoj vjerodostojnosti HRT-a na kojem glavna urednica Informativnog programa šalje unaprijed sva pitanja za intervju premijeru Plenkoviću i onda ih, bez ikakva potpitanja, i postavi. A predsjednik Republike mogao bi progovoriti ne samo o HRT-u već i općenito o stanju slobode medija u Hrvatskoj. Ali HRT jest ogledalo društva, u kojem se zrcali lik Andreja Plenkovića.“

Činjenicu da je predsjednik Milanović tijekom cijele kampanje, usprkos svojoj kritičnosti prema HRT-u, prihvatio jedino sučeljavanje baš na toj televiziji, Nacionalova sugovornica ovako komentira: „Doista, zanimljiv je taj obrat od Yutela do gostovanja na HRT-u. Predsjednik Milanović je svojedobno izjavljivao i da treba ukinuti Informativni program jer je to dnevnopolitički bilten HDZ-a, no isto tako je isticao da zbog toga ostali sadržaji koji imaju javnu vrijednost ne bi smjeli patiti. Zato pretpostavljam da je donoseći odluku o sudjelovanju u debati na HRT-u, imao u vidu da je to jedini nacionalni medijski servis, o kojem je više puta ponovio da ipak treba postojati u nekom formatu. Zato je valjda i došao na HRT, da mu poveća vidljivost. Doduše, HRT nije javni servis, nego državna televizija pod kontrolom Vlade, a onda je Zoran Milanović kao državni poglavar ipak došao na državnu televiziju. No to bi pitanje prvenstveno trebalo postaviti njemu, jer je sigurno imao i ponude s drugih nacionalnih komercijalnih televizija.“

Već je Faktograf pisao kako je HRT kršio javnu nabavu izravnim davanjem poslova tvrtki Croatel d.o.o, kojoj su u mandatu bivšeg glavnog ravnatelja Kazimira Bačića isplaćeni milijuni eura, a novi ravnatelj Šveb produljio je taj ugovor u rujnu 2023. Zbog toga je nadzor zatražilo Zagrebačko državno odvjetništvo. Na upit Faktografa Ministarstvo gospodarstva potvrdilo je da je Upravnim nadzorom utvrđeno kršenje Zakona o javnoj nabavi, zbog čega će “protiv Naručitelja i odgovornih osoba biti podnesen optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu”.

„Za milijune koji su im isplaćeni, a isplaćeni su i za poslove koje nisu odradili, ja sam izračunao da bih mogao proizvesti šezdeset do sedamdeset televizijskih emisija“, rekao je jedan od urednika u Dokumentarnom programu te dodao kako je od vremena pandemije covida do danas prepolovljena proizvodnja vlastitog programa pa se zato stalno vrte reprize, što se i te kako primjećuje.

Što se tiče dokumentarnog programa, HRT jedva da išta proizvodi, a o tome što će se otkupiti iz vanjske produkcije odlučuje supervizija projekta. Urednici u Dokumentarnom programu ne mogu odlučivati ni što će se raditi u vanjskoj produkciji niti mogu nadgledati sam proces, već dobivaju gotove proizvode na koje se kao urednici moraju potpisati. „To je, po mom mišljenju, čisti mobbing. Prisiljava se ljude da se bez ikakvih ovlasti potpisuju na nešto što nisu ni izabrali. To je budućnost HRT-a“, tvrdi jedna od urednica, podsjećajući da je HRT obvezan otkupljivati minimalno 15 posto nezavisne produkcije, ali nigdje ne piše koliki je maksimum.

Upitani jesu li kao zaposlenici i sindikati spremni na akcije, štrajk i žešći pritisak na Vladu, Nacionalovi sugovornici prilično su bili skeptični, a jedan od njih nam je rekao: „Dobro je da smo izašli s ovim otvorenim pismom, moramo priznati da smo se i sami začudili tom činu hrabrosti. Ali sa žaljenjem mogu konstatirati da očito nismo spremni na štrajk jer je ipak većina sindikata prihvatila ponudu poslodavca u procesu mirenja, koliko god ona bila mizerna u odnosu na plaće. Proveli smo anketu i većina nije bila za štrajk. Ne znam što će dalje biti i tko je spreman na kakve korake. Osim toga, sada smo potpisali Kolektivni ugovor na sljedećih godinu dana, što znači da do tada neće biti nekih akcija.“

No, nitko od predsjedničkih kandidata u kampanji nije javno samostalno reagirao na otvoreno pismo zaposlenika HRT-a.

Na pitanje Nacionala o tom pismu i apelu zaposlenika HRT-a predsjedničkim kandidatima, Marija Selak Raspudić odgovorila je da ga nije dobila, ali da iz razgovora s raznim djelatnicima te kuće, gdje je i sama nekada radila, zna da je situacija izuzetno loša. Poznato joj je i da su plaće koje primaju za svoj rad izuzetno niske te je ogromna većina ljudi na minimalcu, čega javnost uglavnom nije svjesna. Dodala je i da je Informativni program u velikom problemu jer tamo vlada totalna nesloboda, zbog čega je i sama u više navrata ulazila u polemike s urednicima. Napomenula je i da je dopisništvo HRT-a u Mostaru pokušalo izbjeći praćenje njezina posjeta Mostaru kao službene predsjedničke kandidatkinje, koji se dogodio dan prije Primorčeva posjeta tom gradu. Rekla je i da bi, da je postala predsjednica Republike, nastojala ukazivati na alarmantno stanje na HRT-u jednako aktivno kao što to čini, a činit će i dalje kao saborska zastupnica, kada govori o različitim društvenim problemima.

Ivana Kekin rekla je da je vidjela i pismo i zahtjeve zaposlenika i sindikata HRT-a te da se s njima apsolutno slaže. Naglasila je i da podržava HND u njegovu radu i istupima koji su često vrlo hrabri. „Neovisno o predsjedničkim izborima, inzistirat ću na tome da HRT treba postati neovisan, potpuno slobodan i dobro ekipiran javni servis. Mislim da je dobro da se za početak o tome počne govoriti i dobro je što je HND iskoristio predsjedničku kampanju da tu temu diže u javnosti“, smatra Ivana Kekin.

Na upit tjednika Nacional o otvorenom pismu zaposlenika HRT-a, predsjednik Milanović nije odgovorio do završetka ovog broja. Ostaje vidjeti hoće li se na njega referirati tijekom kampanje za drugi krug predsjedničkih izbora s kandidatom koji će mu se u tom krugu pridružiti.