Objavljeno u Nacionalu br. 866, 2012-06-19

Državni odvjetnik upozorava na niz ozbiljnih propusta u organizaciji i financiranju institucije koja bi trebala iskorijeniti kriminal

Rad glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i svih zaposlenih ovog će tjedna opet biti pod povećalom Sabora, koji jednom godišnje analizira njegovu uspješnost. Rasprava o dosadašnjim iskustvima uvijek ode duboko u političke vode, od toga štiti li nekoga, je li selektivan, zašto nije uspio u pojedinim slučajevima, zašto nije kažnjavao pretvorbeni kriminal. Kako sada stvari stoje, Kukuriku koalicija će podržati glavnog državnog odvjetnika, pa će sve doskočice o Bajićevu radu biti tema jednodnevnih izvještaja bez ikakvih posljedica ili promjena. A ono što je Bajić u svom izvješću jasno napisao bit će potpuno gurnuto na marginu: državna odvjetništva nemaju dovoljno novca ni za vještačenja, zagušena su velikim brojem predmeta, nedostaje im ljudi, opreme, kadrovska selekcija je takva da potiče prosječnost, nema dovoljno dobre komunikacije i usklađenosti s ostalim tijelima državnog progona, glavni državni odvjetnik ne može birati sam ni najbliže suradnike, gospodarski kriminal se ne može efikasno goniti…

SVE ODREDA Iznimno značajne opaske koje koče rad institucije koja bi trebala štititi državne interese i progoniti kriminal na svim razinama. Iako je izvješće već prošlo najvažnije saborske odbore, medijska izvješća nisu spomenula ni jednu od ovih tema. Kad je prošle godine Nacional otvorio temu o nedovoljnoj pripremljenosti Državnog odvjetništva i policije za novi Zakon o kaznenom postupku, koji mu daje veće ovlasti, u zadnji tren se krenulo u nabavu opreme i osiguranje prostora. Dosad se većina uspjela pribaviti, ali stanje je još daleko od elementarnih uvjeta za rad. Apsurdna je ilustracija da ni svi zamjenici Mladena Bajića nemaju svoje računalo! Nemaju ni novca da prate stručnu literaturu i brojne izmjene zakona. A o tim ljudima ovisi sastavljanje optužnica i njihova obrana na sudu u najsloženijim predmetima.

PROŠLE GODINE je, kao tadašnji predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, sadašnji SDP-ov ministar policije Ranko Ostojić rekao da se državna odvjetništva moraju osposobiti i da će se povećati novac za opremu. Lani se prvo planiralo povećati novac zbog opsežnosti novog posla, s 250 na 315 milijuna kuna. Ipak, iznos je srezan na 283 milijuna. I ove godine, unatoč promjeni vlasti, zbog krize nema puno pomaka. Toliko željena informatizacija, koja je trebala biti završena i prošle godine, produžuje se do 2013. godine. Državna odvjetništva nemaju zajednički sustav za rad i praćenje predmeta, niti su povezana sa sudovima i, primjerice, poreznom upravom. Sve je to već trebalo biti obavljeno, a nije, pa se događaju situacije poput one o kojoj je Nacional pisao ove godine: oni koji su osuđeni za utaju poreza i trebaju utajeni iznos vratiti, to ne moraju učiniti. Sustav je tako postavljen da mogu to izbjeći bez problema. “Već sada se može reći da će 2012. razlika imeđu planiranih i potrebnih sredstava biti još veća i da će to dovesti u pitanje učinkoviti rad državnih odvjetništava na dokazivanju pojedinih kaznenih djela kod kojih su vještačenje i drugi troškovi znatni iznosi”, piše Bajić Saboru. Ali bez odjeka. Novi zakon daje veće ovlasti i mogućnost bržeg prikupljanja dokaza, ali samo ako ima novca za specijalne timove koji će ih prikupljati i za vještačenja. Sve to treba platiti, a novca nema. Jasno je da onda pada sama kvaliteta.

U SVIM ODVJETNIŠTVIMA – glavnom, županijskim i općinskim – ukupno radi gotovo 1650 osoba, što je 200 više nego 2010. S obzirom na nove ovlasti i preuzimanje kaznenih djela po novom Zakonu o kaznenom postupku, to je još uvijek malo. Nedostaje 161 državni odvjetnik i zamjenik, te deseci u pratećem osoblju. Ti ljudi su samo lani primili preko 90.000 kaznenih prijava, te još 73.000 građanskih i upravnih predmeta. Sa starim predmetima, radili su na 180.000 slučajeva. Državno odvjetništvo se teško popunjava novim kadrovima, pogotovo u manjim mjestima. “S novim ovlastima, mi smo zagušeni”, neslužbeno je priznanje iz Državnog odvjetništva koje smo dobili. Kako bi se smanjio pritisak u situaciji kad je država u krizi i nema novca za rad institucije koja je treba štititi, Bajić će se pritiska pokušati riješiti kroz nagodbe s okrivljenicima, što će zasigurno izazvati u nekim slučajevima zgražanje javnosti. Kao što su u aferi Fimi-media bez optužnice prošli neki od direktora koji su sudjelovali u izvlačenju milijuna kuna iz državnih poduzeća. Okrivljenicima će se nuditi manje kazne, samo da se pred sudom ne razvlači postupak. Oni koji pristanu odati kaznena djela i pomoći otkrivanju novih, imat će velike beneficije pred Odvjetništvom. Masovno će se koristiti institut kaznenog naloga za manja kaznena djela u kojem su zatvorske kazne uvjetne. “Samo uz uvjet da najmanje 60 posto predmeta završi bez rasprave, moći ćemo obaviti sve poslove”, decidirano kaže glavni državni odvjetnik.

DO RUJNA prošle godine USKOK je u svojim slučajevima imao tek 21 posto nagodbi od 24.000 predmeta pa je jasno da materijalna i kadrovska situacija Državnog odvjetništva smanjuje mogućnost kažnjavanja onih koji su to zaslužili. Neslužbeno u Državnom odvjetništvu uvjeravaju da će se golem porast svih oblika sporazuma prvenstveno odnosi na bagatelnije vrijednosti i uvjetne kazne. Ipak, i u većim slučajevima se mogu očekivati pojačane nagodbe jer je to “uvjet za preživljavanje”. S druge strane, nevjerojatan trošak i zagušenost stvaraju sama ministarstva koja u ime Hrvatske također zastupa Državno odvjetništvo. Lani su novi sporovi imali vrijednost veću od 3 milijarde kuna. Iako se zna da će država izgubiti, procesi se forsiraju i inzistira se da se oni nastave. Sve zbog toga što nemaju osiguran novac da isplate presudu. Bajić također upozorava da ne žele ni nagodbe iz istog razloga. Čak i kad se sklopi nagodba, novac se ne isplaćuje pa slijede nove tužbe, traženje kamata i iznosa, ovrhe… Sve to potpuno bespotrebno. Kratkoročno razmišljanje i birokracija tako stvaraju dodatni trošak za proračun i sprečavaju da se državni odvjetnici bave stvarima koje bi zaista i mogle uspjeti i sačuvati državni novac. Forsiranje nagodbi i zato će biti agresivna taktika koju će Bajić primjenjivati.

OD PROŠLE godine, državni odvjetnici imaju još jedno kukavičje jaje koje im je ostavljeno, a znatno sprečava učinkovitost. Ni glavni, a ni drugi državni odvjetnici više ne mogu sami predlagati svoje zamjenike i tražiti da ih potvrdi Državnoodvjetničko vijeće kao što je to bio slučaj ranijih godina. Sad se zamjenici traže isključivo putem javnog natječaja i glavna referenca je škola za pravosudnu dužnost. Time na prvi pogled ispada da je sve transparentnije, ali se stvaraju problemi u hijerarhiji i iskustvu. Državni odvjetnik ne može nagraditi nekoga tko je godinama radio u sustavu i čiji rad poznaje i cijeni. Ne može postaviti ni ljude kojima vjeruje, a on je formalno odgovoran za njihov rad. Glavni državni odvjetnik nema više utjecaja na izbor županijskih i općinskih državnih odvjetništava. S druge strane, nema ni stegovne mogućnosti za kažnjavanje onih zamjenika koje je Državnoodvjetničko vijeće postavilo. Za godinu-dvije državni odvjetnik će tako biti okružen ljudima kojima potencijalno ne vjeruje niti misle da dobro rade svoj posao, ali imaju formalno obrazovanje. A mora preuzeti svu odgovornost za njihov rad. Oni pak znaju da im formalno nadređeni ne može ništa i da ih nije on doveo. Hijerarhijska struktura, toliko važna u svakoj instituciji, a pogotovo Državnom odvjetništvu, tako se potpuno narušava kao i lanac zapovijedanja i odgovornosti. Teško je očekivati da će se tako poboljšati učinkovitost i ispuniti očekivanja javnosti o promptnom procesuiranju kriminala. “Kako ne bi nastale dugotrajne štetne posljedice koje se mogu reflektirati u smanjenju stručnosti, nužno je mijenjati zakonske odredbe u vezi s prvim imenovanjem”, piše Bajić u izvješću.

KAKO STVARI funkcioniraju i koliko su nekoordinirane unutar same države, svjedoči i to što je kroz racionalizaciju državnih odvjetništava, njihov broj u odnosu na prije pet godina – prepolovljen. Međutim, to nisu pratili najavljeni problemi u nadležnosti sudova i njihovu pripajanju. Državni odvjetnici zato moraju dalje putovati i ostvarili su veće materijalne troškove. Županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu zagušeni su zbog većih nadležnosti i broja predmeta, dok oni u manjim mjestima nemaju niti približno toliko posla. Najnovije Bajićevo izvješće, iako pisano i pomalo diplomatskim rječnikom, ukazuje na čitav niz ozbiljnih propusta u samoj organizaciji i financiranju institucije od koje građani očekuju da iskorijeni kriminal. Zbog starih i nedorečenih zakona priznaju i poraz u borbi s gospodarskim kriminalom. Iako kritičari rada Mladena Bajića s pravom mogu reći da si ovim izvješćem samo prebacuje odgovornost i stvara si alibi za neučinkovitost, činjenica je da novac koji oni troše nije niti približno u korespondenciji s težinom slučajeva kojima se bave i ovlasti koje su im dane. Osim toga, u ovom trenutku, Državno odvjetništvo ima pod blokadom ili oduzeto više od 300 milijuna kuna vrijedne imovine, što je iznos veći nego su lani potrošili u godinu dana. Čak ako se i pretpostavi da bi se taj iznos prepolovio, Državno odvjetništvo bi u većem slučaju moglo financirati samo sebe. Logično bi zato bilo da institucija koja zastupa državu, u slučajevima od posjedovanja marihuane, preko organiziranog kriminala, pa do upisa državnog zemljišta u državne knjige, ima svu infrastrukturu koja joj je potrebna. Glavni državni odvjetnik bi svake godine trebao postaviti ciljeve i jasno naznačiti novac koji mu je zato potreban, a koji bi Vlada morala osigurati. Ako se ciljevi ne ispune, može se tražiti odgovornost glavnog državnog odvjetnika. Ovako, zbog neosiguravanja osnovnih sredstava za rad i onemogućavanja biranja najbližih suradnika, glavni državni odvjetnik se uvijek može braniti da niti je stigao niti je mogao odraditi sve što se od njega očekuje. A protivnici će tvrditi da on radi loše i da je pravi razlog neučinkovitosti politička ovisnost i selektivnost. I tako će se igra mačke i miša bez rezultata nastaviti. Najveći gubitnik su opet ionako samo porezni obveznici.