Događaju se dramatične promjene u ekologiji Jadranskog mora, pa su sve brojnije invazivne vrste koje ribari do prije par desetljeća nisu ni poznavali, a istovremeno nestaju one koje su tu tisućama godina, izjavio je Radio Slobodna Evropa (RSE) ribar Muzafer Beljo Čauši iz Ulcinja u Crnoj Gori.

“Već naši unuci neće znati za mnoge vrste koje su othranile generacije, a sve se to događa u jednoj kapljici vremena, u nekoliko desetljeća. Što je to u odnosu na milijun godina u kojima se odvijao sasvim drugačiji život”, pita se Čauši, koji smatra da je za to kriv čovjek, jer je poremetio riječne tokove i biologiju mora.

Tokom posljednja tri desetljeća je zabilježeno 46 novih vrsta riba i rakova u Jadranskom moru, u kojemu živi preko 460 vrsta, kazao je za RSE ihtiolog i doktor prirodnih znanosti Jakov Dulčić sa Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

Dodaje da je Mediteran ‘hot spot’ cijelog svijeta jer je ekstremno izložen utjecajima koji mijenjaju njegov biodiverzitet, pa na istočnom Jadranu ima sve manje grabežljivaca koji mogu ograničiti brojnost invazivnih vrsta.

“Znači, nema morskih pasa, velikih kirnji i lampuga koji bi mogli regulirati njihovu brojnost, što govori o uništavanju bioraznolikosti autohtonih vrsta”, kaže Dulčić, koji je nalaze o novim vrstama riba i rakova, zajedno s Marcelom Kovačićem, objavio u knjizi “Ihtiofauna Jadranskog mora”.

Te promjene uočavaju i ribari s ušća Bojane u Jadransko more kod Ulcinja, najjužnijeg grada na Crnogorskom primorju. Kao primjere nestalih autohtonih vrsta na tom području, Muzafer Beljo Čauši nabraja jesetru, koje nema u ulicinjskim vodama posljednjih par desetljeća, te ribe iverak i korbu.

“Nestala je i hama, autohtona vrsta koja je znala narasti do 70 kilograma i koja je bila ekonomski veoma važna jer su, na primjer, nakon Drugog svjetskog rata brojne obitelji iz ribarske zadruge živjele od te ribe”, podsjeća Čauši.

Umjesto njih, sada su sve brojnije invazivne vrste kao što je papigača, američki plavi rak, te zubatica, koju u Dalmaciji zovu strijelka. Koliko su invazivne vrste prilagodljive govori podatak da strijelka nikada nije bila zabilježena na temperaturama ispod 14 stupnjeva, međutim, sada živi i na 11 celzijusa.

“Ribari nerijetko u mrežama ulove ribe koje vide po prvi put, kažu što je sad ovo, pa ih šalju u institut da im znanstvenici kažu o kojoj se vrsti radi, ili odgovor traže na društvenim mrežama. Tako da nam sad pomažu enciklopedije i internet da saznamo što smo ulovili”, priča Čauši.

Pojedine invazivne vrste mogu biti opasne po ljudsko zdravlje, a takva je srebrnoprugasta četvorozupka, koja u sebi sadrži nerazgradiv otrov. Viđena je u srednjem Jadranu, oko Šibenika.

Konzumacija te ribe ja zabranjena u zemljama Evropske unije, ali je to uobičajena hrana u Japanu, gdje se od nje u restoranima sprema jelo pod nazivom fugu, koje pripremaju specijalno obučeni kuhari.

“Oni znaju u kom dijelu godine je koncentracija tog otrova u ribi manja, i fugu serviraju kao veliki delikates, ali ja ga osobno ne bih nikada probao”, kaže Dulčić.

Među egzotičnim novim vrstama Jadrana je i riba lav, koju u Hrvatskoj zovu vatrenjača. Uočena je prvo na talijanskoj obali prije dvije godine, a potom je jedna jedinka nađena u hrvatskom Jadranu, na Visu.

Od njenog uboda može umrijeti osoba slabog imunog sistema, ukoliko joj se pomoć ne pruži odmah, kažu ihtiolozi. Direktor Instituta za biologiju mora (IBM) Univerziteta Crne Gore Aleksandar Joksimović kaže da riba lav ima bodlje na čijim krajevima su ćelije sa neurootrovima.

“Ako se dođe u kontakt sa ribom lav, onda mjesto uboda treba brzo istisnuti koliko se može, i nikako ne stavljati led, nego nešto vruće, možda čak plamenom iz upaljača tretirati mjesto uboda, jer je otrov termolabilan, što znači da se na oko 70 stepeni degradira i tako se smanjuje njegovo djelovanje”, priča Joksimović za RSE.

Koliko riba lav može biti opasna za morski živi svijet pokazuje primjer s Krete, gdje je u jednom od priobalnih područja počela istrebljivati autohtone vrste. I dok je to za ribare crveni alarm, šefovi zaštićenih morskih područja na Kreti ne dopuštaju njen izlov, jer zarađuju na podvodnim fotografijama invazivnih vrsta koje su često vrlo atraktivne.

“Alarmantne su brojke o malom priobalnom ribolovu u tom dijelu Mediterana koje govore da i do 60 posto ulova na Cipru, u Libanonu i čak Izraelu čine vrste iz Crvenog mora, dakle one koje nisu autohtone”, navodi Dulčić.

Na odomaćivanje invazivnih vrsta u Jadranu utječe i temperatura mora, koja u posljednje tri decenije prosječno raste 0,03 celzijusa godišnje.

“Uzrok tome su klimatske promjene, pa se dešava lagana tropikalizacija Jadranskog mora, što pokazuju i ulasci tropskih vrsta riba kojima to pogoduje”, kaže Joksimović.

Znanstvenici upozoravaju da je cijeli Mediteran, uključujući i Jadran, vrlo osjetljiv ekosistem koji narušavaju i veliki izlov, prekomjerni pomorski transport, bušenja zbog nafte, kruzeri, plastika koja završava u moru.

Zato ribar Muzafer Čuši smatra da je čovjek glavni krivac za narušavanje jadranskog biodiverziteta, na koje ukazuju i pojave invazivnih vrsta. “Čovjek je poremetio vodene tokove, biologiju mora, narušio mir koji je vladao na vodama. Izvršio je prelov bez kontrole i uništavao mlađ zbog trenutne koristi. Mislim da je čovjek najviše kriv za ovo što se događa u moru, a događaju se dramatične promjene”, zaključuje Čauši.