Polovicom siječnja Europska komisija započela je otvoreno javno savjetovanje o budućem europskom Aktu o slobodi medija, inicijativi koju je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila u svom govoru o stanju Unije 2021. Iako su pristupajući Europskoj uniji sve države morale usvojiti legislativu koja, u okviru vladavine prava, jamči slobodu medija, u mnogim, osobito novim zemljama članicama posljednjih godina primjećuje se trend sve većeg pritiska na novinare i nezavisne medije, kao i politička kontrola nad javnim medijskim servisima. Upravo zato cilj je ovog akta zaštiti pluralizam i neovisnost medija na unutarnjem tržištu Unije.

Potpredsjednica Europske komisije za vrijednosti i transparentnost Věra Jourová o toj je inicijativi izjavila:

„Mediji su stup demokracije. Ali taj stup danas puca, a vlade i privatne skupine pokušavaju raditi pritisak na medije. Zbog toga će Komisija predložiti zajednička pravila i zaštitne mjere za zaštitu neovisnosti i pluralizma medija. Novinari bi trebali moći obavljati svoj posao, informirati građane i zahtijevati odgovornost od vlasti bez straha ili povlastica. Sad provodimo opsežno savjetovanje kako bismo došli do najboljeg prijedloga.“

Komisija bi prijedlog trebala predstaviti u trećem tromjesečju 2022., a kako bi lakše oblikovala nova pravila, putem otvorenog javnog savjetovanja nastoji prikupiti stajališta i podatke građana, prije svega novinara, medija (u privatnom i javnom vlasništvu), akademske zajednice, civilnog društva, javnih tijela, poduzeća i ostalih zainteresiranih strana.

‘Vidimo sve više zabrinjavajuće trendove diljem EU-a. Kroz izvješća o vladavini prava izrazili smo zabrinutost u vezi s negativnim razvojem događaja oko slobode medija’, smatra Ognian Zlatev, šef Predstavništva Europske komisije u RH. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

I situacija u Hrvatskoj, koja drži neslavni svjetski rekord po tzv. SLAPP tužbama protiv novinara i medija, dok vladajuća stranka politički kontrolira program HRT-a, po mnogima je alarmantna. Problematično je i krajnje netransparentno vlasništvo nad medijima i dodjeljivanje koncesija za emitiranje komercijalnih radija i televizija, što je sve nabrojeno u prva dva godišnja Izvješća Europske komisije o vladavini prava. O potrebi donošenja takvog medijskog akta i njegovim mogućnim učincima na medijsku praksu u Hrvatskoj, tjednik Nacional razgovarao je s više upućenih sugovornika, s obzirom na to da već godinama svjedočimo tome da je legislativa jedno, a njena stvarna implementacija nešto sasvim drugo.

Podsjećamo, SLAPP je akronim za Strategic Lawsuits Against Public Participation, odnosno neutemeljene ili pretjerane tužbe protiv onih koji postavljaju pitanja od javnog interesa, kritiziraju ili prenose poruke koje su neugodne za tužitelje, najčešće za državne organe, poslovne korporacije ili političke dužnosnike. Njima se zastrašuje i financijski iscrpljuje medije, s ciljem da ih se onemogući u obnašanju javne funkcije. Prošle godine u Hrvatskoj je podignuto preko tisuću takvih tužbi, a među tzv. serijskim SLAPP tužiteljima većinom su bivši li sadašnji visokopozicionirani dužnosnici iz redova HDZ-a, poput Milijana Brkića ili Tomislava Tolušića. Zbog sličnih pojava u više zemalja članica Europska komisija lani je osnovala Stručnu skupinu za SLAPP tužbe, u koju je imenovana i Vanja Jurić, hrvatska odvjetnica, stručnjakinja za medijsko pravo. Ognian Zlatev, šef Predstavništva Europske komisije u Republici Hrvatskoj, koji je prije karijere u europskim institucijama bio novinar i član upravnog odbora bugarske nacionalne televizije, ovako objašnjava inicijativu Europske komisije za donošenje europskog Akta o slobodi medija:

„Vidimo sve više zabrinjavajuće trendove diljem EU-a. Kroz izvješća o vladavini prava izrazili smo zabrinutost u vezi s negativnim razvojem događaja oko slobode medija i pluralizma u svim državama članicama. U okviru EMFA-e (European Media Freedom Act) namjeravamo napraviti korak dalje i pružiti sveobuhvatan odgovor za rješavanje takvih negativnih trendova. Među ostalim, želimo se holistički pozabaviti raznim oblicima privatnog i državnog uplitanja u postojanje ili funkcioniranje medija. Konkretno, želimo ograničiti rizike takvog uplitanja i odrediti zajednički okvir kako bismo osigurali da nacionalne zakonodavne ili administrativne mjere ne dovode u opasnost neovisnost i pluralizam medija. Kroz svoje konzultacije želimo prikupiti mišljenja o potencijalnim rješenjima za očuvanje pravedne i transparentne raspodjele državnih sredstava. Što se tiče situacije s novinarima, EMFA bi dalje razvijao naš alat za zaštitu i osnaživanje novinara. EMFA će biti potpuno usklađen s nadolazećom inicijativom o zaštiti novinara od uvredljivih sudskih sporova – SLAPP. Također će nadopuniti našu nedavnu Preporuku o sigurnosti novinara.“

Vanja Jurić članica je stručne skupine Europske komisije za SLAPP tužbe, u kojima Hrvatska drži neslavan europski rekord. Na pitanje dokle se stiglo i kako se EU namjerava boriti protiv takve prakse, Vanja Jurić odgovara:

„Koliko je sada poznato, do travnja se planira izrada nekog prvog nacrta uredbe o tzv. SLAPP tužbama, na kojoj radi posebna podgrupa stručne skupine, a izgleda da će ona regulirati samo one postupke koji imaju neki međunarodni element. U odnosu na ostale postupke, što znači i ove u Hrvatskoj, zasad je u planu donošenje preporuke. To nije konačni stav, ali čini se da se stvar razvija u tom smjeru. Istovremeno se pokušavaju naći i drugi načini, mimo regulacije, usmjereni na uspostavljanje sustava koji bi pomagao žrtvama SLAPP-a, ali i služio demotiviranju potencijalnih tužitelja. Najviše se, u ovoj fazi, bavimo pitanjima posebnih edukacija, najboljim načinima za podizanje svijesti o prirodi i štetnosti SLAPP tužbi u javnosti i traženjem najefikasnijih načina za praćenje njihova broja, a razmišlja se i o posebnim tijelima u državama članicama. Radi se, uglavnom, na jednom dosta sveobuhvatnom sustavu i nadam se da će donijeti rezultate.“

Na pitanje što je, po njenom mišljenju, bilo okidač za iniciranje europskog Akta o slobodi medija, s obzirom na to da je sloboda medija u temeljima vladavine prava EU-a, a sve države članice morale su uskladiti svoju medijsku legislativu s europskom, odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vanja Jurić odgovara:

„Vjerujem da je to rezultat ozbiljnog rada međunarodnih organizacija koje se bave medijima i koje su, sa strukovnim udrugama iz zemalja članica, uspjele tu temu nametnuti kao jedan od prioriteta. Njihova istraživanja i prikupljanje podataka o stanju medijskih sloboda na području cijelog EU-a pomogli su osvještavanju raširenog problema SLAPP tužbi, a epidemija, nesigurnost koju nosi i dramatičan porast u širenju dezinformacija sigurno su dali svoj doprinos. Posljednjih godina sve je jasnije da su u zemljama članicama, posebno iz nekih dijelova Europe, neovisnost i sloboda medija ozbiljno ugroženi – i u smislu utjecaja politike i drugih moćnih aktera i u smislu opće financijske nesigurnosti. Europska unija izgrađena je na načelu slobodnih medija kao temelja demokracije, pa je logično i potrebno kontinuirano tretirati to pitanje kao prioritet.“

Polovicom siječnja Europska komisija započela je otvoreno javno savjetovanje o budućem europskom Aktu o slobodi medija, inicijativi koju je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila u svom govoru o stanju Unije 2021.. FOTO: Jennifer Jacquemart/EU

Dario Špelić, novinar Hrvatskog radija, urednik emisije „Povijest četvrtkom“ i kandidat platforme Možemo! i SDP-a za glavnog ravnatelja HRT-a, koji je ispred Sindikata novinara Hrvatske član radne skupine za izradu novog zakona o medijima, o ovoj inicijativi kaže:

„To je inicijativa koja je svakako potrebna jer stanje medijskog prostora u Europi u mnogočemu nije dobro. Prije svega zato što postoji golema nejednakost u medijskim slobodama među zemljama članicama. Činjenica jest da se Švedska i Poljska nikako ne mogu dovesti u istu razinu. Nakon toga postoji i problem novinarskih prava i sloboda, koji nisu zaštićeni čak ni u nekim razvijenijim europskim zemljama. Za početak, autorska prava novinara, za razliku od, na primjer, glazbenih prava, još uvijek nisu riješena. I, naravno, postoji taj veliki problem tzv. SLAPP tužbi kojima se iscrpljuje prije svega nezavisne medije. U Hrvatskoj postoji epidemija takvih tužbi koje izazivaju ogromne materijalne troškove i konstantnu nesigurnost. To nije samo hrvatski, poljski ili mađarski problem, to je europski problem. A onda dolazimo i do pitanja mogu li mediji uopće opstati uslijed tehnološke revolucije, samo na privatnom novcu, uz javni medijski servis? Ili bi se javni novac ipak morao iskoristiti da se pomogne barem lokalnim medijima, koji su ključni za demokraciju, a čiji je opstanak najviše ugrožen?“

Javno savjetovanje o novom europskom Aktu o slobodi medija odnosi se na tri područja – prvo je transparentnost i neovisnost, drugo su uvjeti za dobro funkcioniranje medijskih tržišta, a treće pravedna dodjela sredstava za državno oglašavanje. Upitana u kojem od tih područja Hrvatska najlošije stoji, Vanja Jurić odgovara:

„Ta područja, ni u Hrvatskoj ni drugdje, nije moguće promatrati odvojeno. Medijska tržišta, u smislu demokratskih standarda, ne mogu funkcionirati bez neovisnih medija, kao što ne možemo govoriti ni o državnim sredstvima za oglašavanje bez da istovremeno govorimo i o tome kako i koliko takvo oglašavanje može utjecati na neovisnost medija i funkcioniranje medijskih tržišta. Te su tri teme jako usko povezane i svaka od njih ima značajan utjecaj na konačno stanje medijskih sloboda. Cilj treba biti unaprjeđivanje neovisnosti medija i pronalaženje osigurača kako tu neovisnost maksimalno zaštiti. Čini mi se da su ostala područja alati koji služe toj svrsi.“

‘Mediji su stup demokracije. Ali taj stup danas puca, a vlade i privatne skupine pokušavaju raditi pritisak na medije’, smatra potpredsjednica Europske komisije za vrijednosti i transparentnost Věra Jourová. FOTO: Alexis HAULOT/EP

Usprkos činjenici da je Hrvatska ulazeći u EU harmonizirala svoje zakonodavstvo s europskim, medijska situacija je, po mišljenju mnogih novinara, i gora nego devedesetih. Zato se logično nameće pitanje može li Akt doista donijeti neke konkretne promjene na medijskoj sceni. Dario Špelić o tome kaže:

„To su dvije razine problema. S jedne strane, čak i ako se to dogodi i Akt bude donesen, pitanje je kako će se taj Akt uklopiti u naš pravni sustav, a onda i ako Sabor izglasa takav zakon, kakva će biti primjena u praksi. Naime, i postojeća legislativa usklađena je s europskom pa se najčešće ne primjenjuje. Naprimjer, još je Zakonom o medijima iz 2004. propisan Statut koji svi mediji moraju imati. To je zapravo jedini način da novinarke i novinari mogu utjecati na ono što je bitno za njihovu profesiju i status unutar jednog medija, pa i na uređivačku politiku. Do dana današnjeg većina medija nema statute, i to bez posljedica. Kvaka je, dakle, u tome da čak i ako EU izglasa neku novu zakonodavnu odredbu i ako ona nekako dođe do nas, pitanje je što će novinari stvarno od toga imati. S druge strane, ako je EU doista odlučio djelovati, smatram da bi trebao prije svega stvoriti neki fond za pomoć nezavisnim medijima kako ne bi morali biti isključivo komercijalni i ne bi bili samo poslovni subjekti koji donose profit svojim vlasnicima, već u skladu s definicijom medija djeluju i u javnom interesu. Naravno, dodatno je pitanje kako bi taj novac preko državnih vlada došao do nezavisnih medija.“

Vanja Jurić nešto je optimističnija:

„Mislim da svaki korak u ispravnom smjeru ima utjecaja. Promjene naprosto zahtijevaju puno vremena i ne temelje se ‘samo’ na regulaciji, već na mijenjanju pristupa i predodžbi o tome što su mediji i čemu služe. Recimo, ne mislim da je u Hrvatskoj glavni problem medijsko zakonodavstvo. Naši zakoni, iako nisu idealni, stvarno pružaju dovoljnu osnovu za donošenje ispravnih i pravičnih odluka, u skladu sa svim načelima slobode izražavanja i standardima Europskog suda za ljudska prava. Problem se javlja u primjeni propisa, općoj klimi i odnosu prema medijima. Dok god se događaju situacije da građane privodi policija zbog kritiziranja premijera na društvenim mrežama, kao što je to bilo u Zadru, ili da se nekom portalu, privremenom mjerom, zabranjuje buduće izvještavanje o radu javne ustanove, kako je bilo s H-Alterom, jasno je da se propisi pogrešno primjenjuju. Imamo sustav u kojem osobe i tijela koja donose odluke i provode zakone često nisu dovoljno educirani o medijskim pravima, slobodama i jamstvu slobode izražavanja uopće. Taj dio može se promijeniti jedino sveobuhvatnom edukacijom i stavljanjem te teme stalno i iznova na dnevni red. To, nažalost, nije brzo rješenje, ali je jedino koje može dati rezultate koje želimo.“

Jedan od velikih problema zemalja iliberalne demokracije, a to su prije svega Mađarska i Poljska, pa i Slovenija, jest konstantan politički pritisak na javni medijski servis koji to nije, već je zapravo državna radiotelevizija. I Hrvatska je u istom društvu, a na probleme na HRT-u upozoravale su i mnoge međunarodne medijske organizacije. Upitan vjeruje li da to može promijeniti budući europski Akt o slobodi medija, Dario Špelić kaže:

„Iz svog dugogodišnjeg novinarskog iskustva znam da je vlast teško držati podalje od medija. To je preveliko iskušenje kojem malo tko može odoljeti i teško je to iskorijeniti. Mislim da je zato ključ u jačanju pozicije novinarki i novinara po redakcijama, koji više ne bi smjeli biti na vjetrometini i čije radno mjesto ne bi smjelo ovisiti o nečijoj političkoj volji. A ne radi se samo o političkim pritiscima, postoje i komercijalni pritisci, a postoje i nasilnici koji zbog nečeg čime nisu zadovoljni mogu prići bilo kojem novinaru i zagorčati mu život. Novinari ne bi smjeli imati strah od gubljenja posla ako izražavaju svoje stavove, ne bi smjeli biti u situaciji da moraju kalkulirati pa onda odabiru jedan oblik autocenzure. Pritisaka će uvijek biti, ali nije isto kada se to odnosi na osobu koja zbog toga može izgubiti posao ili na profesionalca koji je zaštićen. Mislim da je to ključna stvar za slobodu javnih medija u budućnosti.“

Dario Špelić ispred Sindikat novinara Hrvatske član je radne skupine za izradu novog zakona o medijima. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

Na tezu da su institucije EU-a itekako svjesne kršenja medijskih sloboda, netransparentnog vlasništva nad medijima, političkog pritiska na HRT – što je sve navedeno u godišnjim izvješćima Europske komisije o vladavini prava u Hrvatskoj pa se ipak ne vidi reakcija hrvatske vlade i posljedica zapravo nema – Špelić kaže da je ključno pitanje hoće li u novom europskom Aktu o slobodi medija biti predviđene sankcije.

„Vjerujem da će se većina nas, kao i onih koji će sudjelovati u javnom savjetovanju, složiti kako je nužno ugraditi neki sigurnosni prekidač koji će se uključiti u trenutku kada bude evidentno da raste kontrola vlasti nad javnim medijima i da se vrše pritisci na privatne medije putem ograničavanja prava na koncesiju ili putem masovnih SLAPP tužbi. Jer ako sankcija nema, a EU kroz briselske hodnike ne provuče neki dokument kojim se osuđuje takvo ponašanje vlade zemlje članice, logično se nameće pitanje – i što onda? Naime, usprkos trudu EU-a da postane federacija koja se temelji na zajedničkim vrijednostima, još uvijek ne postoji način da se neku državu prisili napraviti nešto što njena vlada ne želi. Uvjereniji sam da bi bilo lakše sankcionirati nepravilnosti koje se događaju, na primjer, na ekonomskom planu, nego ove stvari koje se tiču medija, poštovanja ljudskih prava, obrazovanja i slično. Kako uvesti sankciju koja bi doista bila efikasna?“

Vanja Jurić članica je stručne skupine Europske komisije za SLAPP tužbe, u kojima Hrvatska drži neslavan europski rekord. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Upitan planira li Europska komisija sankcije za vlade koje prekrše ovaj zakon i hoće li postojati europsko tijelo kojem će se moći obratiti novinari čije su slobode i profesije ugrožene, Ognian Zlatev kaže da su još u vazi konzultacija i zato bi bilo prerano davati konkretan odgovor na to pitanje, te dodaje:

„Javno savjetovanje ima pet dijelova: (1) neovisnost medija i pluralizam na unutarnjem tržištu, (2) transparentna i neovisna medijska tržišta, (3) uvjeti za zdrava medijska tržišta, (4) pravedna raspodjela državnih resursa na medijskim tržištima i na kraju (5) opcije upravljanja. Konkretno, u početnom poglavlju namjeravamo prikupiti informacije o najvažnijim pitanjima koja utječu na funkcioniranje unutarnjeg medijskog tržišta kao što su različiti oblici uplitanja u medije. To također uključuje pitanja o gospodarskim kretanjima na unutarnjem tržištu, na primjer o koncentraciji tržišta. S EMFA-om, cilj Komisije bio bi osigurati zaštitne mjere protiv svih vrsta uplitanja u uređivačku neovisnost medija (bilo privatnih ili javnih), kao i potaknuti pluralnost i raznolikost europskog medijskog sektora. U okviru drugog odjeljka Komisija istražuje mogućnost uspostavljanja zajedničkih načela za nacionalne postupke nadzora transakcija medijskog tržišta i ograničenja ulaska na tržište i rada medija, uz aktivnosti koje povećavaju transparentnost vlasništva nad medijima i mjerenja publike. U okviru trećeg odjeljka Komisija razmatra moguće radnje kako bi se osigurala ravnoteža u medijskom izvještavanju ili izloženosti pluralitetu gledišta. Štoviše, razmatraju se aktivnosti za poticanje konvergencije i regulatorne i samoregulativne suradnje na medijskom tržištu EU-a, kao i medijske inovacije i otpornost. U okviru četvrtog odjeljka Komisija prikuplja povratne informacije o mogućim akcijama u vezi s neovisnošću javnih medija, kao i transparentnošću i pravednom raspodjelom javnih resursa, uključujući oglašavanje. Također se očekuju povratne informacije o osnovnim opcijama upravljanja za zakon koji bi se mogao nadograđivati na Europskoj regulatornoj skupini za audiovizualne medijske usluge (ERGA).“

Dario Špelić ispred Sindikat novinara Hrvatske član je radne skupine za izradu novog zakona o medijima, koji ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek najavljuje već godinama. Špelić smatra da je taj zakon, kao i medijsku strategiju, prvo trebalo donijeti, dakle, prije novog zakona o elektroničkim medijima, tim više što je postojeći donesen 2004. godine, davno prije nego što je razvoj tehnologije i interneta potpuno promijenio medijsku scenu. Na pitanje što će Sindikat novinara Hrvatske tražiti da bude ugrađeno u novi zakon o medijima, Špelić odgovara da će to prije svega biti rješavanje pitanja autorskih prava novinara, zaštita od SLAPP tužbi i pronalaženje načina da se javnim sredstvima pomaže opstanak nezavisnih, prije svega lokalnih medija, ključnih za demokraciju.

„Željeli bismo da se u tom zakonu jasno iskaže da su novinari ujedno i radnici te im trebaju pripadati sva prava iz radnog zakonodavstva – dakle, pravo na sindikalno samoorganiziranje i radnička vijeća. I treba inzistirati na donošenju statuta medija koji će omogućiti suodlučivanje novinara o uređivačkoj politici kuće u kojoj rade. Naravno da postoji i veliki paket koji se odnosi na nove medije, društvene mreže i njihovu odgovornost za objavljivanja govora mržnje ili poticanja na nasilje. Taj novi zakon o medijima trebao bi osigurati da novinari ne budu više najnezaštićeniji i u najgorem položaju na tržištu rada, što je, nažalost, dugogodišnja realnost“, zaključio je Dario Špelić.