Futsal Dinamo prvi put je postao malonogometni prvak Hrvatske. U 11 godina postojanja prošli su Drugu ligu, imali podršku nekadašnjih zvijezda Dinama i prebrodili ogromne tragedije, a sada planiraju igranje u Ligi prvaka

Točno 11 godina, dva mjeseca i devet dana nakon osnutka kluba, Futsal Dinamo postao je prvak Hrvatske. Ako vam se to čini kratkim periodom, što realno i jest, trebate znati da je u međuvremenu Futsal Dinamo još čak šest puta igrao u polufinalu doigravanja Prvenstva Hrvatske, što znači da taj klub u vlasništvu navijača napreduje velikom brzinom.

Međutim, prije točno godinu dana u Futsal Dinamu raspoloženje nije bilo sjajno – nakon šest uzastopnih ulazaka u polufinale doigravanja za prvaka Hrvatske, regularni dio sezone klub je završio na šestom mjestu, a onda u doigravanju ispao već u četvrtini finala. U klubu su tada odlučili povući neočekivani potez, koji je izazvao puno kritika i polemika: odlučili su se razići s trojicom, moglo bi se reći, glavnih igrača, kapetanom Davorom Kanjuhom, zatim Kristijanom Grbešom i Mihovilom Prgometom. Za ilustraciju – to su igrači koji su ukupno u 403 utakmice za Futsal Dinamo zabili 220 golova.

Tihomir Novak u zimskom prijelaznom roku potpisao je za Futsal Dinamo, nakon čega je počeo uspon te momčadi. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

„Mislim da smo se nakon tih šest uzastopnih polufinala bili nekako uljuljkali, ušli u neku kolotečinu u kojoj je sve stalno bilo isto, dobro, neloše, ali opet bez iskoraka, napretka“, kaže Matija Đulvat, suosnivač, kasnije igrač, a zadnje dvije sezone trener Futsal Dinama. „U klubu smo razmišljali da je vrijeme da napravimo neki rez, neku promjenu, i to prvenstveno u smjeru profesionalizma. Imali smo do tada glavne igrače koji su paralelno radili i igrali i zbog toga se nisu mogli maksimalno fokusirati na klub. Odlučili smo dovesti igrače koji će biti profesionalci i koji će se potpuno posvetiti futsalu. Iskreno, nije bilo lako rastati se sa spomenutom trojicom igrača, bilo je teških trenutaka u tom periodu, bilo je puno kritika i to se može razumjeti jer oni su klupske legende, to su igrači koji su bili u klupskom vrhu po broju utakmica i golova, igrači koji su s nama praktički od početka.“

Osvajanjem titule prvaka Futsal Dinamo je napravio veliki iskorak, ali novi veliki korak tek je pred klubom. Osim što je sada postavljen novi nivo očekivanja u domaćem prvenstvu, klub će na jesen igrati UEFA Futsal Ligu prvaka. „Pokušat ćemo biti maksimalno konkurentni onako kako smo to radili i do sada, znači da nećemo pokušavati kupovati strance, po čemu smo se razlikovali od gotovo svih hrvatskih prvoligaša koji su se pojačavali inozemnim igračima“, naglašava 47-godišnji Đulvat koji je još od 2017. izbornik švedske reprezentacije.

„Filozofija koje se držimo u klubu je jednostavna iako nije lagana, smatramo da na tržištu sa svojim proračunom ne možemo kupiti stranog, gotovog igrača koji će raditi razliku na toj razini, jer takve igrače je već kupio neki portugalski, španjolski ili ruski klub, netko bogatiji od nas. Ono što mi možemo jest stvoriti igrača, a to vjerujem treba biti filozofija kompletnog hrvatskog sporta. Mi talent imamo, to nije sporno, to je očito i u drugim sportovima ne samo u futsalu, a na nama u klubovima je da onda talente pokušamo učiniti konkurentnima ili čak najboljima na svjetskoj razini. Ako uspijemo razviti talente i zadržati ih u svojim klubovima, onda se možemo pohrvati i s najboljima u Europi. Ove sezone mi smo bili na proračunu koji je išao do 350 tisuća eura, nakon osvajanja titule i povećanog medijskog zanimanja vjerujem da ćemo moći doći do 400 tisuća, a u sebi se nadam da to može doći i do 500 tisuća. Želim naglasiti da mi trošimo novac malo drukčije od ostalih klubova, kod nas je omjer potrošnje na prvu momčad i na ostale troškove 50-50. Može to izgledati nerealno, međutim, imamo 250 djece u omladinskom pogonu i ukupno deset trenera.“

Matija Đulvat, suosnivač, nekadašnji igrač, a sada trener Futsal Dinama, odveo je klub do prve titule prvaka u 11 godina postojanja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kada su 2012. godine Matija Đulvat i njegov najbolji prijatelj i kum, nažalost prerano preminuli Mate Čuljak, osnovali Futsal Dinamo, nije im bilo ni na kraj pameti da će klub tako brzo rasti, to čak nije ni bila ideja. Đulvat i Čuljak su jednostavno htjeli oformiti klub u kojem će raditi s djecom, učiti ih sportu koji vole i malo pomalo kroz to popularizirati futsal koji se smatra najbrže rastućim dvoranski sportom na svijetu. Međutim, splet okolnosti, i to puno okolnosti, doveo je do toga da će Futsal Dinamo u 12. godini postojanja u Ligi prvaka stajati nasuprot velikih, možda nekih od najvećih europskih momčadi. „Sezonu ranije iz Splita sam se vratio u Zagreb i potpisao za Uspinjaču. U toj prvoj sezoni napravili smo dobar rezultat, u polusezoni druge bili smo drugi ili treći i tada se dogodio nesporazum, možda bolje rečeno sukob s predsjednikom Uspinjače i nas sedmero, osmero igrača ostalo je bez kluba. U tom momentu Mate Čuljak i ja odlučili smo osnovati klub u kojem sam isprva planirao nastaviti igrati i u kojem bih dalje radio s djecom. U to vrijeme sam paralelno radio kao trener u OVB Allfinanzu, klubu koji se danas zove Alumnus, a koji je te sezone izborio prvu ligu. Ova spomenuta grupa igrača iz Uspinjače, među njima sam bio i ja, priključila se OVB-u pa smo nastavili zajedno u tada novom prvoligašu Alumnusu, dok su neki od igrača iz Uspinjače i OVB-a, među kojima je bio i Mate Čuljak, otišli u Futsal Dinamo kojeg je tada kao trener vodio Juraj Fabijanić.

‘Ove sezone mi smo bili na proračunu do 350 tisuća eura, nakon osvajanja titule vjerujem da ćemo moći doći do 400, možda i 500 tisuća eura’

Alumnus je u sezoni 2013/14. osvojio Prvenstvo Hrvatske, a okosnicu te šampionske momčadi činili su treneri i igrači koji su u sljedećim sezonama postali nositelji igre Futsal Dinama, od trenera Miće Martića, preko igrača a sada trenera Đulvata do igrača Grbeše, Hrvoja Penave, Sadata Ziberija, Mateja Horvata, Kristijana Postružina, Luke Perića, Vedrana Matoševića. Otprilike u to vrijeme, u prvoj polovici 2014., dok je nezadovoljstvo velikog dijela navijača Dinama načinom na koji Zdravko Mamić vodi klub iz Maksimirske bilo na vrhuncu, članovi uprave Futsal Dinama i navijači iz kruga Bad Blue Boysa odlučuju ustrojiti klub po demokratskim načelima, kroz izbore birati vodeće ljude kluba i voditi ga posve transparentno. Navijačima je tada osnovni motiv bio dokazati da se tako može kvalitetno i uspješno voditi klub te usput vratiti naviku redovitih odlazaka na utakmice svog kluba. „Te sezone za drugu ligu, 2014/15, okupili smo neka poznata futsal i nogometna imena, Domagoj Purgar, Tomo Šokota, moj sadašnji pomoćni trener Nikola Grgić koji je prešao iz Alumnusa, Goran Škorić, Marko Pavlović, Antonio Franja… Okupili smo igrače koji su htjeli pomoći klubu i uspjeli smo, ušli smo u prvu ligu i osvojili regionalni kup u onoj za nas mitskoj finalnoj utakmici u krcatoj Ciboni protiv tadašnjeg aktualnog prvaka Alumnusa. Ta utakmica također ima posebno mjesto u klupskoj povijesti. Na kraju te sezone napravili smo isto što i prije godinu dana, morali smo se igrački presložiti jer 80 posto tih igrača zbog poslovnih obaveza i drugih razloga nisu mogli igrati najviši rang. Važna je stvar bila da smo već na posezoni druge lige doveli Matiju Capara kojeg sam uvijek dovodio gdje god sam mogao jer je on bio tip igrača koji je najbolji kad trebate sastaviti ekipu. Oko njega si mogao sve napraviti i sve posložiti, on je bio sjajan igrač i činio je boljima sve igrače oko sebe.“

Dinamov čelnik Dario Šimić pratio je finalnu utakmicu Futsal Dinama s Velimirom Zajecom, Tomom Šokotom i Tomislavom Svetinom, čime je istaknuta povezanost tih klubova. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Rast Futsal Dinama išao je paralelno s rastom kvalitete hrvatskog futsala. Zadnjih desetak godina sve je više ulaganja, dvorane su sve punije, prosječno nijedan dvoranski sport u Hrvatskoj nema toliko gledatelja, a dokaz širine kvalitete je i činjenica da su zadnja tri prvenstva osvojila tri različita kluba. „Uvjeren sam da kao sport zaslužujemo bolji medijski tretman. Ima taj jedan prijenos utakmice petkom i to je to, ne računam sad ovo nakon naše titule jer to je zbog navijača, punih dvorana i svega ostalog bilo nešto što mediji nisu mogli izbjeći.“

Futsal Dinamo i nogometni Dinamo imaju kao klubovi više nego dovoljno poveznica, međutim, ona najvažnija, a to je službeno povezivanje dvaju klubova, unatoč recentnim promjenama u klubu iz Maksimirske, ne postoje još ni u naznakama. „Ne mogu reći da između nas nema kontakta, međutim, radi se samo o neformalnim razgovorima jer se dobro poznajemo. Kad smo na Šalati predstavljali osnovani Futsal Dinamo, bili su tamo Šimić, Bišćan i Marić, sada nakon devet godina oni su u Dinamu i dolaze na naše utakmice. Dinamovi igrači dolaze na naše, mi na njihove utakmice, podržavamo se i to je OK, ali ništa više od toga, dok god se tamo ne provedu izbori neće se između dvaju klubova ništa konkretno dogoditi.“

‘Dinamovi igrači dolaze na naše, mi na njihove utakmice, ali dok se tamo ne provedu izbori, neće se između dvaju klubova ništa konkretno dogoditi’

Na putu Futsal Dinama do ovoga gdje je sada dogodile su se dvije velike tragedije, i to u relativno kratkom periodu. Prvo je krajem prosinca 2017. igrajući futsal na terenu preminuo suosnivač Futsal Dinama Mate Čuljak, a onda su u prometnoj nesreći početkom lipnja 2018., vraćajući se s kadetskog turnira u Šibeniku, poginuli Matija Capar i mladi igrač Oskar Kadrnka. Te su tragedije dodatno pogodile Đulvata, Čuljak mu je bio kum, Capar ponajbolji prijatelj. „To je bio strašan period, i za klub i za mene osobno. Mate je bio osnivač kluba, Capar je bio najbolji igrač i duša kluba, s krasnim dečkom kao što je bio Oskar, mislim da ako se onda nismo kao klub ugasili, nećemo nikada. Uz to, nekoliko dana prije te nesreće bili smo na pragu najvećeg uspjeha, ali smo na penale u nezaboravnoj atmosferi ispali od Makarske koja je tako prošla u finale.“

I zadnje dvije utakmice sezone koja je upravo završena odigrane su u nevjerojatnoj atmosferi krcatog Draženovog doma. Više od navijačke atmosfere dojam je ostavila savršena organizacija utakmice koja je prošla bez i najmanjeg problema. „S ljudima treba raditi i biti normalan. Navijači su ljudi kao svi mi i kad se s njima razgovara i pogotovo kad oni klub osjete kao svoj, šanse za bilo koji incident smanjene su na minimum. Policija je bila oduševljena, čestitali su nam, rekli da je ovo bilo savršeno. Kad ovo shvate ljudi koji vode klubove, kad se približe navijačima, ovako nešto postat će normalno.“