Proglasi li Vrhovni sud ništetnima cijele ugovore o kreditima u švicarskim francima, banke u Hrvatskoj trebale bi, prema procjenama Udruge Franak, obeštetiti  klijente sa 60 milijardi kuna, a ostane li sve amo na ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, taj dug banaka bit će dvostruko manji i iznositi oko 30 milijardi kuna

U očekivanju sudbonosnog četvrtka, 5. svibnja 2022. godine, za 55.000 oštećenih hrvatskih građana s konvertiranim kreditima u švicarskim francima, a tada bi Sud Europske unije trebao donijeti odluku o njihovu obeštećenju, za Nacional se očitovao Goran Aleksić, koordinator pravnog tima Udruge Franak. Dakle, prema „pouzdanoj informaciji“ Udruge Franak, ovog bi četvrtka Sud Europske unije u Luksemburgu trebao donijeti tu važnu odluku u predmetu koji se službeno vodi pod brojem C-567/20. Dok se čeka odluka Suda Europske unije u Luksemburgu, u međuvremenu je nezavisna odvjetnica Juliana Kokott, što je dio uobičajene procedure u tom europskom sudištu, dala svoje mišljenje sudu. Po njoj, Sud Europske unije trebao bi se proglasiti nenadležnim za predmet vezan uz konvertirane kredite u švicarskim francima u Hrvatskoj, ali je ona u uvodu svojeg mišljenja napisala načelno da se u takvim situacijama na nacionalnom sudu mora provjeriti jesu li potrošači konverzijom obeštećeni.

Međutim, Goran Aleksić, koordinator pravnog tima Udruge Franak i dalje je uvjeren da će europski sud ipak donijeti odluku kao i u svim dosadašnjim sličnim slučajevima. Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, koji je donio kolektivnu presudu protiv osam banka, u međuvremenu je postao nedostupan za to pitanje i zbog toga što je sjeo u stolac čelne osobe sudbene vlasti. „Teško da Sud Europske unije može promijeniti svoj temeljni stav. Sve dosadašnje odluke bile su u korist potrošača. Znači, ako je zakonodavac odredio konverziju kompletnog kredita u švicarskim francima u neku drugu valutu prema zakonskim pravilima, ne znači da potrošač nema pravo tražiti obeštećenje ako konverzijom nije bio obeštećen. Sada je zadatak i nacionalnog suda da utvrdi je li potrošač konverzijom potpuno obeštećen, je li doveden u stanje kao da nikad nije ugovorio nezakonitu valutu i nezakonitu promjenjivu kamatnu stopu. Tu odluku bi trebao donijeti europski sud, a onda bi nacionalni, hrvatski sud trebao provjeriti jesu li pravično obeštećeni klijenti banaka, koji su konvertirali kredite iz švicarskog franka u eure“, rekao je Goran Aleksić.

Proglasi li se Sud Europske unije nenadležnim prema preporuci nezavisne odvjetnice, prevareni klijenti banaka u Hrvatskoj morat će onda pričekati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. I u Zagrebu je u tijeku postupak revizije na Vrhovnom sudu temeljem privatnih zahtjeva građana za revizijom kojima se traži utvrđenje ništetnosti cijelih CHF ugovora. Doduše, ne zna se kada će se to dogoditi i kakva će biti odluka Vrhovnog suda, ali Aleksić očekuje tu odluku prije ljeta. Prema procjenama Udruge Franak, banke bi u slučaju da se cijeli ugovori o kreditima u švicarskim francima proglase ništetnima trebale ukupno vratiti klijentima oko 60 milijardi kuna, a ostane li sve samo na ništetnim odredbama o valuti u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem kolektivne presude iz 2013. godine, taj dug banaka oštećenicima bio bi prepolovljen. Iznosio bi oko 30 milijardi kuna, a onda bi se trebalo još provjeriti i to jesu li klijenti samom konverzijom bili u cijelosti obeštećeni. No kako je naglasio Aleksić, ovo su samo procjene, ali još uvijek ne i realni iznosi koji bi se morali utvrditi vještačenjem.

Iako o ovome nije mogao govoriti predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, on se o toj temi već izjasnio kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu kada je još 4. srpnja 2013. godine donio kolektivnu presudu. Sada on o tome više ne odlučuje i ne bi smio odlučivati. O ništetnosti CHF ugovora odlučuje Vijeće Vrhovnog suda u sastavu: predsjednik suda Veljko Glušić, sudac izvjestitelj Željko Šarić, a članovi vijeća su Željko Pajalić, inače i glasnogovornik Vrhovnog suda, Renata Šantek, Igor Periša i Ante Pergušić. Pitanje obeštećenja korisnika kredita u švicarskim francima već je dugo jedna od najvažnijih financijskih tema u državi, a ostale su još dvije najvažnije nepoznanice – jesu li CHF ugovori ništetni u cijelosti ili samo djelomično te imaju li pravo potrošači s konvertiranim kreditima na puno obeštećenje.

O tom predmetu još se nije očitovao Vrhovni sud Republike Hrvatske, iako je predsjednik Vrhovnog suda Dobronić baš u Nacionalu najavio da bi odluka o tome mogla biti donijeta do Uskrsa, što se nije dogodilo. Radovan Dobronić je kao sudac Trgovačkog suda 4. srpnja 2013., prije skoro deset godina donio kolektivnu presudu protiv osam banaka o ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskim francima. Nije isključeno da suci Vrhovnog suda, koji rade na tom predmetu, možda sada vode računa i o potencijalnoj, moguće je i burnoj reakciji banaka u Hrvatskoj, pa odluku radije prepuštaju sudu u Luksemburgu. A riječ je o mogućoj nepovoljnoj odluci za banke u dominantnom stranom vlasništvu, koje pokrivaju više od 90 posto bankarskog tržišta u Hrvatskoj. Odluka hrvatskog Vrhovnog suda o konvertiranim kreditima u švicarskim francima razvukla se i razvlači se, a nije još uvijek donijeta, iako je od konverzije do danas proteklo već 6 godina, pa je na kraju to pitanje završilo na Sudu EU-a. Kao eventualni nadomjestak za izostanak te odluke Vrhovnog suda donijeta je druga važna odluka Vrhovnog suda 11. ožujka ove godine, a njome su zaustavljeni svi ovršni postupci temeljeni na vjerodostojnim ispravama iz javnobilježničkih ureda, a to je prošlo bez većeg odjeka u javnosti. Ta se odluka, naime, ticala i dužnika banaka s kreditima u švicarskim francima. Drugim riječima, svi takvi dužnici više ne bi smjeli biti ovršeni bez pomne sudske provjere svih elemenata iz ugovora o kreditima. Što znači ta odluka Vrhovnog suda?

Tim zaključkom Vrhovnog suda od 11. ožujka poručeno je predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova da u ovršnom postupku ovršni sudac više ne postupa isključivo po načelu formalnog legaliteta, a to je bilo glavno načelo u proteklih 50 godina. Što to znači? Po formalnom legalitetu, ovršni sudac do tada nije ispitivao meritum ovršnih isprava, a to su bila ovršna rješenja javnih bilježnika, zadužnice i solemnizirani ugovori. Toga su se svi suci držali, a zato potrošači nisu uspijevali puno postizati u ovršnim postupcima unatoč postojanju ništetnih ugovornih elemenata, kao što su bile promjenjive kamatne stope i valutna klauzula u švicarskim francima iz kolektivne presude Radovana Dobronića, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.