Na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, Ženska mreža Hrvatske i Ženska sekcija SSSH u suradnji s drugim ženskim organizacijama i inicijativama iz različitih gradova pripremaju prosvjed na Markovu trgu, pod prozorima Vlade, kako bi upozorili na probleme s kojima se žene susreću na tržištu rada. Tema akcije je zlostavljanje na radnom mjestu, a provodi se pod sloganom „Sigurne na radnom mjestu – zaštićene od zlostavljanja“.

Navečer istoga dana feministički kolektiv fAKTIV organizira osmi prosvjedni Noćni marš u Zagrebu, pod parolom „Feminizam i gotovo!“ U ime radnica, penzionerki, studentica, učenica, migrantkinja, žena koje su pretrpjele nasilje, pozivaju žene da im se pridruže u maršu protiv nasilja, femicida, inflacije, rasizma, ali i humanitarne katastrofe u Gazi. O neravnopravnosti žena, koja je usprkos pozitivnoj europskoj legislativi još uvijek prisutna u većini europskih zemalja, govorila je krajem veljače pred belgijskim predsjedništvom Europske unije direktorica Europskog instituta za rodnu jednakost Carlien Scheele, koja je predstavila i viziju rodne ravnopravnosti do 2030. Naglasila je da bi do tada žene morale biti ravnopravno zastupljene i u područjima kao što je STEM te da bi obiteljsko nasilje i nasilje nad ženama morali biti iskorijenjeni. No trenutačno smo daleko od toga. Žene se suočavaju sa sve većim uznemiravanjem na internetu, koje ugrožava njihovu sigurnost i mentalno blagostanje. U izvješću koje će Agencija objaviti početkom svibnja bit će predstavljena studija koja se bavi presjekom između financijske neovisnosti i rodne ravnopravnosti, iz čega je vidljivo da će i u digitalnoj eri muškarci biti donositelji strateških odluka o potrošnji, štednji, posuđivanju i dugu.

Slične probleme imaju i žene u Hrvatskoj usprkos deklarativnoj podršci vladajućih ravnopravnosti spolova. Zato Ženska mreža Hrvatske poziva sve žene da im se pridruže na velikom prosvjedu na Markovu trgu na sam Međunarodni dan žena, 8. ožujka 2024., u 10.30.

U povodu predstojećih događanja tjednik Nacional razgovarao je s Doroteom Šušak, izvršnom direktoricom Centra za ženske studije. Po obrazovanju dramaturginja s diplomom Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, doktorandica je na poslijediplomskom studiju Znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, edukantica realitetne psihoterapije i teorije izbora. Istovremeno privodi kraju dvopredmetni diplomski studij Antropologije i Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, kao i MBA program na Swiss School of Business and Management.

NACIONAL: Na Međunarodni dan žena, koji se diljem svijeta obilježava 8. ožujka, u Hrvatskoj se godinama gledalo kao na komunistički praznik pa su ga vlasti u prvim godinama neovisnosti nastojale ignorirati. Kako vi to komentirate? 

Mislim da je bilo deplasirano tako razmišljati jer se Dan žena obilježava još od 1909., a pokrenule su ga žene zaposlene u tekstilnoj industriji u SAD-u, nezadovoljne uvjetima rada i niskim plaćama. No smatram da bi Međunarodni dan žena, ali i cijeli ožujak, trebao poslužiti kao podsjetnik na sve o čemu trebamo razmišljati svih 365 dana u godini i sve ono o čemu kao žene uglavnom šutimo. Na Međunarodni dan žena ne treba gledati kao na datum na koji prigodničarski govorimo o dostignutim pravima. Smatram da je 8. ožujka prije svega dan kada trebamo progovoriti o tome koliko su žene zanemarene u području javnog djelovanja i javnog prostora, koliko njihov rad nije adekvatno vrednovan i koliko su različiti oblici diskriminacije i dalje prisutni u našoj zajednici.

NACIONAL: I ove godine ženske udruge diljem svijeta pripremaju različite akcije – imate li informacija što će se događati u ostalim europskim zemljama?

Kao i svake godine, Međunarodni dan žena bit će prilika za različite akcije, prosvjede, javne diskusije, tribine, marševe, i diljem Europe i diljem svijeta, kako bi se globalnu javnost upozorilo na svu onu rodno uvjetovanu problematiku koja se često zanemaruje. Ali to je prilika i da se slavi žene, koje uglavnom ne dobivaju adekvatan tretman u javnom prostoru. Diljem svijeta održat će se tradicionalni Noćni marš pa tako i u Hrvatskoj, u organizaciji feminističkog kolektiva fAKTIV. Taj marš ima za cilj potaknuti  izlazak žena na ulice, jačanje njihove vidljivosti i poticanja senzitivnosti na sve one probleme s kojima se žene i dalje susreću.

NACIONAL: Ženska mreža Hrvatske organizira prosvjed na Markovom trgu na Dan žena. Koja će biti tema prosvjeda i što ćete poručiti premijeru i njegovoj vladi? 

I Centar za ženske studije, kao jedna od članica Ženske mreže Hrvatske, s drugim ženskim udrugama i inicijativama okupit će se u petak, 8. ožujka, u 10.30 na najbolje čuvanom parkingu u državi – na Trgu svetog Marka, ispred Vlade, kako bi upozorili na ono što je tema našeg ovogodišnjeg prosvjeda. A to je zlostavljanje na radnom mjestu, i to s glavnim sloganom: „Sigurna na radnom mjestu, zaštićena od zlostavljanja!“ Ideja nam je upozoriti na sve probleme s kojima se žene dnevno susreću na svom radnom mjestu i u svom radnom okruženju. Od mobbinga, seksualnog uznemiravanja, do problema staklenog stropa – dakle, nemogućnosti napredovanja, nejednakih mogućnosti za imenovanje na menadžerske i upravljačke pozicije i nejednakih plaća za ista radna mjesta. Susrećemo se i s apsurdom da se u javnom prostoru promiče pronatalitetna politika dok se, s druge strane, svaku mladu ženu prilikom zapošljavanja pita planira li ostati trudna. Postoje i neke druge, daleko suptilnije metode diskriminacije na radnom mjestu. Zato ćemo i za vrijeme akcije Vladi predati zahtjev za ratifikacijom Konvencije C190 Međunarodne organizacije rada o zlostavljanju na radnom mjestu. Ideja nam je da ta uglavnom zanemarena tematika dođe u fokus javnog preispitivanja. I na koncu konca, da one koji su najodgovorniji da žene budu zaštićene na radnom mjestu – i kada je riječ o zakonskim aktima, ali i kontroli prakse – upozorimo na postojeće probleme o kojima bi upravo oni trebali najviše voditi računa. Iako bi ženske udruge na tom planu trebale biti samo korektiv, one su najčešće primarne promotorice i inicijatorice.

Aktivistice za ženska prava Ana Pecotić, Dorotea Šušak, Sanja Sarnavka i Sanja Juras i još brojne druge ženske udruge i organizacije neumorne su u pokušaju osiguravanje boljih zakona u Hrvatskoj. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

NACIONAL: Iako su žene prema Ustavu ravnopravne i iako su u prosjeku obrazovanije od muškaraca, susreću se s brojnim problemima na tržištu rada. Jedan od njih je problem podzastupljenosti u upravnim tijelima. Imate li neke statistike o tome koliki je postotak žena u upravama velikih tvrtki i koliko ima magistrica ili doktorica znanosti u odnosu na muškarce? 

Definitivno znamo da se o tome vrlo loše i nepotpuno vodi statistika. No ono što imamo su podaci sa Sveučilišta koji su prilično transparentni i po kojima znamo da u visokoškolskom obrazovanju niz godina zaredom u neke sastavnice Sveučilišta ulazi daleko veći broj žena nego muškaraca. A čak i u nekim zanimanjima, kao što su medicinska struka ili prirodne znanosti, ima sve veći broj žena. Žene su preuzele društveno relevantne poslove, koji uglavnom nisu najbolje plaćeni, ali su izuzetno bitni za funkcioniranje javnih sustava. Dakle, adekvatna gratifikacija njihovih poslova izostaje u praksi, u smislu njihove sigurnosti rada i življenja, ali i ekonomske sigurnosti. U praksi možete vidjeti kako to izgleda kada se radi o vrednovanju ženskog intelektualnog rada i misli – ovih dana imate niz kulturnih i znanstvenih tribina u povodu 8. marta u Hrvatskoj, koje načelno progovaraju o ženama i ženskom pitanju, ali bez žena. A zovu se intelektualnim diskusijama i panelima. To pokazuje koliko smo čak i u prostoru intelektualizma ignorirane iako nas je čak i u kvantitativnom smislu više, upravo kada su u pitanju visoko obrazovanje i znanost.

NACIONAL: Problem koji postoji otkad je svijeta i vijeka jest problem nasilja nad ženama. Iako se premijer hvali svime što je učinio za zaštitu žena od nasilja i iako pokušava u istom paketu progurati izmjene Kaznenog zakona kojima bi se uveo femicid kao zasebno kazneno djelo i lex AP, u stvarnosti je i dalje veliki broj zlostavljanih žena, kao i ubijenih, a krivci su najčešće njihovi partneri. Kako to komentirate?

Kao ženska organizacija moramo pozdraviti nešto što smo i same godinama tražile i predlagale – a to je važnost uvođenja femicida kao posebnog kaznenog djela u Kazneni zakon. Međutim, činjenica je da se te izmjene Kaznenog zakona ne promoviraju partikularno, već dolaze u paketu s takozvanim lex AP, čija je osnovna ideja kriminalizacija curenja informacija iz nekih istražnih i dokaznih radnji u medije, što je vrlo perfidan potez. Dakle, žele se sakriti određene informacije štetne po vladajuće, što bi moglo itekako ugroziti medijske slobode, osobito kada se radi o informacijama koje su u interesu javnosti. To je izuzetno problematično, čak i u kontekstu zlostavljanja žena. Osim toga, ono na što konstantno upozoravamo kao ženske organizacije kada je u pitanju femicid, iako se radi o pohvalnoj intervenciji u Kaznenom zakonu, jest da to nije dostatno. Naime, sustav i dalje ne radi gotovo ništa na prevenciji. Pojačavaju se sankcije, što automatski ima određeni preventivni potencijal, ali u smislu odvraćanja od nasilja kao neprihvatljivog oblika ponašanja za zlostavljače, prekršitelje i ubojice, to neće biti dostatno i neće polučiti željene rezultate. Ako i dalje nemamo Nacionalnu strategiju protiv nasilja nad ženama i ako se i drugi oblici rodno uvjetovanog nasilja ne tretiraju kao kaznena djela i tako i sankcioniraju, nema prevencije. Većinu ih se i dalje tretira kao prekršaje protiv javnog reda i mira i za njih su i dalje propisane novčane kazne. Dok je to tako, žene nisu zaštićene u javnom prostoru i sve ove intervencije Vlade bit će samo deklarativne i kozmetičke.

‘Hrvatska je na poraznom trećem mjestu po učestalosti nasilja nad ženama. Nažalost, Istanbulska konvencija koju smo ratificirali prije dosta godina, ostala je tek mrtvo slovo na papiru’

NACIONAL: Problem je pravosudna praksa. Kako je moguće da se u slučaju recidivista – dakle, dokazanih nasilnika i zlostavljača – njihovo roditeljsko pravo stavlja iznad prava djeteta i sigurnosti žene? Veliki postotak femicida događa se prilikom susreta s djetetom.

Pseudoznanstveni koncept otuđenja kojim se u sustavu godinama manipuliralo, a sada se nastavlja s nekim drugim sintagmama, poput npr. „ocrnjivanja drugog roditelja“ i slično, doveo je do niza takvih situacija. Da, roditelji mogu biti manipulativni, i majke i očevi. Ali ono što vidimo u slučajevima dokazanih nasilnika, a to su u predominantnom broju upravo muškarci, jest da zavodi za socijalnu skrb ili pravosudni sustav zahtijevaju od majke susret djeteta sa zlostavljačem. To je sustav koji je potpuno maligan i nije ni na strani žene niti djeteta. Jer dijete koje je svjedočilo nasilju bilo je izloženo nasilju i proživjelo ga, nije samo pasivni promatrač, već je i samo žrtva. Takvi zahtjevi zapravo znače dovođenje žene i djeteta u životnu opasnost. Slično kao i institut zabrane približavanja, uopće ne funkcionira u praksi. Njih je potrebno prekršiti dvadeset ili trideset puta i isto toliko puta prijaviti da bi bilo sankcija za počinitelja. A to je obično neka kazna zatvora od mjesec dana i nakon toga se ta mjera potpuno uklanja. To su nekakve pseudomjere, kao i otuđenje, koje imaju za cilj da se teret zlostavljanja minimalizira i da se deklarativno poziva na pravo djeteta da ima kontakt s oba roditelja.

NACIONAL: Prošle godine je od svojih partnera ili članova obitelji ubijeno 13 žena. Imate li podatke za prva dva mjeseca ove godine? 

Novih informacija koje bi progovarale cjelovito zasad nema, ali za takve je podatke ponekad potrebno pričekati i određeno razdoblje, poglavito ako svi slučajevi nisu medijski praćeni. Prošla godina je bila na tragu prethodnih. No znamo i da je u postpandemijskom razdoblju povećano i obiteljsko, i partnersko, i rodno uvjetovano nasilje. To nam govori da ćemo posljedice u longitudinalnom smislu tek osjetiti. Nažalost, problem u Hrvatskoj je izuzetno loše vođenje statistike i podataka o rodno uvjetovanom nasilju, zbog čega je otežano praćenje “trendova”. Na tom planu više od samih institucija rade nevladine udruge, u čemu su im veliki saveznici i mediji. Nemoguće je osmisliti mjere prevencije i suočavanja s problemima nasilja ako nemamo točno vođenu statistiku. No, svakako, ako uspoređujemo Hrvatsku i regiju s ostalim zemljama svijeta, možemo konstatirati da smo na poraznom trećem mjestu po učestalosti nasilja nad ženama. Nažalost, Istanbulska konvencija koju smo ratificirali prije dosta godina, ostala je tek mrtvo slovo na papiru, uglavnom zbog nefunkcioniranja hrvatskog pravosuđa. Kao što je i komisija GREVIO rekla u svom posljednjem izvješću – nismo polučili zaštitu žena koju im je takva „iznadzakonska“ konvencija trebala garantirati u praksi.

NACIONAL: Prošlu godinu obilježila su dva slučaja nasilja nad ženama, silovanje djevojke od policajaca u Lici i ubojstvo Mihaele Berak koje je počinio policijski službenik, zbog čega ženske organizacije u Osijeku mjesecima prosvjeduju, a još nema optužnice. Što ti slučajevi govore o funkcioniranju i efikasnosti sustava? 

Ne samo da govore o neefikasnosti, već i o tome na koliko niskim granama može uopće biti naše povjerenje u sustav. Kako možete govoriti ženama da prijave nasilje, a svakako ga treba prijavljivati, ako u tom sustavu kojem trebaju prijaviti nasilje postoje različiti problematični faktori koji nisu sankcionirani. Vi ste spomenuli dva najgora primjera u prošloj godini u kojima su sudjelovali upravo oni koji bi trebali žene štititi od nasilja. Preduvjet za izgradnju povjerenja društva u taj sustav jest da se on sam obračuna s najgorima u svojim redovima. Takvi slučajevi prvo se trebaju sankcionirati, a u budućnosti i prevenirati. To se zasigurno ne radi tako, kao što smo svjedočili u slučaju strahovitog ubojstva 20-godišnje Mihaele Berak, da se prvo zataji što se doista dogodilo, a da se onda počne u javnosti manipulirati činjenicama. Pa da se onda tvrdi kako se radilo o nasumičnom čišćenju pištolja, da je riječ o suicidu, a onda da se na različite načine klasificira težina tog djela. Jedini način da izgradite povjerenje u sustav jest da budete iznimno jasni, iznimno strogi i iznimno iskreni o tome što se dogodilo. Za sada to nismo vidjeli niti smo vidjeli ijednu konkretnu ispriku ispred sustava, a ni promjenu u djelovanju. Osječka udruga Adela i Ženska mreža Hrvatske jasno su rekle što traže. Za sada sustav ignorira najgore u svojim redovima umjesto da ih sankcionira.