EKSKLUZIVNO Nepoznati krakovi poslovne hobotnice najbogatijeg predsjedničkog kandidata bit će ugroženi uspije li u utrci za Pantovčak

Škoro se kolebao oko predsjedničke kandidature prvenstveno iz financijskih i poslovnih razloga, jer bi osim njega bez značajnih prihoda ostali i njegovi suradnici.

Nacional je od izvora bliskih pjevaču Miroslavu Škori dobio detaljni uvid u njegove financijske i poslovne prilike te na temelju toga ustanovio koje su bile glavne njegove dileme kada je donosio odluku da se kandidira na narednim predsjedničkim izborima. Te dileme nisu bile političke ili ideološke, pa ni organizacijske ili zdravstvene, nego prvenstveno financijske prirode. Budući da Miroslava Škoru ponajviše poznaje kao pjevača i zabavljača, po njegovim raspjevanim koncertima i veselim televizijskim nastupima, javnost zapravo o njemu ima sasvim pogrešan dojam, da je riječ o spretnom i talentiranom čovjeku s estrade čija se popularnost temelji na eksploatiranju domoljubnih pjesama i slavonskog duha i mentaliteta. Mnogo se manje zna da je Škoro zapravo izuzetno sposoban i promućuran poslovni čovjek, za razliku od većine ljudi s estrade i izuzetno obrazovan pa je čak obranio i doktorat, kojem je estrada samo jedan, čak manji dio poslovnog projekta. Tijekom godina stekao je značajan imetak i enormno zarađuje, a ulazak u predsjedničku kampanju stvorit će značajne poremećaje u njegovim poslovnim planovima i manjak u godišnjoj bilanci. Njemu bliski izvori, naime, tvrde da će on, ako uđe u predsjedničku kampanju i na tim izborima pobijedi, gubiti na godišnjoj razini najmanje dva milijuna kuna, a značajan novac izgubili bi i njegovi najbliži suradnici koji s njim nastupaju ili sudjeluju u organiziranju njegovih aktivnost.

Isti izvori tvrde da ga je ta činjenica najviše mučila u trenucima donošenja odluke o ulasku u predsjedničku kampanju. No zaključio je da će taj novac u sljedećoj fazi moći nadoknaditi. Oko njegove predsjedničke kandidature malo je toga poznato, ali sve je izglednije da će je on, poput Zorana Milanovića koji je to učinio u ponedjeljak, također objaviti preko društvenih mreža u trenutku koji bude ocijenio najpovoljnijim. Škoro svoju predsjedničku kandidaturu, kako se povjerio u svom užem privatnom krugu, planira objaviti ili kroz nekoliko dana ili nešto kasnije, ali ni to neće trebati čekati duže od tri tjedna.

On je tu odluku već prelomio, iako se u brojnim razgovorima koje je na tu temu vodio trudio ostaviti dojam relativno neopterećenog čovjeka, koji prvenstveno razmišlja o tome što bi službeno isticanje kandidature moglo značiti za njegovo zdravlje, ali i razgranate poslovne aktivnosti.

Škoro niz godina ima dvije grane poslovanja. Jednu koja se tiče razvoja različitih poslovnih modela te drugu koja se jednostavno može opisati kao raznorodno investiranje. Daleko najveći dio svoje imovine Škoro je stekao monetizacijom nematerijalnog vlasništva. Od početaka svoje glazbene karijere, po čemu je zapravo prepoznatljiv široj javnosti, naročito onom dijelu koji je zainteresiran za takvu vrstu glazbe, Škoro je pokazivao interes za ekonomiku autorskih prava, što je tema na kojoj je 29. prosinca 2017. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i doktorirao. Prije toga diplomirao je na Višoj građevinskoj školi u Osijeku, dvije godine studirao je na Community College of Allegheny Country u Americi, bio polaznik prvog naraštaja Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, a tijekom 2008., nakon osamnaest godina studiranja, stekao je i diplomu Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Još kao mladom pjevaču, tijekom 90-ih, osobe koje su ga tada okruživale u miljeu glazbene industrije ponudile su mu šest posto prihoda od emitiranja njegovih pjesama. To mu se činilo neobičnim. Mislio je da mu trebaju uzeti maksimalno do dvadeset posto te da bi ostatak prihoda trebao ići njemu. Pa se već na počecima svoje glazbene karijere počeo interesirati kako zaštititi svoja autorska prava i što kvalitetnije ih eksploatirati kao svoje privatno vlasništvo.

Naslov njegove doktorske disertacije sastavljene na 327 stranica, koju je pod mentorstvom Željka Požege i Anite Freimann izradio nakon što je odslušao poslijediplomski doktorski studij menadžmenta, glasi: “Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije.” U kratkom opisu njegova doktorskog rada stoji: “Doktorska disertacija u fokusu ima stanje glazbene industrije u kontekstu upravljanja i raspodjele prihoda u uvjetima digitalizacije iz perspektive njezinih dionika. U njoj se daje kratki povijesni prikaz nastanka i razvoja glazbe i glazbenih žanrova, definira glazbeno djelo kao nematerijalno vlasništvo te objašnjavaju pravni okviri zaštite glazbe. Također je izložen povijesni prikaz nastanka glazbene industrije te je, na temelju dostupne dokumentacije i pravnih rješenja, izvršeno pozicioniranje glazbene industrije u RH. Određen je njezin položaj u gospodarstvu RH, kao i u sektoru kreativnih industrija koje su postale zanimljive u cijelom svijetu u svjetlu istraživanja koja su ukazala na snagu tih industrija čak i u doba ekonomskih kriza. U teoretskom smislu doprinos ove doktorske disertacije ogleda se u činjenici da ona predstavlja cjeloviti okvir za detaljniju analizu i prikaz glazbene industrije Republike Hrvatske. U aplikativnom kontekstu doprinos disertacije se, kroz rezultate i interpretaciju primarnih istraživanja, ogleda u postavljanju temelja za promjene koje su nužne u smislu usvajanja kvalitetnijeg i suvremenijeg modela funkcioniranja glazbene industrije, a koji posljedice digitalizacije može učiniti daleko pravednijima u korist najugroženijih dionika.”

Škoro je na početku rada napisao da mu motiv za pisanje nije nužnost ispunjenja formalno pravnih uvjeta s ciljem zadržavanja posla ili napredovanja, kao ni često proklamirana fraza o cjeloživotnom obrazovanju, a ponajmanje želja za probitkom bilo koje vrste: “Nakon mnogo godina karijere i spoznaja o poslu (koji mi je prvo bio hobi, a potom se pretvorio u profesiju) uvidio sam da je većini osoba uključenih u glazbenu industriju zajednička jedna stvar – frustracija. Ali nije tu samo riječ o onoj podrazumijevajućoj, kreativnoj ili onoj svakodnevnoj, egzistencijalnoj frustraciji, nego frustraciji samim statusom, a posebice modelom raspodjele prihoda, od korištenja djela nas glazbenika, u glazbenoj industriji. Frustracija mi je bila jasna, ali izostanak želje za spoznajom žarišta te frustracije nij e mi jasan do dana današnjeg.”

Za Škoru se može reći da je nastojao smanjiti vlastitu frustraciju po tom pitanju. Osnovni Škorini prihodi, koji su inicijalno potakli sve njegove druge investicije, vezani su uz naknade koje ostvaruje za održavanje koncerata. A to traje od početka devedesetih, samo što je posljednjih nekoliko godina to poslovanje prebačeno na tvrtku Campus. Izvori bliski Škori navode da on godišnje održi između četrdeset i pedeset koncerata te da prosječno po koncertu naplaćuje oko pet tisuća eura uvećanih za PDV. Ti iznosi variraju ovisno o prigodi, njegovoj procjeni koliko od organizatora može zatražiti i slično. Kako bilo, od prihoda ostvarenog po jednom koncertu, deset posto odlazi producentu, a ostalih devedeset posto popola dijele Škoro i članovi njegova benda. Po takvom okvirnom izračunu, navode Škori bliski izvori, on godišnje može ostvariti prihod od gotovo milijun kuna.

Njegove se privatne poslovne aktivnosti već dulje odvijaju preko tvrtke Campus koju je prvenstveno za nakladničke djelatnosti osnovao 2012. sa suprugom Kim Ann, koja je i zakonska zastupnica zaposlena u tvrtki. Riječ je o tvrtki u koju je prenio sva svoja glazbena prava i prihode koje tim putem ostvaruje. Drugim riječima, ta tvrtka se brine o njegovu glazbenom katalogu, ali i o naplati prihoda koji mu pripadaju po toj osnovi.

Prije otprilike šest godina Škoro je preko te tvrtke iz stečajne mase tvrtke Orfej kupio i katalog te posrnule diskografske kuće. Riječ je o nekih sedam tisuća snimki, albuma raznih izvođača i videomaterijala na koja on polaže dominantna autorska prava. Taj portfelj plaćen je oko 2,3 milijuna kuna, a prema tvrdnjama Škori bliskih osoba, na temelju njihova reproduciranja godišnje se može ostvariti prihod od oko 200 tisuća kuna.

Na čelu Orfeja bio je koncem 90-ih, kada je on bio u sustavu HRT-a i dio glazbene proizvodnje javne televizijske kuće. Za njegova mandata, na prijelazu iz 1997. u 1998., on je tu tvrtku izdvojio u samostalno društvo s ograničenom odgovornošću i napustio je 1999. Među ostalim, u tom vremenu tvrtka je izdavala albume Petra Graše i Olivera Dragojevića. Bilo je to vrijeme turbulencija u Croatia Recordsu.

Prihodi njegove sadašnje tvrtke Campusa po javno dostupnim podacima rastu: od 1,3 milijuna kuna 2013. do dvostruko višeg iznosa 2017. Škoro u tvrtki koju zastupa njegova supruga prikazuje dobit koja, ovisno o poslovnoj godini, doseže do 400 tisuća kuna godišnje. To ovisi o strukturi njegovih ulaganja. Upravo preko Campusa 2015. pokrenuo je proizvodnju vina. Prvo je kupio jedan vinograd u Mitrovcu, a potom još jedan te ukupno ima zasađenih trinaest tisuća trsova. Zatim je radio na brendiranju vinske robne marke, koja je opet vezana uz njegovo ime – Vina Škoro. On ga i osobno prodaje, a godišnje je dostigao proizvodnju od dvadeset tisuća butelja. Za tu proizvodnju mora i kupovati grožđe. Prošle godine kupio je pet tona crnog grožđa. Za taj dio Škorina poslovanja brine se jedna zaposlena enologinja te zaposlenik koji se u Mitrovcu brine o vinariji i vinogradima. U tvrtki ima zaposlenu još jednu osobu koja je zadužena za prodaju te dvojicu građevinskih radnika.

S Brankom Žibratom Škoro je suvlasnik tvrtke MB kvadrat, koja se bavi izgradnjom, održavanjem i iznajmljivanjem skladišnog prostora. Campus je u više navrata toj tvrtki davao posudbe. Poslovni model je sljedeći: nakon što Campus posudi novac MB kvadratu, ta tvrtka kupuje zemljište, zatim po potrebi diže kredit da izgradi skladište poznatim klijentima. MB kvadrat je opterećen kreditima, Škori bliski izvori tvrde da ih vraća na vrijeme, a za desetak godina trebala bi u vlasništvu imati oko tri tisuće četvornih metara skladišnog prostora te ima potencijal zarađivati do milijun kuna godišnje nakon što otplati kredite.
Ostatak prihoda od autorskih prava i koncerata Škoro investira i tako pokušava zaštititi akumulirani kapital. Misli da je to jednostavnije nego štedjeti. On sebe doživljava i kao tzv. developera koji sudjeluje u manjim nekretninskim projektima. Primjerice, u takvim transakcijama kupio je pa preprodao jedno skladište, apartman na moru i slično. On to prijateljima opisuje kao sitniju trgovinu.

Međutim, Škoro ima i drugih investicija koje se ne mogu tako okarakterizirati. Prije nekih šest godina investirao je u tvrtku Omega software, u kojoj ima pet posto udjela. Kad je uložio u tu tvrtku, ona je imala prihod od 14 milijuna kuna, a prošle godine prihod joj je dosegao 60 milijuna kuna. U njoj je zaposleno nešto manje od stotinu inženjera s FER-a. Dosad je tvrtka zadržavala dobit i investirala u gradnju zgrade, a sada među ostalim proizvode led rasvjetu te provode razne vrste testiranja, umrežavanja i upravljanja povezanim stvarima, odnosno ono što se u poslovnom žargonu naziva internet of things. U vrijeme kada je Škoro investirao u tu tvrtku, njen temeljni posao bili su DMS sustavi, odnosno upravljanje dokumentima unutar većih poslovnih sustava. Škoro još uvijek čeka prvu zaradu od poslovanja te tvrtke, koja je odradila više poslova za državnu upravu, ali i Grad Zagreb pa su se u dijelu poslovne zajednice pojavile tvrdnje da je Škoro tome pridonio zbog svojih navodno odličnih odnosa sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.

U nedavnom intervjuu za poslovni tjednik Lider, Škoro je o poslovanju te tvrtke izjavio: “Omega je sve svoje poslove i prije, a i poslije moga dolaska dobivala na vrlo transparentnim i lako provjerljivim javnim natječajima. Tamo gdje je imala uvjete, prošla je, a tamo gdje ih nije ispunjavala, nije prošla. Omega ne uvozi i ne ‘dila’ na hrvatskom tržištu bjelosvjetske proizvode upitne kvalitete, nego razvija i proizvodi vlastita rješenja kroz vlastiti razvoj. Rad Omege je lako provjerljiv na terenu i među klijentima, a to što mediji pišu je iz nerazumijevanja, ponekad čiste nemoći da me shvate ili je naručeno od konkurencije koja zagađuje tržište osobnim interesom, štiteći uvozne proizvode.”

Škoro tvrdi da ne sudjeluje u procesu odlučivanja u Omega Softwareu, kao ni u Hrvatskom Telekomu ili istarskoj tvrtki Mon Perin, gdje ima manje od jedan posto dionica u projektu istarskog poduzetnika Plinija Cuccurina koji se obogatio zahvaljujući angažmanu u Adris grupi. Škoro je odnedavno i asistent na Sveučilištu Sjever, gdje zarađuje dodatnih 160 kuna po satu. Predaje u ekonomskoj grupi predmeta, uvod u ekonomiju i međunarodni marketing.

Prije tog naglašenijeg poduzetničkog angažmana tijekom glazbene karijere također je bio poslovno aktivan, ali prvenstveno unutar raznih upravljačkih struktura. Bio je prvi izvršni direktor u Hrvatskoj diskografskoj udruzi pa je potom pažnju javnosti privukla i epizoda u kojoj se povezivao s Croatia Recordsom, najjačom domaćom diskografskom kućom, gdje je bio jedan od suvlasnika s Tončijem Huljićem, Miroslavom Lilićem, Sinišom Škaricom i ostalim poznatim licima glazbeno – medijske scene. Škoro u sebi bliskim krugovima tu epizodu s današnje distance nastoji prikazati prvenstveno u romansiranom svjetlu, ali bilo je tijekom tog perioda raznih neugodnih trzavica. On je od 2001. do 2006. obnašao funkciju predsjednika uprave te tvrtke, ali ga je struja predvođena Huljićem pokušavala smijeniti. U rujnu 2003. Nacional je o tome pisao ovako: “Poznati hrvatski skladatelj Tonči Huljić, jedan od moćnijih suvlasnika Croatia Recordsa, ideološki sljedbenik i skriveni poslovni partner najmračnijeg hrvatskog političara Ivića Pašalića, početkom listopada namjerava s čela diskografske kompanije Croatia Records smijeniti njenog direktora Miroslava Škoru i na njegovo mjesto postaviti svog bliskog poslovnog suradnika Romana Majetića.

Tom operacijom Huljić zapravo za Ivića Pašalića i njegove medijske partnere iz kontroverznog kartela Grupo želi zadržati utjecaj na brojne mogućnosti financijskog manipuliranja kroz Croatia Records… Kako je Pašalićeva grupacija pod dojmom da se Škoro u posljednje vrijeme previše zbližio sa sada protivničkim HDZ-om Ive Sanadera, više nije bio jamac zaštite njihovih interesa na Novoj TV, koji se dijelom kontroliraju i kroz Croatia Records.” Te poslovne trzavice na HDZ-u bliskom desno orijentiranom dijelu javne scene tog vremena, Škoru posredno, ali prilično nijansirano smještaju i u politički milje kojem je s vremenom inklinirao. Te svoje političke inklinacije on je još devedesetih oplodio mandatom konzula u Mađarskoj, u razdoblju od 1995. do 1997. godine. Međutim, glazbena karijera nije mu zbog toga trpjela. Deset godina nakon okončanja te diplomatske epizode kao zastupnik HDZ-a ušao je u Sabor. Međutim, odrekao se plaće u korist Odjela intenzivne njege Pedijatrije KBC-a Osijek i nakon osam mjeseci dao ostavku. Nije ostvario nikakva zastupnička prava i vratio se estradi i poslovnim aktivnostima. U političkom miljeu razočaralo ga je štošta pa se vratio glazbeno-poslovnom angažmanu. Najviše ga je razočarao Tomislav Karamarko zbog načina funkcioniranja stranke kojom je u to vrijeme operativno žario i palio aktualni potpredsjednik Sabora Milijan Brkić i tada je vratio člansku iskaznicu HDZ-a. Danas se iz pjevačkih voda baca u uzburkane vode visoke politike i tvrdi da to čini s neovisne pozicije. Indikativno je da ga svojataju “perjanice” tvrde desnice, iste one koja se prometnula u politički mainstream tijekom političkog zenita Tomislava Karamarka. U toj se situaciji nazire prvo ozbiljno proturječje Škorina najavljenog angažmana, naročito jer on još nije progovorio ni o svom programu, a još manje o suradnicima koji bi u slučaju njegove pobjede na predsjedničkim izborima zapasali politički lukrativne pozicije u Uredu predsjednika.

Škoro u diplomatskom društvu koncem devedesetih za vrijeme Tuđmanova posjeta Budimpešti

Miroslav Škoro snimljen tijekom vojnog roka u jugoslavenskoj narodnoj armiji

Škoro sa majkom, ocem i sestrom u dvorištu kuće u Višnjevcu

Djelatnici generalnog konzulata u Budimpešti gdje je Škoro boravio između 1995. i 1997.

Prva pričest

28.11.2018., Zagreb – Promocija novih izdanja tamburaskih sastava Salas i Slavonski dukati, premijera novog spota Miroslava Skore Alaj volim ovo sve te degustacija vina Grasevina Skoro 2017. Mirosalv Skoro, Zlatko Dalic. Zlatko DalicPhoto: Marko Lukunic/PIXSELL

Promocija novih izdanja tamburaskih sastava Salas i Slavonski dukati, premijera novog spota Miroslava Skore Alaj volim ovo sve te degustacija vina Grasevina Skoro 2017. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL