Korona-kriza koja se pojavila krajem ožujka i nakon toga lockdown mnoge poduzetnike doveli su u bezizlaznu situaciju i zaustavili proizvodnju, trgovinu i normalan život. Budući da su mnogi poduzetnici u Hrvatskoj mikropoduzetnici, odnosno oni koji imaju od jednog do devet zaposlenih, Nacional je istražio jesu li Vladine mjere i u kojoj mjeri uspjele očuvati njihova poduzeća i što su njihovi najveći izazovi koji će do izražaja još više doći nakon krize. U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja navode kako je od travnja do danas odjavljeno 3763 obrta, a Udruga Glas poduzetnika procjenjuje da će tijekom zime i proljeća doći do vala zatvaranja tvrtki.

U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kažu da u Hrvatskoj posluje 112.862 mikropoduzeća i da ona čine oko 90 posto svih gospodarskih subjekata. Mikropoduzeća zapošljavaju više od 296.000 radnika, što je 39,5 posto svih zaposlenih u malim i srednjim poduzećima. Mikrosubjekti malog gospodarstva definiraju se kao fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno manje od deset radnika te prema financijskim izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do dva milijuna eura ili imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu protuvrijednosti do dva milijuna eura. Poduzetnici koji zapošljavaju samo jednog radnika čine jednu trećinu mikropoduzeća.

U Ministarstvu su pojasnili o kakvoj je vrsti pomoći riječ mikropoduzetnicima tijekom korona-krize:

“Ovo su informacije o danim zajmovima: covid-19 zajam za obrtna sredstva, ESIF Mikro zajam za obrtna sredstva, Mikro zajam za obrtna sredstva za ruralni razvoj, ESIF Mali zajam za investicije te Mali zajam za ruralni razvoj iz nadležnosti Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG–BICRO). Navedene zajmove do 4. studenog 2020. zatražio je 5121 mikropoduzetnik te je odobreno 2495 zajmova, ukupne vrijednosti oko 800,6 milijuna kuna. Što se tiče dostupnih jamstava za mikropoduzetnike, za ESIF pojedinačno jamstvo za obrtna sredstva su se do 4. studenoga prijavila 42 mikropoduzetnika. Od toga je odobreno 25 jamstava, ukupne vrijednosti od oko 52,4 milijuna kuna, s iznosom kredita od oko 66 milijuna kuna. Obveze korisnika financijskih instrumenata između ostalog odnose se na namjensko korištenje, urednost u otplati odobrenog zaduženja te korištenje oznaka vidljivosti. Većina zajmova je još uvijek u periodu korištenja te je preuranjeno govoriti o urednosti isplate. Provedbom mjera s ciljem pomoći gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa osigurana je likvidnost brojnih naših poduzeća te se s mjerama nastavlja i dalje kako bismo olakšali poslovanje u ovo izazovno vrijeme.”

Dražen Oreščanin, izvršni direktor udruge Glas poduzetnika, kaže da je u toj udruzi 8668 članova koji imaju do deset zaposlenika. U sektoru turizma je 35%, u ostalim uslužnim djelatnostima 16%, u transportu 14%, u trgovini 12%, u ugostiteljstvu 9%, u uslugama i u proizvodnji 5%, u zdravstvenom i IT sektoru 3% poduzetnika, u event industriji 2%, u marketingu i odnosima s javnošću, ribarstvu, prijevozu putnika i veleprodaji 2% članova.

Oreščanin je naveo i glavne probleme s kojima se susreću: “Najveći problemi za mikropoduzetnike su svakako likvidnost, problem otpuštanja radnika i velika nesigurnost poslovanja. Trenutačno je najveći problem taj što ne mogu doći do kredita za likvidnost, a neki i za daljnje investicije koji im je prijeko potreban da prežive ovu krizu. Smatramo da Vlada premalo novca alocira na investicije u gospodarstvu, odnosno za projekte koji bi pokrenuli gospodarstvo. Poduzetnici ne žele ‘besplatan’ novac, žele pristup kreditnim linijama koje će im spasiti poslovanje, sačuvati radna mjesta te im omogućiti da prežive i ovu krizu. Što se tiče pitanja likvidnosti, odnedavno poduzetnici imaju novo opterećenje. Radi se o razlici doprinosa za direktore d.o.o.-a i j.d.o.o.-a. Umjesto da se tijekom pandemije rasterećuju mikropoduzetnici i da se provedu potrebne reforme, mnogim direktorima šalju se rješenja o ovrsi kao fizičkim osobama. Mikropoduzetnici će na ovaj način biti uništeni, što ima dalekosežne posljedice.”

Ivana Matić, članica Upravnog odbora udruge Glas poduzetnika, pojasnila je koje su poticaje mikropoduzetnici mogli dobiti kao pomoć uslijed pandemije. Mikropoduzetnici su, kaže, dobili mjere za očuvanje radnih mjesta od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a neki kredite od HAMAG–BICRO-a:

“Nemamo konkretnu brojku koliko članova UGP-a je zatražilo kredite, ali imamo informaciju da su jako dugo čekali na kredite. Naime, neki su čekali između pet i šest mjeseci, a mnogi zahtjevi još uvijek nisu riješeni. Također, nemamo podatke o tome koliko članova UGP-a prima mjere za očuvanje radnih mjesta, ali možemo reći da je riječ o pozamašnom broju. No ističemo kako su mjere bile usmjerene na očuvanje radnih mjesta, ali poslodavcima se nije mnogo pomoglo. Obveze kao što su najmovi, zakupi, plaće i parafiskalni nameti nastavljaju ih pritiskati. Europske zemlje koje uvode lockdown poduzetnicima plaćaju 70% prometa i investicije. Tako će se Europa puno brže oporaviti. Ako se i kod nas uvede lockdown, UGP zahtijeva da nam se na isti način nadoknadi promet. Trenutačna situacija je također neizdrživa. Pod ovim mjerama je neprofitabilno poslovati, rasterećenja nema i mnogi neće doživjeti proljeće. Prema posljednjim mjerama za očuvanje radnih mjesta za razdoblje listopada do prosinca, mikropoduzetnici bez obzira na djelatnost dobivaju poticaj. Iznos potpore ovisi o postotku pada prihoda/primitaka od 40 do 60%, odnosno, od 2000 do 4000 kuna.”

Nacional je kod troje mikropoduzetnika istražio koji su najveći izazovi s kojima se u praksi susreću i zašto su unatoč svim poteškoćama i dalje u poslu. Kristijan Subić, 37-godišnji diplomirani kineziolog, u ožujku 2018. otvorio je obrt Just move, u kojem je jedini zaposlenik. Nekorištena garaža danas je uređeni prostor za vježbanje, sa svim potrebnim spravama i rekvizitima. Subić je jedan od rijetkih trenera u Hrvatskoj koji izvan teretane, u vlastitom prostoru, radi kondicijsku pripremu sportaša, u najvećoj mjeri mladih sportaša i djece:

“Ideja je bila pokrenuti nešto što nitko još ne radi. Moje razmišljanje je bilo da je puno fitness centara, da je puno osobnih trenera, ali da svi pružaju jednaku uslugu. Meni je bila ideja da kondicijski trening djece i mladih radim sa svojim rekvizitima u prostoru koji sam sam uredio.”

Korona-kriza utjecala je i na njegov rad, Subić je kao i mnogi mikropoduzetnici bio prisiljen potpuno zaustaviti posao pa je stoga uzeo poticaje koje je država nudila, ali samo za prva tri mjeseca – ožujak, travanj i svibanj. To je, ističe, bilo stresno vrijeme, najviše zbog financijske nesigurnosti. Ali mogao se, s druge strane, posvetiti svojim kćerima i napraviti plan za ljeto:

“U svim fitness centrima je kasna zima i proljeće vrijeme kad je najveći posao, što se napravi tada s tim se novcem preživi ljeto kad su teretane prazne, kad su ljudi na godišnjem odmoru. Kad su krenuli online treninzi tijekom lockdowna, gotovo sve su moje kolege te treninge naplaćivali, ali ja svojim klijentima jednostavno nisam imao srca naplaćivati jer je i njih pogodila ta kriza. Razmišljao sam unaprijed i znao da ću imati zadovoljne klijente koji će mi se sigurno vratiti kad kriza prođe, i to se i dogodilo. Mikropoduzetnik mora razmišljati unaprijed, raditi plan. Velika većina klijenata sa mnom je otkad sam otvorio obrt. Kad sam počeo razmišljati o tome da otvorim svoju firmu, nije bilo lako donijeti tu odluku – dati otkaz u stabilnom gradskom rukometnom klubu, s odličnim uvjetima i velikom sigurnosti. No ipak sam odlučio napraviti taj korak i koliko god je u početku teško, zapravo mi nije jasno zašto to nisam napravio godinama ranije.”

Subićevi klijenti su rekreativci koji žele smršavjeti, oni koji žele održavati kondiciju, a radi i podizanje mišićne mase i povećavanje funkcionalne i tjelesne sposobnosti mladih sportaša. Kaže da u trenažnom procesu, posebno kod mlađih kategorija, u točno određeno vrijeme trebalo bi razvijati određene motoričke sposobnosti:

“Danas u hrvatskom sportu nema sustava. Najbolje poznajem rukomet u kojemu sam 25 godina, vi nemate sustav koji bi nalagao da svi klubovi rade na isti način. Svaki klub stoga radi onako kako želi, svaštari po svome. Treneri su osuđeni na rezultat, izostane li rezultat često se događa da trener dobiva otkaz i dolazi novi. To je najizraženije u nogometu, ali ima toga u svakom sportu. E sad, hoćete li ganjati rezultat nauštrb dugoročnog razvoja djece? Očito da je tako. Primjerice, imali smo rukometni turnir u Rovinju kad je hrvatski klub igrao protiv prvaka Mađarske. Nakon prvog poluvremena gubili smo osam razlike, a na kraju smo pobijedili s tri gola prednosti. Razgovarao sam s njihovim trenerom i rekao mu da nisam imao rješenje za jednu vrstu obrane koju su oni igrali te ga pitao zašto je u drugom poluvremenu postavio obranu koju su moji igrači s lakoćom probijali. Pitao sam ga zašto nije igrao obranu kao u prvom poluvremenu, a on mi je rekao da se u Mađarskoj u svim ligama na svim razinama jedna obrana igra u jednom poluvremenu, a druga u drugom. I da on to ne želi niti hoće mijenjati. To je sustav koji kratkoročno ponekad ne donosi rezultat, ali dugoročno svakako ima puno više smisla. Kod nas se svaštari u svim sportovima, a treneri imaju problem da kreće prerano specijalizacija te djece zbog njihove visine ili fizičkih predispozicija, a kasnije kad sva djeca budu otprilike jednake visine, ovi koji su igrali samo jednu poziciju stagniraju ili čak nešto gore, odustaju od sporta. Mislim da bi državni interes trebao biti da se djeca koja se odmalena bave sportom ostanu u tom sportu cijeli život jer ćete tako imati zdravu naciju.”

Osjećaj kad vidi da je napravio nešto dobro, kad su mu klijenti zadovoljni i na sebi vide očit napredak, neprocjenjiv je, ističe Subić. Posebno je lijepo pokazati roditeljima kako je dijete napredovalo. Posao mu se širi ekspresno, a smatra da je najbolja reklama usmena predaja, preporuka. Opisao je kako je biti poduzetnik:

“Apsolutno je prisutna puno veća sloboda, stres sam sveo na nulu. Uložio sam dosta u preinaku prostora iz garaže, a i svaka sprava i rekvizit košta. Nemam trošak prijevoza jer živim kat iznad i zaradim onoliko koliko radim, nemam fiksnu plaću kao što je to slučaj kad si zaposlen u nekoj firmi. Danas je sloboda ono što bismo svi željeli. S druge strane, boriš se sam, probijaš se sam, radiš sve sam, što opet nije loše.”

Mary Novosel je 47-godišnja aromaterapeutkinja, vlasnica tvrtke Mary’s Sweets koja proizvodi prirodnu kozmetiku, eterična ulja, dodatke prehrani i odnedavno kozmetiku za pse – njezin šampon za pse i mačke prvi put na hrvatsko je tržište doveo potpuno prirodnu kozmetiku za životinje. Shapello je na bazi aktivnog ugljena i zelene gline, a taj je proizvod osmislila zato što je njezina mješanka Luna imala alergije i često ju je svrbjela koža:

“Kako to obično bude – najbolje ideje nastaju slučajno – tijekom rada na nečem posve drugačijem shvatila sam da aktivni ugljen i zelena glina zapravo oponašaju tlo. Već se od njih rade i paste za zube, primjerice, sjećate se kako su ih za to koristile i naše bake. U šampon sam dodala i eterično ulje čajevca koji je prirodni antiseptik i prvi put nakon nekoliko godina Luna je odahnula, sad nema nikakvih smetnji ni alergijskih reakcija. To je prvi takav prirodni proizvod u Hrvatskoj pa sam stoga s njim ‘ušla’ na police jednog velikog trgovačkog lanca, u sklopu projekta Startaj Hrvatska, uz još sedam inovativnih novih proizvoda hrvatskih proizvođača.”

To je za nju, kaže, bio ogroman korak za koji se nije lako odlučiti jer takav posao za mikropoduzetnika nosi veliki rizik. Primjerice, kad je odlučila uključiti se u projekt Startaj Hrvatska, naručili su joj 16.000 bočica šampona, što je za nju ogromna količina, a prije svega veliki financijski izdatak:

“U banci su mi nudili svega 50.000 kuna jer je vrijeme krize, a i moja firma je relativno mlada. Stoga sam posudila novac koji mi je bio potreban, 250.000 kuna, i upustila se u rizik. Uvijek je strah prisutan, ali sam mislila da je vrijeme da pokušam nešto veće, a ne da životarim. Naravno, jedan od razloga zbog kojih je ipak meni bilo lakše upustiti se u svijet poduzetništva jest činjenica da nemam djece, s djecom je to posve drugačije i to je razlog zbog kojeg se mnogi ne usude na veće korake. Korona-kriza osjeća se jako, puno je manja prodaja. Korona je donijela mnoge probleme poduzetnicima, osim ovog što sam spomenula za kredite koji se ili ne daju ili su vrlo mali iznosi ili su jako loši uvjeti. Primjerice, ja sam trebala naručiti bočice iz Kine, ali sam morala platiti unaprijed, što se inače ne radi. Sad je takva situacija da moraš plaćati unaprijed. Da ne kažem da je pošiljka kasnila, umjesto do maksimalnih 25 dana stigla je za 45 dana. Zbog toga sam imala samo nekoliko dana za punjenje i lijepljenje naljepnica. Stres je sveprisutan. Velika većina malih poduzetnika ne usudi se ući u veliki sustav jer te jednostavno pojede, prije svega zato što se teško sve obveze mogu financirati. Uglavnom se radi o velikoj količini pa se može dogoditi da se dobro prodaje pa ti naruče još proizvoda, a valuta plaćanja je 60 dana. Stoga možeš imati tri isporuke do prve uplate. Taj nesrazmjer je ogroman, da ne pričam o PDV-u, tako da si mnogi takve stvari ne mogu priuštiti.”

Mary Novosel mikropoduzetnik je postala prije skoro deset godina, najprije je otvorila tvrtku s prijateljicom, a prije tri godine otvorena je i Mary’s Sweets. Uzela je u početku neke poticaje od države, ali to je bio nevelik iznos. Posao mikropoduzetnika nije nimalo lagan i kaže da je bilo dana kad je i sama kuhala kozmetiku i razvozila jer kad te stisnu rokovi, nemaš izbora. Iako je željela zaposliti nekoga, veliki problem je taj što osobe koje ona želi zaposliti – žene od pedeset i više godina – jest taj da one nemaju iskustva, često nisu ni informatički pismene i ne znaju engleski jezik, a bez toga si danas na tržištu rada nepismen. Mary’s Sweets se osim proizvodnje prirodnih pripravaka bavi i onim što se danas jako traži – nudi savjetovanja i poslovna savjetovanja:

“Puno je ljudi koji su u posljednje vrijeme ostali bez posla i nalaze se na Zavodu za zapošljavanje. Iako Zavod nudi poticaje za samozapošljavanje, velika većina ljudi ne zna napisati motivacijski plan rada i financijsko-poslovni plan. A plan bez realnih šansi da ga možeš unovčiti je obična lista želja. Ljudi zaborave da više ne smiješ razmišljati samo u neto plaći, već i o svim doprinosima, porezima, brojnim davanjima. To je za malog poduzetnika jako veliki problem i mnogi imaju pogrešnu sliku onoga što žele raditi, nemaju edukaciju jer je ni mi kao djeca nismo imali. Odrasli smo u sustavu socijalizma u kojem se o tome nije trebalo razmišljati. Naši roditelji kad su se zaposlili, u velikom postotku su u tim istim firmama bili do mirovine. Moje roditelje je stoga isto tako iznenadila moja odluka da se okušam u poduzetništvu. A ja sam oduvijek htjela svoju zamisao provesti u djelo. Ja imam potrebu nešto reći, smatram da to govorim na drugačiji način i tako stvaram i svoje proizvode. U Hrvatskoj je situacija takva da ti ne možeš uspjeti bez ozbiljnog ulaganja i nešto sreće. Nije ovo Amerika, ali držim se, volim to što radim i to me motivira.”

Objasnila je zašto se odlučila za prirodne pripravke i kozmetiku. Zato što vjeruje da je prirodna kozmetika budućnost:

“Mi smo tijekom godina, a krenulo je od naših roditelja, zanemarili sve ono prirodno čime smo okruženi jer smo uvijek sve rješavali na brži način. Vjerujem da ćemo se uskoro vratiti najstandardnijim prirodnim proizvodima, ulju, medu, limunu, povrću. Moja baka mi je pričala da je svoju prvu kremu napravila od svinjske masti i meda, a sve češće slušam da se ljudi okreću prirodnim receptima’’.

Mary Novosel bi položaj mikropoduzetnika u Hrvatskoj ocijenila dvojkom. Osim financijskih, postoji puno birokratskih problema. Primjerice, ako mikropoduzetnik ima samo taj posao, onda se mora prijaviti kao direktor, na direktorsku plaću, što znači i da su doprinosi i sva davanja na plaću puno veći od onih koje mikropoduzetnik može zaraditi:

“Ako se ova situacija nastavi još neko vrijeme, a po svemu sudeći hoće, mikropoduzetnici će završiti kao dinosauri – svi će zatvoriti svoje tvrtke i nestati s tržišta. Ono što bi ih moglo spasiti i što bi im moglo pomoći da prežive jest spajanje u klastere, što je apsolutno najbolja opcija. Moja vizija mikropoduzetništva je upravo to udruživanje, pa će zajednički nastup na tržištu biti bolji i jači, i financijski i ljudski i logistički. Lijepo je kad možeš sam, ali malo je takvih. Prije nego što odluče ući u posao, mikropoduzetnici trebaju dobro proučiti tržište i provjeriti postoji li potreba za njihovim proizvodima ili uslugama. Moraš uvijek imati dobru priču za ono što radiš. Trenutačno najveća prijetnja mikropoduzetnicima nije epidemija, već razdoblje nakon korona-krize, a to će se vući minimalno nekoliko godina.”

Iako je mikropoduzetnica već gotovo deset godina, ispričala je anegdotu sa samog početka svog ulaska u poduzetničke vode koja odlično dočarava predrasude i pogrešne predodžbe koje poduzetnici mogu imati kad pokreću posao:

“Prijateljica i ja pokrenule smo svoju firmu i uzele smo si svaka po mobitel, jer mislile smo da će nam trebati zbog svih tih silnih poziva koje ćemo primiti. Tri mjeseca nas nitko nije nazvao i onda smo dobile poziv od telekomunikacijskog operatera koji nas je pitao je li sve u redu s našim telefonima. Znači, nije baš da je bio neki veliki interes za našim proizvodima, posebno kad se zna da je prirodna kozmetika dosta skuplja od industrijske. Ali kad je naša prva krema stigla u ljekarne, ipak je bilo malo lakše, dakle taj prvi korak je jako težak. Često kažem da mi je za uspjeh preko noći trebalo dvadeset godina. Kad znaš da se nekome svidio neki tvoj proizvod, osjećaš se kao da si ispunio svoju misiju, uvijek je lijepo čuti dobru kritiku. Svi moji proizvodi namijenjeni su uglavnom poslovnim ženama od 30 do 60 godina. Mnoge majke mi se javljaju žaleći se na to da im djeca sve ranije ulaze u pubertet i da imaju problema s nečistom kožom i pojačanim znojenjem. Stoga sam osmislila prirodni dezodorans i kremu koje će riješiti takve probleme, uskoro ću ih lansirati. Ideje nastaju tako, od povratnih informacija mojih klijentica. Osmislila sam i čokolade za sunčanje i pekmeze za sunčanje. Neke žene vole šljokice pa sam tako u neke svoje proizvode dodala šljokice. To je prednost mikropoduzetništva: mogućnost prilagodbe, brze promjene, ovisno o zahtjevima tržišta.”

Mary Novosel dotaknula se još jednog aspekta poslovanja – ženskog mikropoduzetništva. Ono je, kaže, u Hrvatskoj suočeno s brojnim izazovima – od osiguranja početnog kapitala pa do podrške okoline. Tu je i još jedan bitan element – obitelj. Stoga žene, posebno ako su majke, uz sve obveze brinu o tome da sve kućne obveze budu izvršene, što zahtijeva dvostruko više truda. Postoje brojne mogućnosti kreditiranja i edukacije žena, no pretežno su raspoređene po većim urbanijim središtima, pa žene u ruralnim krajevima i dalje ostaju zakinute. I najčešće ne pokreću posao jer im nedostaje adekvatna infrastruktura, financijska injekcija i podrška okoline.

Psiholog Sandro Kraljević tvrtku Mind Lab pokrenuo je prije tri godine, kad mu je bilo 27, u kojoj je jedini zaposlenik. Ideja u pozadini Mind Laba vrlo je jednostavna: iskoristiti prednosti koje nudi primijenjena poslovna psihologija, s ciljem da se organizacijama olakša poslovanje te da se povećaju radna produktivnost i motiviranost djelatnika:

“Klijenti me najčešće kontaktiraju kada im je potrebna pomoć u pronalasku novog kadra za svoju kompaniju, u situacijama kada bi željeli upoznati i razviti radne potencijale svojih djelatnika, kada su im potrebna neka stručna znanja i vještine u vidu poslovnih treninga te suštinski kada se suočavaju s nekim izazovom pa im je potreban rad jedan-na-jedan u obliku coachinga ili psihološkog savjetovanja.”

Rad u doba pandemije pun je izazova jer je ova situacija od nekih poduzetnika zahtijevala potpuni preokret i promjenu njihova poslovnog modela s ciljem preživljavanja na tržištu:

“Na sreću, ja sam nepopravljivi optimist koji se uvijek vodi onom poznatom uzrečicom da je svaka kriza ujedno i prilika, tako da sam odlučio pandemiju koronavirusa iskoristiti za osmišljavanje i implementaciju nekih novih poslovnih ideja. Konkretno, s još dvoje kolega razvio sam Naomi, virtualnu asistenticu za mentalno zdravlje koja je osmišljena da korisnicima preko njihova pametnog telefona bude na raspolaganju 0-24, odnosno kada im je potrebna psihološka pomoć ili neki oblik emocionalne podrške. Štoviše, trenutačno smo u izradi prve verzije mobilne aplikacije za Naomi.”

Kraljević je aplicirao za poticaje koje je nudila Vlada mikropoduzetnicima, s obzirom na to da je zbog pandemije bio izravno pogođen. Vjeruje da je Vlada učinila sve što je mogla kako bi pomogla mikropoduzetnicima, a opet s druge strane na najbolji mogući način očuvala zdravlje građana: “Osim očitih financijskih problema, poduzetnicima je izazovno i ‘boriti’ se sa psihom. Ne mogu vam opisati koliko sam kao psiholog sretan što se zbog cijele ove situacije koja nas je preko noći zadesila napokon počelo pričati o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja. Poduzetnici su sami po sebi izloženi ekstremnim razinama stresa – ja volim u šali reći da je to jedna posebna vrsta stresa. I upravo zbog toga jako je važno redovito brinuti o svojoj mentalnoj higijeni. Što savjetovati? Teško je reći u jednoj rečenici, ali mogu svakako dati nekoliko primjenjivih savjeta gledajući s kakvim se sve psihološkim izazovima moji kolege poduzetnici suočavaju. Svakako savjetujem da se u svakom danu fokusirate samo na ono na što možete direktno utjecati – premda vam se činilo da u toj situaciji nemate nikakvog utjecaja. Također, ne zaboravite uzeti barem malo vremena za sebe na kraju dana i znajte kome se možete obratiti – obitelji, prijateljima, partnerima, stručnim osobama – kada vam je potrebna pomoć ili savjet. Svi trebamo sigurnu luku u kojoj možemo usidriti svoj brod i malo odmoriti.”

Opisao je što to znači biti mikropoduzetnik u Hrvatskoj. Osjećaj slobode jedan je od, smatra, primarnih motivatora zbog kojih se ljudi otisnu u poduzetničke vode. Sama spoznaja da ne radiš ni za koga, da možeš nešto stvoriti od nule i praktički zaraditi koliko god želiš vrlo je privlačna:

“Međutim, i ona ima drugu stranu medalje. Ta sloboda obično dolazi u paketu s visokom razinom odgovornosti. Nije jednostavno voditi poduzeće, pogotovo kada imate desetke ili stotine zaposlenika, kada radite u branši koja nije toliko propulzivna ili u kojoj postoji velika konkurencija. Rekao bih da je velikoj većini poduzetnika u Hrvatskoj teško. S jedne strane limitirani smo ekstremno malim tržištem, a s druge strane opterećeni smo visokim davanjima, što naš opstanak čini izrazito teškim. Zapravo skidam kapu i čestitam svim uspješnim hrvatskim poduzetničkim pričama.”