Akihito, 125. japanski car, na vlasti 27 godina, malim je koracima uspio modernizirati kruti imperijalni sustav i, šireći poruke mira odbaciti japanski nacionalizam iz Drugoga svjetskog rata.

Krhki osamdesetogodišnjak tiha glasa, glava najstarije dinastije na svijetu čiji korijeni po mitologiji sežu 2600 godina unatrag ili po povjesničarima od 7. stoljeća, ponovno je u ponedjeljak iznenadio jednom novinom, javnom bojazni da zbog zdravlja možda neće moći obnašati dužnost i time utro put mogućoj abdikaciji, nezabilježenoj u modernoj japanskoj povijesti.

Akihito je rođen 23. prosinca 1933. kada je militaristički Japan bio u punom zamahu osvajanja azijskih zemalja. Bilo mu je jedanest kada mu je otac Hirohito ostao bez božanskog statusa poslije japanske ratne predaje u kolovozu 1945.

Car je postao 1989. godine. Taj skromni i mudri vladar jedini je monarh na svijetu s titulom cara. Po poslijeratnom demokratskom i pacifističkom ustavu, ceremonijalni je predstavnik države i “simbol je nacije i njezina jedinstva”

Većina Japanaca iznimno ga poštuje.

Iako mu ustav brani bilo kakve političke komentare, Akihito je uspio suptilno pomaknuti granice šireći poruke mira i time ublažavajući japanski nacionalizam.

Odbacivši kult cara i glorifikaciju japanske nacije, Akihito je nespojiv s netolarantnim nacionalizmom.

“Mislim da nismo imali čovječnijeg i iskrenijeg cara”, rekao Masayasu Hosaka, autor knjiga o Akihitu i njegovu ocu.

Prošle je godine dojmio ljude izrazivši duboko žaljenje zbog djela koja je Japan počinio u 20. stoljeću. Tijekom gotovo tri desetljeća vladavine pokušao je ublažiti ratne rane posjetama mjestima na kojima je japanska vojska počinila zločine, od Kine do Filipina, od Sapiana do Palaua.

I prije nego što je naslijedio Prijestolje krizantema prekršio je jednu tradiciju, vjenčavši se 1959. s pučankom Michikom Shoda, kćeri trgovca žitom koju je upoznao u teniskom klubu.

Odustavši od sustava tutora, Akihito i Michiko sami su odgajali dvojicu sinova, prestolonasljednika Naruhita i mlađeg Akishina i kćer Sayako.

Akihito je u skladu s japanskom tradicijom u dobi od tri godine odvojen od svojih roditelja, cara Hirohita i carice Nagako, i predan odgojiteljima. Imao je tužno i usamljeno djetinjstvo, rekla je Amerikanka Elizabeth Gray Vining, njegova privatna učiteljica poslije rata.

Zaljubljenik u botaniku, biologiju mora i ihtiologiju, obziran prema energetskim i ekološkim problemima, studirao je poličke znanosti na prestižnom japanskom fakultetu Gakushuinu.

“Njegovo najveće nasljeđe bit će trajno korištenje carskog prestiža u korist najslabijih pripadnika japanskog društva”, rekao je Kenneth Ruoff, stručnjak za Japan na Portlandskom sveučilištu.

Pet dana nakon razornog potresa i cunamija koji je u ožujku 2011. razorio sjeveroistok Japana i za sobom ostavio 18,5 tisuća mrtvih, Akihito je prvi put u izravnom prijenosu obratio naciji i rekao da “moli za sigurnost žrtava i zemlje”.

Drugi put se izravno obratio javnosti u ponedjeljak. U novom presedanu naglasio je zabrinutost da zbog lošeg zdravlja možda neće moći obavljati svoje dužnosti.

Akihito nije izrijekom kazao da će abdicirati, ali je dao naslutiti da bi rado predao svoje dužnosti.

“Uzimajući u obzir da mi se zdravlje s vremenom pogoršava, zabrinut sam da bi moglo postati teško obavljati dužnosti simbola države punim srcem, kako sam to radio dosad”, rekao je Akihito.

Abdikacija cara nije predviđena japanskim zakonima i da bi se to dogodilo potrebno je izmijeniti pravni okvir.

Prema ustavu, car nema nikakvu političku moć, pa bi se, u slučaju da je Akihito izravno rekao da želi napustiti prijestolje, to moglo smatrati miješanjem u politiku.

Abdikaciji se protive konzervativci premijera Shinzoa Abea, zabrinuti da bi se rasprava o budućnosti carske obitelji mogla proširiti i na nasljeđivanje krune ženskom linijom, posve neprihvatljivo tradicionalistima.

Abe je nakon careva obraćanja rekao da će vlada “ozbiljno razmotriti” izmjene ustava i zakona.