Znanstvene su spoznaje jasne: fiziološka je zadatost da tinejdžeri ne mogu zaspati rano navečer niti ustati rano ujutro, jednako kao što stariji ljudi ne mogu ostati dugo budni niti ujutro spavati. Nastava, poručuju znanstvenici, zbog toga ne bi trebala početi prije 9 sati jer su inače srednjoškolci kronično neispavani, što utječe na njihovo svakodnevno funkcioniranje i školski uspjeh.
Budući da obrazovne vlasti ne poduzimaju ništa po tom pitanju, pa nastava i dalje u većini hrvatskih srednjih škola počinje između 7.30 i 8 sati, učenice i učenici trećih razreda zagrebačke II. gimnazije odlučili su stvar uzeti u svoje ruke, piše Jutarnji. U sklopu predmeta Škola i zajednica (ŠiZ), pod vodstvom profesorica Marine Vitkovići i Irene Ihas, pokrenuli su široku akciju “Umor u moru učenika” kako bi početak nastave u svojoj školi pomaknuli na 8.30 sati. O tome su proveli anketu među učenicima, provode intervjue s profesorima, planiraju istraživanje i s učenicima drugih škola, već su se sastali s ministrom rada Marinom Piletićem, dogovaraju sastanak u Ministarstvu obrazovanja te edukacije u Institutu za medicinska istraživanja.
Napravili smo analizu stanja u našoj školi i ustanovili da je pomicanje početka nastave za pola sata moguće bez dramatičnih posljedica. Budući da imamo nastavu u dvije smjene i da dijelimo prostor škole sa VII. gimnazijom, koja radi u suprotnoj smjeni, moramo paziti da nastava završava u isto vrijeme kao i sada. Stoga predlažemo da se školski sat skrati na 40 minuta – tumači učenica Lara Žilavec. Dobar dio učenika, tumače, diže se oko 6 sati, kako bi iz mjesta stanovanja stigli u školu do 7.55, kad počinje nastava. Pola sata više ujutro, kažu, nije malo.
“Zagrebački MIOC se, zbog potresa i dijeljenja školskih prostorija s drugom školom, nikada nije vratio na staro, cijelo vrijeme ima školski sat od 40 minuta. A njihovi učenici i dalje postižu najbolje rezultate na maturi. To je empirijski dokaz da stvar itekako može funkcionirati”, kaže učenica Alma Ambroš. Uvjereni su da ni II. gimnazija, koja na maturi postiže također izvrsne rezultate (prema statistikama, najbolja su nematematička gimnazija u državi), ne bi zbog kraćeg sata izgubila na kvaliteti.
Dužinu školskog sata definira Zakon o obrazovanju, koji propisuje da nastavni sat traje 45 minuta “ako nastavnim planom i programom nije drukčije određeno”. Također, iznimno, trajanje nastavnog sata može se mijenjati zbog posebnih okolnosti, uz prethodnu suglasnost ministarstva.
“Ministar rada, koji je i sam profesor hrvatskog i povijesti te je radio u školi, savjetovao nas je da napravimo temeljitu stručnu podlogu te da pokušamo predložiti ministru obrazovanja da II. gimnazija bude eksperimentalna škola koja će tijekom određenog perioda počinjati kasnije s nastavom i imati kraći nastavni sat. Na kraju testnog perioda vrednovali bi se rezultati i donijela odluka”, kaže učenica Lara Erceg.
Iako učenici kažu da su među 20- ak od ukupno 50 profesora, koje su dosad intervjuirali, dobili podršku za promjene, ravnatelj Drago Bagić je sumnjičav.
“Znate koji bi to bio gubitak radnih sati i gradiva? To je 10 posto nastave manje! Iz hrvatskog bi izgubili nastave kao da tri tjedna ne idu u školu. To je izazivanje vraga. Osim što bi se za to trebao mijenjati Zakon, mislim da bi svaki roditelj koji bi procijenio da mu je dijete lošije prošlo na maturi zbog kraćeg školskog sata imao pravo tužiti školu”, kaže ravnatelj te zaključuje: “Gledajte, ako većina roditelja i profesora podrži organizaciju rada s kraćim satom, podržat ću je i ja. Ali kad kažem većina, mislim na njih barem 75 posto!”
Komentari