Nasilje u Kaštelima nad bespomoćnim mladićem bilo je bešćutno, sustavno i ciljano usmjereno nasilje, i to je ono što taj slučaj čini posebnim, izjavila je u Otvorenom HTV-a psihologija s Pravnog fakulteta u Zagrebu Marina Ajduković.

“To nije bio afekt, premda ni nasilje u afektu nema opravdanja. No ovo je bilo bezosjaćajno i namjerno nasilje kako bi se iznudio novac”, nastavila je i dodala kako baš spoznaja da su mladića mlatili tako bezosjećajno penalnome sustavu daje zadatak da nasilnici “dođu u kontakt sa sobom, da postanu odgovorniji prema sebi, zajednici i drugima”.

“Oni će sada dobiti nekakvu kaznu, ali jednom će imati djecu i obitelj. I počinitelji nasilja trebaju dobiti programe rehabilitacije da se taj krug nasilja zaustavi. To je vrlo važno”, kazala je Ajduković, koja se slaže da je vršnjačko nasilje u porastu.

Psihologinja i pedagoginja s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Dubravka Miljković ocijenila je da mladi pribjegavaju nasilju jer “ne uče ono što im govorimo, nego ono što radimo, najčešće bez posljedica”. “Mladi ne znaju rješavati probleme, a ne znaju to ni mnogi stariji”, kazala je. “Sve što se zbiva u društvu prelama se i na mladima. Uče ono što gledaju u filmovima”, kazala je Miljković, dodajući da ne treba svu odgovornost svaljivati na školu, jer “škola radi koliko može”.

Predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu Lana Peto Kujundžić kazala je kako “crna brojka nasilja među djecom ostaje crna”, ilustrirajući time podatak kako je svako četvrto ili peto dijete gotovo svakodnevno izvrgnuto nekoj vrsti vršnjačkog nasilja. “Vrlo mali broj slučajeva bude prijavljen, vrlo mali broj tužiteljstvo procesuira, a najmanji stigne do suda: od stotinu slučajeva, možda dva”, kazala je Peto Kujundžić.

Voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Ravnateljstvu policije Anita Matijević nije htjela komentirati tvrdnje da je policija prekasno uhitila nasilnike iz Kaštela. “Postupak je tajan, pa ne mogu komentirati”, objasnila je, ali usprkos sumnjama javnosti apelirala da se snimke nasilja ne objavljuju, nego da se ono prijavljuje policiji. “Ljudi nekad misle da će objavljivanjem napraviti nešto dobro, ali uvjeravam vas da država ima snažne mehanizme da pomogne žrtvi”, kazala je Matijević.

Marina Ajduković ipak smatra da nije tako jednostavno odlučiti objaviti snimku nasilja ili ne. “Teško je odlučiti gdje završava potreba javnost da zna, a gdje počinje zaštita žrtve. Žrtve nekad i same mole pomoć od javnosti. Bitno je učiti djecu što jest, a što nije primjereno, i vratiti preventivne programe. Ovaj je slučaj pokazao da je uloga promatrača izrazito važna. Važno je da promatrači budu u fokusu interesa”, kazala je Ajduković.