Dvije žene iz Hrvatske svjedočile su za Al Jazeeru Balkans (AJB) kako sumnjaju da su im 1989. i 1990. nakon poroda otete bebe, čime je potresna afera iz Srbije prenesena i u Hrvatsku.

Jedna od tih žena je 70-godišnja Gorica Šević, koja je 15. siječnja 1989. rodila zdrave blizanke u Zagrebu. Jedna danas ima 31 godinu, a za drugo su joj dijete dva dana nakon poroda rekli da je umrlo. No Gorica Šević sumnja da je dijete naprosto oteto. “Dotjerana sam do zida ali sigurno neću odustati od potrage. Učinit ću sve što mogu da saznam istinu i dođem do istine o svome djetetu“, kazala je Šević kojoj u svemu pomaže i kćer.

Slično je Al Jazeeri Balkans svjedočila i “žena koja i danas živi na istoku Hrvatske, a koja je iz osobnih razloga željela ostati anonimna”. Ona je u 24. siječnja 1990. godine rodila zdravu djevojčicu, nazvala ju je Martina, u jednoj bolnici na istoku Hrvatske.

“Sve je bio super i već smo počeli razmišljati kada ćemo kući. Onda nam je trećeg dana rečeno kako je Martina jako bolesna i da radi urođene mane, suženog crijeva koje vodi do želuca, hitno mora na operaciju u jednu bolnicu u Novi Sad. I ja sam htjela s njom za Novi Sad ali su mi rekli da ne mogu i da ću ostati u bolnici da se oporavljam. Par dana kasnije, 31. siječnja, javili su mi da je beba preminula 30. siječnja poslije operacije i nakon što je dobila sepsu i upalu pluća“, prisjeća se žena. I ona je jedna od žena koje i danas tragaju za vlastitim djetetom, sumnjajući da joj je oteto.

Tajnica Udruženja nestalih beba Vojvodine Ana Pejić kazala je AJB kako udruga sumnja da je “na crnom tržištu završilo više od sto tisuća beba”. “„Bebe u bivšoj Jugoslaviji nestajale su od 1945. godine i to ne samo u Srbiji nego i u BiH, Makedoniji, Hrvatskoj… U Hrvatskoj su novorođena djeca nestajala u istočnoj Hrvatskoj, Zagrebu, Rijeci…”, tvrdi.

Predsjednica istog Udruženja Zorica Malić, koja traga za nestalim bratom, kaže kako Udruženje okuplja i brojne žene iz Hrvatske.
„Imamo niz članica iz raznih dijelova Hrvatske od kojih se također očekuje da više pričaju o ovome problemu. To nije sramota. Mi samo tražimo istinu i ništa više i mislim kako kao članovi najuže obitelji, majke, očevi, sestre, braća imamo pravo znati što se dogodilo. Osobno tražim brata i sigurno je kako neću odustati dok ne saznam istinu. Iz nekoga razloga sigurna sam kako je moj brat živ“, istaknula je Malić.